Ko je nalogodavac Djindjicevog ubistva?

ОБНАВЉАЊЕ ГРАДИВА:


http://www.guardian.co.uk/world/2003/mar/14/serbia.comment

BEOGRADSKI KVISLING
djindjic150.jpg



Ubijeni srpski premijer
bio je ozloglašeni zapadni poslušnik
čije su ekonomske reforme donele bedu.


Neil Clark

Petak, 14. mart 2003.
The Guardian London
Guardian.gif


Počasti Zoranu Đinđiću, ubijenom srpskom premijeru,
pljušte kao kiša. Prvi je počeo predsednik Buš,
hvaleći njegovo "snažno vođstvo", dok je portparol
kanadske vlade veličao "vesnika demokratije",
a Toni Bler govorio o energiji koju je Đinđić
posvetio "reformisanju Srbije".
U čituljama zapadnih listova Đinđić je
skoro uvek slavljen kao bivši student-agitator,
koji je hrabro poveo narodni ustanak protiv
okrutnog diktatora i pokušao da uvede svoju zemlju
u novu demokratsku eru.
Ali izvan CNN-ove verzije svetske istorije,
karijera Zorana Đinđića izgleda prilično drugačije.
Oni koji se ograđuju od doktrine promene režima
trebalo bi da se sete da Irak nije prva zemlja
u kojoj su američka i druge zapadne vlade pokušale
organizovati uklanjanje vlade koja nije odgovarala
njihovim strateškim interesima. Pre tri godine,
na redu je bila Miloševićeva Jugoslavija.
U svojoj nedavnoj biografiji Miloševića,
Adam LeBor otkriva kako su Sjedinjene Države
natrpale 70 miliona dolara u kofere srpske opozicije
u njenom naporu da zbaci jugoslovenskog lidera 2000. godine.
Po naređenju državnog sekretara Madlen Olbrajt,
tajna američka kancelarija za jugoslovenske poslove
bila je pripremljena da potpomogne organizovanje ustanka
koji bi zbrisao autokratskog Miloševića sa vlasti.
Istovremeno, postoje dokazi da su podzemne kriminalne
grupe, kontrolisane od strane Zorana Đinđića
i povezane sa američkom obaveštajnom službom,
izvele serije uspelih atentata ključnih ljudi
koji su podržavali Miloševićev režim,
uključujući ministra odbrane Pavla Bulatovića
i Žiku Petrovića, šefa jugoslovenskog avioprevoza.
Kada su Slobo i njegova Socijalistička partija konačno pali,
Sjedinjene Države su dobile "reformističku" vladu
u Beogradu kakvu su želele. Novi predsednik Vojislav
Koštunica je primio bukete, ali poluge moći je držao
čovek Stejt Dipartmenta Zoran Đinđić - i on sigurno
svoje vašingtonske sponzore nije izneverio !
Prvi prioritet je bio uvođenje programa "ekonomskih reformi"
- što je izraz novog svetskog poretka za rasprodaju
državne imovine u bescenje multinacionalnim kompanijama.
Preko 700 000 jugoslovenskih preduzeća ostalo je
u društvenom vlasništvu i uglavnom je bilo kontrolisano
od strane radničkih odbora, sa svega 5% kapitala u
privatnom vlasništvu. Kompanije su mogle biti prodate
ako je manje od 60% kapitala pripadalo radnicima.
Đinđić je brzo promenio zakone i rasprodaja je mogla
da počne. Posle dve godine u kojima je hiljade društvenih
preduzeća bilo prodato, (mnoga kompanijama koje su
učestvovale u bombardovanju Jugoslavije 1999.),
prošlomesečni izveštaj Svetske banke je obilovao pohvalama
Đinđićevoj vladi i njenom "angažovanju internacionalnih
banaka u procesu privatizacije".
Ali Đinđiću nije bilo naređeno da proda samo državnu imovinu.
Milošević je takođe morao da ode, za obećanu nagradu od
sto miliona dolara, čak ako je to značilo i njegovo
kidnapovanje u suprotnosti sa jugoslovenskim zakonima
i slanje avionom RAF-a na američki finansirano režirano
suđenje u Hag. Kad je prodao imovinu svoje zemlje,
njenog bivšeg predsednika i svoje političke rivale,
šta je ješ ostalo da se proda ? Jedino još sama država.
I januara ove godine Đinđić je upravo to i uradio.
Uprkos suprostavljanju većine njenih građana,
"vesnik demokratije" sledio je zahteve "međunarodne
zajednice" i posle 74 godine ime Jugoslavije
nestalo je sa političke mape. Strateški cilj njene zamene
serijom slabih, podeljenih protektorata konačno je
bio postignut.
Ponekad, ipak, i najbolje izvedeni planovi krenu naopako.
Uprkos zapadnim hvalospevima, malo će Srba oplakivati
Đinđića. ZA VELIKU VEĆINU SRBA, ĐINĐIĆ ĆE OSTATI
ZAPAMĆEN KAO KVISLING KOJI SE OBOGATIO PRODAJUĆI SVOJU ZEMLJU
ONIMA KOJI SU TAKO NEMILOSRDNO VODILI RAT PROTIV NJE,
svega nekoliko godina ranije. Đinđićeve toliko hvaljene
reforme podigle su cene komunalnih usluga nebu pod oblake,
nezaposlenost je oštro skočila na 30%, i skoro dve trećine
Srba sada živi ispod linije siromaštva
Još nije jasno ko je ispalio hice koji su ubili
Zorana Đinđića. Verovatnoća je da je to bila operacija
podzemlja, njegove veze sa organizovanim kriminalom
konačno su ga sustigle. Ali, ma kako to surovo zvučalo,
ima mnogo ljudi u Srbiji koji bi rado povukli obarač.
U svojoj nedavnoj poseti Beogradu, bio sam pogođen
ne samo razinom ekonomske nepravde, nego i mržnjom
skoro svakoga koga sam sreo prema premijeru, čijia
je popularnost u narodu pala ispod 10%
Lekcija iz srbije za današnje serijske menjače režima
je jednostavna. Možete pokušati da podjarmite
ljude sankcijama, razaranjem i bombana. Možete,
ako želite, da zbacite vlade koje vam se ne dopadaju,
pmožete okušavati da nametnete svoju volju postavljanjem
Hamida Karzaija, generala Tomija Frenksa ili Zorana Đinđića
da glume imperijalne konzule. Ali ne zamišljajte da možete
naterati poniženi narod da ih poštuje.





ŠTA ZOMBIJIMA JOŠ NIJE JASNO ???


Ovaj clanak je debelo placen da bi bio objavljen.Ko ga je platrio to se nikad nije ni istrazivalo.Zasto?!
 
Meni se nisu svidele mnoge izjave pokojnog gospodina....ne samo to sto si naveo , vec i ono za Seselja kad je rekao Karli "vodi ovog i nemoj vise da nam ga vracas", zatim prica o Kostunici i trutu...pa njegove izjave "Kostunica je van sebe zbog hapsenja i slanja patriota za Hag"..itd.pa njegova druzenja sa podzemljem...

mada ne sporim cinjenicu da je bio pametan, ali mozda je trebao da sedi i pise knjige..neki ljudi prosto vise mogu da urade tako, nego ako se late bavljenja politikom u nekoj stranci...

Đinđić je političar koji je iskoristio "5-ti oktobar" i naglo se vinuo u sam vrh srpske politike.Lično smatram da je sa političke scene Srbije otišao na brutalan,nasilan način,koji je za svaku osudu.Veliki procenat glasača u ovoj zemlji,simpatizera ili oponenata DS-a iskreno su ga ožalili.
Smatram da je on,Đinđić,za mnoge ostao neiskazan i pomalo tajanstven.U toj buri i
turbulenciji "post revolucionarne" Srbije, taj političar hrabro se hvatao u koštac sa nedaćama,a one su navirale odasvud.Sve je to ličilo na oštećen čamac kog bacaju talasi otvorenog mora,u koji kulja voda i preživljavanje je stvar puke sreće.Tada je
malo zavisilo od nas samih,a gotovo sve od ocene,procene i poštenja drugih....
Đinđić je ubijen,a da ga nismo niti razumeli,niti upoznali...Sve je nekako tajnovito-
politički uspon,život,delovanje i odlazak....
Čini mi se,kao i mnogima što se činilo,pretpopstavljam,da su namere ovog političara časne i za dobrobit Srbije i naroda.Ne znam,hteo sam da mu verujem...
Taj njegov radni dan od "25 sati",neverovatna energija,pokušaj zauzdavanja samovoljnih ministara,kolektivni lekarski pregledi,nagoveštaj čvršćeg stava po pitanja Kosova.....
Ali.....
Ali,kada su organizovali i sproveli političko uništenje Vuka Obradovića,jednog nadasve poštenog i skromnog čoveka,penzionisanog generala,koji se zbog časti i date reči odrekao uniforme,posumnjao sam u poštene namere Zorana Đinđića.Jer,
iza zavere stajao je Đinđić lično,kao što je, nekoliko meseci pre toga, na njegov predlog i postavljen, nesrećni Obradović, na čelo parlamentarnog antikorupcijskog odbora.Šta li je to iščeprkao najmlađi general JNA i najmlađi doktor nauka u Armiji,čega su se bojali tadašnji ministri i sam Predsednik Vlade?? Brzopotezno su ga politički srušili i kao ličnost ispljuvali.Sećam se tih mučnih scena iz Skupštine,Đinđićevog demagoškog istupanja,lažnih suza i lažnih reči "navatane" krivokletnice Ljiljane Nestorović i njene histerične "borbe" za "odbranu" svog poštenja i integriteta.To je bila blamaža bez presedana,cirkus u režiji DS-a i još nekih "podguznih" stranaka.Čovek se tiho povukao.
Kao vrhunski poznavalac strategije i taktike ocenio da protiv lopovskog,kriminogenog sistema nema šansi,da ima previše krakova tog korupcionaškog oktopoda i da je besmisleno voditi unapred izgubljenu bitku.
Pratio sam taj slučaj.Pratio.Koliko se moglo.Koliko je to vlast nakon cenzure dozvoljavala da ode u javnost.
Uništili su čoveka,saborca petooktobarskog.... Kada je postalo jasno da ga ne mogu kupiti novcem,latili su se sex afere i lažnih suza.Jeste mizerno i krajnje
nečovečno,ali efikasno i dati će rezultat.I bi tako....
I,posle skoro deceniju od sramnog čina i nešto manje od ubistva Đinđića,sleže li
se mutna žabokrečina? Šta misliti i šta reći?
Od tog slučaja,pravilnije bi bilo "Napakovane sex afere Vuka Obradovića u političke
svrhe",sramnih uloga koje su odigrali instruisani pojedinci,koji treba da se stide dok
su živi,šta reći.....Vuk Obradović,srpski političar,najmlađi general od postanka Vojske u ovo zemlji,najmlađi vojni doktor nauka,brilijantan đak, koji tokom celokupnog školovanja ne zna za manje ocene od 10-ke,dostojanstven čovek i primeran oficir
bio je prva žrtva petog oktobra...Potrčao je u susret svanuću i dobio "metak u leđa".
Od svojih.
Neka Zoran Đinđić počiva u Aleji velikana...Neka mu je laka zemlja.
Ali,kad se sa tugom setim skromnog generala,napuštenog od svih,oblaćenog,osuđenog...na pravdi Boga,koji je ubrzo posle afere i umro - sam,
razočaran,zaboravljen,izneveren,oklevetan...kad se toga setim,uloga Zorana Đinđića u modernoj srpskoj istoriji poprima neke nove,nekoloritne obrise.......
 
Poslednja izmena:

Back
Top