Ko je izmestio pitanje Kosova iz UN-a u EU?

Vatikan je univerzalno priznat od strane celog sveta, ali nije član UN. Andora i Monako su se učlanile u UN tek 1993. godine, pa niko ne tvrdi da nisu bile države pre toga.
Ovo je ključna reč u ovom vašem citatu niko. Državnost Kosova osporavaju Srbija i više od pola sveta (nisam siguran kako se kreće broj, ali mislim da je njihov broj veći od broja onih zemalja koje su priznale Kosovo). Znači državnost Kosova je i dalje upitna za mnoge.

Uzmimo primer Palestine. Nju su priznale većina država u svetu (138) ali ona još nije država u pravom smislu reči i bori se da postane punopravni član UN-a. U slučaju Kosova broj je manji. Tajvan takođe, tu je situacija mnogo gora po pitanju broja zemalja koji ga priznaju.
 
Ovo je ključna reč u ovom vašem citatu niko. Državnost Kosova osporavaju Srbija i više od pola sveta (nisam siguran kako se kreće broj, ali mislim da je njihov broj veći od broja onih zemalja koje su priznale Kosovo). Znači državnost Kosova je i dalje upitna za mnoge.

Uzmimo primer Palestine. Nju su priznale većina država u svetu (138) ali ona još nije država u pravom smislu reči i bori se da postane punopravni član UN-a. U slučaju Kosova broj je manji. Tajvan takođe, tu je situacija mnogo gora po pitanju broja zemalja koji ga priznaju.

Tačno, ali to nema veze sa članstvom u UN, već sa spornošću neke teritorije. Zapadna Sahara, Severni Kipar, Tajvan, Kosovo, sve su to zemlje spornog međunarodnog priznanja.

Mogu i članice UN da budu delimično nepriznate. Primera radi, Severna i Južna Koreja ne priznaju jedna drugu.
 
Tačno, ali to nema veze sa članstvom u UN, već sa spornošću neke teritorije. Zapadna Sahara, Severni Kipar, Tajvan, Kosovo, sve su to zemlje spornog međunarodnog priznanja.
Pa nema, ali sve te države teže da postanu punopravne države UN-a. Ako država nije članica UN-a sutra svako može da ospori njenu nezavisnost i državnost. Bila ona Švajcarska, Finska ili koja god država.
 
Pa nema, ali sve te države teže da postanu punopravne države UN-a. Ako država nije članica UN-a sutra svako može da ospori njenu nezavisnost i državnost. Bila ona Švajcarska, Finska ili koja god država.

Može da neko ospori nezavisnost i granice neke države čak i ako jeste članica UN-a, nevezano. Veliki deo sveta ne priznaje Izreal, primera radi. Može u teoriji i Kosovo postati deo UN, ali za npr. 50-ak država uključujući i Srbiju ono biti otuđeni deo Srbije.
 
Može da neko ospori nezavisnost i granice neke države čak i ako jeste članica UN-a, nevezano. Veliki deo sveta ne priznaje Izreal, primera radi. Može u teoriji i Kosovo postati deo UN, ali za npr. 50-ak država uključujući i Srbiju ono biti otuđeni deo Srbije.
Eto razlike između Izraela i Palestine. Izrael je punopravni član UN-a i bez obzira koja i koliko god država ga ne priznaje, on je država u pravom smislu reči. Palestina sa druge strane dok ne postane punopravni član UN-a njena državnost je upitna. To je kao i Kosovo samoproglašena država određene matične države koju priznaje određeni broj zemalja iz nekih svojih razloga.
 
Eto razlike između Izraela i Palestine. Izrael je punopravni član UN-a i bez obzira koja i koliko god država ga ne priznaje, on je država u pravom smislu reči. Palestina sa druge strane dok ne postane punopravni član UN-a njena državnost je upitna. To je kao i Kosovo samoproglašena država određene matične države koju priznaje određeni broj zemalja.

Pa i državnost Izraela je za deo sveta upitna, kao što upravo spomenuh. Tridesetak država ga ne priznaje.
 
Pa i državnost Izraela je za deo sveta upitna, kao što upravo spomenuh. Tridesetak država ga ne priznaje.
Pa kako je onda on punopravni član UN-a ako je njegova državnost upitna? Recimo da sada zapadne zemlje kažu da Rusija više nije nezavisna država (njih tridesetak) i državnost Rusije bi onda postala upitna? A ona je član UN-a i stalni član SB sa pravom veta.
 
Чињеница је да од проглашења независности шипци не би имали 70 % онога што имају да им то нисмо дали ми. Почевши од жутих до ових сад издајника. Слепо верујући да ће шипци поштовати некакве постигнуте споразуме, или бар причајући народу приче да је то тако.
 
Da je to pitanje ostalo u UN ne bi došlo do bilo kakvih sporazuma nego bi to bio u potpunosti zamrznuti sukob sa još češćim puškaranjima i sasvim moguće došlo bi do otvorenog rata. Zapadne sile, Rusija i Kina se ne mogu oko ničega dogovoriti a kamoli oko Kosova.
Pa mislim to se Kosova tiče da bi i SAD, Rusija i Kina prihvatile svaki dogovor između Beograda i Prištine.
 
Obrnutim redosledom. SB je taj koji predlaže.
Скупштина може предузети мере за очување међународног мира ако Савет безбедности није у могућности, обично због неслагања сталних чланица. Резолуција „Уједињење за мир“, усвојена 1950, овлашћује Скупштину да сазове хитна специјална заседања како би се усвојиле опште мере деловања — укључујући и употребу оружаних снага — у случају прекида мировних споразума. Две трећине чланица мора одобрити усвајање оваквих препорука. Хитна специјална заседања под оваквим околностима су одржана у десет наврата.
 
Znam.
I Predsednik Vučić, kud će, šta će, predade sudstvo, policiju, Gazivode, elektroenergiju, pozivni broj, ulazak Rosu na Sever, i sve tako neke sitnice.
Baš zbog Tadića i Jeremića, Predsednik Vučić sad mora da drži Srpsku Listu u koaliciji sa Kurtijem, te da sa Kurtijem dogovara autobuski prevoz na svoj miting u isti dan kad Kurti zauzme opštine na Severu
Што ће рећи, ко нам "додели" овакве политичаре... тј ко нас клео није дангубио. Од 2000-те ми имамо издајничку политику и издајничке политичаре на власти али и опозицији јер "газде" на све мисле.
Тадић (ДОС) је заслужан за прелазак надлежности на ЕУ а овај после од '12 на овамо је и њих превазишао у сервилности п рема западу, самим тим и издаји земље.
Опозиција која као хоће да га скине са власти гура агенду признања КиМ - одмах и безусловно.
 
A kakvu smo politiku imali do 2000te?
Нешто што представља микс геополитичких грешака (подршка побуњеницима у руској скупштини, непрепознавање историјских промена) и микс изнуђених потеза али свакако више патриотских него оне након 2000. Ја не приметих да су се те "демократске" власти одрекле и обрачунале са криминалом и "одредима смрти". (некад био аркан, скорије мунзе екипа па ритопек месница...)
 
Тадић (ДОС) је заслужан за прелазак надлежности на ЕУ

Ovo bi se dogodilo i bez Srbije. Kao što se u suštini i sve dešava bez Srbije. Oko malo čega se Srbija nešto zaista pita, samo je pitanje kako i na koji način će neke stvari prihvatiti ili s njima se snaći.

I oko prenosa nadležnosti sa UNMIK na EULEX se Srbija ništa nije pitala. Danas se zaboravlja, ali već je bila doneta odluka ta odluka tj. UNMIK je jednostrano, bez toga šta Srbija misli, bio započeo prenos svojih nadležnosti na EULEX. Predali su sve što imaju i EULEX je već bio raspoređen po Kosovu i preuzeo mandat od UNMIK-a. Tako da je nerealno kriviti Tadića da je zaslužan za nešto što bi se svakako dogodilo, jerbo se Beograd oko toga uopšte nije ni pitao.

Ono što su oni tada uradili jeste postigli dogovor i na taj način amortizovali malo stvari. Ali u suštini je pogrešno reći da je Srbija (odnosno njena tadašnja vlast) zaslužna za to što se prešlo sa UNMIK na EULEX, jerbo se nikada oko toga uopšte nije ni pitala.

U suštini mi generalno, bez obzira da li pričamo o Miloševiću, Tadiću ili Vučiću, zaobilazimo često suštinu da se Beograd vrlo malo šta pita. Odluke se negde drugde odnose i one se, bez obzira na to šta ko ovde mislio, bunio se i pružao kakav vid otpora, sprovode uprkos svemu. Samo je pitanje da li domaći političari održavaju pred naivnim ovcama koje idu na birališta iluziju suverenosti, koja se zasniva na percepciji nekih stvari u međunarodno pravnim odnosima koje su samo na papiru. Srbiji je bio u Rambujeu ponuđen jedan papir. Ali to nikada uopšte nije bio izbor i na kraju i činjenica da ga ja Srbija i odbila je potpuno beznačajna, zato što se on svakako sprovodi i integrisan je u rezoluciju Saveta bezbednosti UN. Sve se stvari događaju po tome kako moćni faktori u inostranstvu odluče.
 
Poslednja izmena:
Нешто што представља микс геополитичких грешака (подршка побуњеницима у руској скупштини, непрепознавање историјских промена) и микс изнуђених потеза али свакако више патриотских него оне након 2000. Ја не приметих да су се те "демократске" власти одрекле и обрачунале са криминалом и "одредима смрти". (некад био аркан, скорије мунзе екипа па ритопек месница...)
Ja ne vidim išta patriotsko u:
1) Odbijanju Karington plana i konfederalne Jugoslavije u EU
2) Dizanju krajiških Srba na ustanak, odbijanje svih planova, a potom njihovo fazno puštanje niz vodu
3) Dizanje BiH Srba na rat, a potom izolacija i primoravanje na ustupke, uključujući i Sarajevo
4) Izbegavanje vraćanja autonomije Kosovu što je rezultiralo bombardovanjem i napuštanjem KiM
5) Dovođenje zemlje u sukob sa celim svetom, a bez ikakvog saveznika
6) Unutrašnja istorijski neviđena pljačka sopstvenog stanovništva
7) Urušavanje sopstvene države

Tu nije samo greška u geopolitici.
Milošević i idejnopolitičkobezbednosna sila iza njega bili su hodajuća katastrofa po sve Srbe
 

Back
Top