Ko će meni oprostiti što te volim

Jednom ću voleti nekog oca
i prepričavati njegovom detetu
naš susret u Parizu,
Londonu ili Madridu.
Radosne oči
promatraće burmu veselo,
godinama trulelu međ'
prstima,
kao svi dragi nam ljudi
kojima ću se
osmehivati
i sa kojima dočekivati i ispraćati
dane, nedelje, godine,
udadbe i rođendane,
živeti nedaće i sahrane.
I svi budući zrikavci
koje ću učiti da voze bicikl
i vežu pertle.
Organizovaćemo piknike.
Zaposlićemo se.
Vodićemo ljubav očima i rečima
dok nam budu stasavala
lica voljena
i razmažena,
išla nam na jetru i ručala
živce.
Kupovaćemo ljubimce.
I krišom ću puštati ribice
dok im budem čistila akvarijum.
Volećemo se svakoga dana,
naročito u vreme praznika.
Kitićemo jelku,
mirisati na badnjak i orahe,
opijati se vinom,
a jutrima raniti na svršetak odmora.
Učićemo pesmice iznova
cepajući domaće zadatke
ispisane pogrešnom stranom
penkala.
Poštovaćemo baku i deku
jer će voleti više od nas
zarad naše ljubavi.
I ljubićemo se
u posebnim i retkim prilikama.
I grišćemo se.
I psovati svekrve i tašte.
I biće nam kriva deca.
I razvodićemo se
dvadeset puta
za mesec dana.
Ostajaćemo sami za vreme
ekskurzija
i opet biti muž i žena.
I biće godine tome,
kao da mi je stalo da li me
voli,
kao da nisam bila
zaljubljena.
 

Back
Top