Neno
Elita
- Poruka
- 23.915
Izmedju mnogih, postoje i one knjige tj romani koji su nam pomogli da neke poglede i shvatanja uobličimo, naučimo pa i promjenimo.. bez ikakvih uslovljavanja i nametanja.
Zbog toga neke knjige bih ponovo pročitao.. pročitao iz poštovanja a i zbog toga što su trajno ostavile odredjeni pečat i saznanja da je svijet često drugačiji, ljepši pa i suroviji nego što mislimo.
Redoslijed sasvim nebitan..
1. Ubiti pticu rugalicu - Harper LI.
Kako rzumjeti nekoga sa njegovog stanovišta? Teško, skorro nikako.. ne dok ne "udješ" u njegovu kožu i dok ne prošteš u njoj. Drugačije ne može.. nikoga u suštini ne možeš razumjeti dok ne sagledaš stvari iz njegovog ugla gledanja i shvatanja. Dakle, predrasude su sam čin nerazumijevanja, odbijanja.
2. Rekvijem za Adama - Aleksandar Djuričić
Ovaj izuzetni psihološki roman, "oslikava" način na koji čovjek može izgubiti sve. Jedna pogrešna odluka u životu često je sudbonosna, katastrofalna i pogubna.. Čovjek kad izgubi kontrolu i moć rasudjivanja, život mu pretvara u pakao i bijeg od samog sebe.
3. Sto godina samoće - Markes
Sto puta dokazano da ljubav pruža nadu za spasenje, bijeg od samoće, život bez sumnje u budućnost.. dok je samoća i ponavljanje nekih grešaka vode samo u propast i beznadje.
4. Ljubavnik ledi Četerli - Lorens
Ovaj jedinstveni roman i njegova "poruka" može se svesti na jednu nepogrešivu formulu ali i poruku, žena pored pravog muškarca cvjeta dok pored pogrešnog, vene. Dovoljno za neke predrasude, čudjenja i nesporaszume u vezama. Sve ima svoje zašto - zato.
5. Slepilo - Samarago
Ljudska surovost ne poznaje granice u borbi za goli opstanak. Knjiga nepogrešivo otkriva neke mračne slike ljudske prirode..
6. Distimija - Nenad Milkić
Ova relativno "mlada" knjiga od ovog pisca, iz Malog Zvornika ima jednu nepobitnu životnu poruku.
Autor nam prenosi da nikad ne osudjujemo i da budemo ljubazni prema svima? Ne baš pred svima, jer neki to ne zaslužuju, naravno..
Jer, nikada ne znamo sa kakvim se životnim situacijama i nedaćama suočavaju ljudi.. mnogi ljudi nose strašne životne priče, teške balaste, tragedije a to se ne vidi na njima.
Zbog toga, nikoga ne osudjuj zašto je namrgodjen, hladan, naizgled bezosjećajan.. ne osudjuj iako se to ne da primjetiti, budimo fini ili barem kulturni.
INače, Milkić je napisao i roman Zovem se Dunja.
"Roman Zovem se Dunja otvara jednu od najvećih tabu tema u Srbiji - abortus!
To je priča posvećena svoj deci, onoj koja su rođena i onoj koja nisu! Govori o ljubavi, strahovima, snovima, nadanjima, pokajanju i opraštanju, otkriva čovekovu prirodu, podseća na izgubljene duhovne vrednosti, vodi nas do Sveta nerođene dece i vraća u surovu realnost.
Kroz priču o devojčici Dunji i njenim drugarima iz Sveta nerođene dece, koji u snovima posećuju svoje roditelje pokušavajući da im ukažu na greh koji su počinili, autor pitkim i zanimljivim pripovedanjem ističe problem abortusa i šalje jasnu poruku o vrednosti porodice, o povezanosti roditelja i dece i značaju njihovog odnosa. Ne zauzimajući strane i ne osuđujući nikog, kroz razmišljanja, osećanja i postupke likova, daje viđenje problema sa različitih stanovišta.
Iako se u njoj prepliću i mistika i stvarnost, i ljubav i razočaranje, i greh i pokajanje, knjiga Zovem se Dunja se ne može svrstati ni u jedan žanr - ni u fantastiku, ni u psihologiju, ni u ljubavne romane. Jedno je sigurno - nikoga neće ostaviti ravnodušnim!"
7. Crveno i crno - Stendal
Knjiga koja mi je ostavila dubok utisak, a da sam nisam načisto, zašto?
Svejedno, opet bih je pročitao.
Ovo su samo neke od dosta knjiga koje bih sa odredjenim razlogom ponovo čitao.
Šta bi ste vi dodali na ovu temu?
Imate li neku posebnu knjigu, koja je na vas ostavila odredjeni utisak i koju biste preporučili da je vrijedna pažnje i čitanja?
Zbog toga neke knjige bih ponovo pročitao.. pročitao iz poštovanja a i zbog toga što su trajno ostavile odredjeni pečat i saznanja da je svijet često drugačiji, ljepši pa i suroviji nego što mislimo.
Redoslijed sasvim nebitan..
1. Ubiti pticu rugalicu - Harper LI.
Kako rzumjeti nekoga sa njegovog stanovišta? Teško, skorro nikako.. ne dok ne "udješ" u njegovu kožu i dok ne prošteš u njoj. Drugačije ne može.. nikoga u suštini ne možeš razumjeti dok ne sagledaš stvari iz njegovog ugla gledanja i shvatanja. Dakle, predrasude su sam čin nerazumijevanja, odbijanja.
2. Rekvijem za Adama - Aleksandar Djuričić
Ovaj izuzetni psihološki roman, "oslikava" način na koji čovjek može izgubiti sve. Jedna pogrešna odluka u životu često je sudbonosna, katastrofalna i pogubna.. Čovjek kad izgubi kontrolu i moć rasudjivanja, život mu pretvara u pakao i bijeg od samog sebe.
3. Sto godina samoće - Markes
Sto puta dokazano da ljubav pruža nadu za spasenje, bijeg od samoće, život bez sumnje u budućnost.. dok je samoća i ponavljanje nekih grešaka vode samo u propast i beznadje.
4. Ljubavnik ledi Četerli - Lorens
Ovaj jedinstveni roman i njegova "poruka" može se svesti na jednu nepogrešivu formulu ali i poruku, žena pored pravog muškarca cvjeta dok pored pogrešnog, vene. Dovoljno za neke predrasude, čudjenja i nesporaszume u vezama. Sve ima svoje zašto - zato.
5. Slepilo - Samarago
Ljudska surovost ne poznaje granice u borbi za goli opstanak. Knjiga nepogrešivo otkriva neke mračne slike ljudske prirode..
6. Distimija - Nenad Milkić
Ova relativno "mlada" knjiga od ovog pisca, iz Malog Zvornika ima jednu nepobitnu životnu poruku.
Autor nam prenosi da nikad ne osudjujemo i da budemo ljubazni prema svima? Ne baš pred svima, jer neki to ne zaslužuju, naravno..
Jer, nikada ne znamo sa kakvim se životnim situacijama i nedaćama suočavaju ljudi.. mnogi ljudi nose strašne životne priče, teške balaste, tragedije a to se ne vidi na njima.
Zbog toga, nikoga ne osudjuj zašto je namrgodjen, hladan, naizgled bezosjećajan.. ne osudjuj iako se to ne da primjetiti, budimo fini ili barem kulturni.
INače, Milkić je napisao i roman Zovem se Dunja.
"Roman Zovem se Dunja otvara jednu od najvećih tabu tema u Srbiji - abortus!
To je priča posvećena svoj deci, onoj koja su rođena i onoj koja nisu! Govori o ljubavi, strahovima, snovima, nadanjima, pokajanju i opraštanju, otkriva čovekovu prirodu, podseća na izgubljene duhovne vrednosti, vodi nas do Sveta nerođene dece i vraća u surovu realnost.
Kroz priču o devojčici Dunji i njenim drugarima iz Sveta nerođene dece, koji u snovima posećuju svoje roditelje pokušavajući da im ukažu na greh koji su počinili, autor pitkim i zanimljivim pripovedanjem ističe problem abortusa i šalje jasnu poruku o vrednosti porodice, o povezanosti roditelja i dece i značaju njihovog odnosa. Ne zauzimajući strane i ne osuđujući nikog, kroz razmišljanja, osećanja i postupke likova, daje viđenje problema sa različitih stanovišta.
Iako se u njoj prepliću i mistika i stvarnost, i ljubav i razočaranje, i greh i pokajanje, knjiga Zovem se Dunja se ne može svrstati ni u jedan žanr - ni u fantastiku, ni u psihologiju, ni u ljubavne romane. Jedno je sigurno - nikoga neće ostaviti ravnodušnim!"
7. Crveno i crno - Stendal
Knjiga koja mi je ostavila dubok utisak, a da sam nisam načisto, zašto?
Svejedno, opet bih je pročitao.
Ovo su samo neke od dosta knjiga koje bih sa odredjenim razlogom ponovo čitao.
Šta bi ste vi dodali na ovu temu?
Imate li neku posebnu knjigu, koja je na vas ostavila odredjeni utisak i koju biste preporučili da je vrijedna pažnje i čitanja?
Poslednja izmena od moderatora:
