smeh
Veoma poznat
- Poruka
- 13.755
Moji bratanci imaju nepunih 9 i 7 godina. Uglavnom su dobra deca, što, naravno ne znači da su savršeno poslušni (daleko od toga!
). Manje probleme uglavnom sami rešavamo i posebno ja se trudim da ih što menje kažnjavam za gluposti koje prave, a što više objašnjavam, i rekla bih da to ima dosta efekta.
Danas su im roditelji otišli na neku proslavu i ostavili ih kod bake (moje mame) na čuvanje. Ja sam bila u svojoj Igraonici, mama mi je javila da su izrazili želju da dođu. Kako je bilo kasno, a danas sam se dosta natrčala, poručila sam im da slušaju baku, a mi ćemo brzo doći.
Već sam se spremala da krenem, kada me je mama pozvala i unezvereno pitala: "Jesu li oni kod tebe?" Bila sam zgranuta, Igraonica nije daleko od naše kuće, ali ih, naravno, ne puštamo da dolaze sami. Ukratko mi je objasnila da ih nema 20-tak minuta i kao bez duše sam pošla prema kući... Šta mi se motalo po glavi tih 10-15 minuta koliko mi je trebalo da stignem (i uz put gledam svuda okolo u nadi da ću naići na njih) - ne smem ni da se prisećam. Znam samo da sam neprekidno ponavljala: "Samo da budu dobro!" Preznojala sam se jedno 5 puta! Već pred kućom mi se mama javila da su došli i tu sam "pukla". U životu se nisam toliko uplašila, još uvek se tresem, plačem... ma...
Njima sam odmah rekla da tako nešto ni po koju cenu ne smeju da ponove, da smo se prepali u strahu za njih, da brinemo toliko zato što ih volimo, ali oni više nisu toliko mali da ne znaju šta se sme a šta se ne sme... Kaznu su zaslužili, ali nisam pametna da odredim kakvu? batine su isključene jer su protiv mojih principa + prošlo je vreme, a i da sam htela - nisam imala snage (bukvalno) ni ruku da podignem.
Ružno mi je i da prenosim roditeljima kao tužibaba, pa da ih oni kažnjavaju, mada svakako moraju da znaju šta se dogodilo...
Ne radi se sad samo o tome da su kaznu zaslužili, nego se postavlja pitanje šta je to što će ih sprečiti da prave slične gluposti, jer sam stvarno u panici šta sve može da im sedesi... daleko bilo
Danas su im roditelji otišli na neku proslavu i ostavili ih kod bake (moje mame) na čuvanje. Ja sam bila u svojoj Igraonici, mama mi je javila da su izrazili želju da dođu. Kako je bilo kasno, a danas sam se dosta natrčala, poručila sam im da slušaju baku, a mi ćemo brzo doći.
Već sam se spremala da krenem, kada me je mama pozvala i unezvereno pitala: "Jesu li oni kod tebe?" Bila sam zgranuta, Igraonica nije daleko od naše kuće, ali ih, naravno, ne puštamo da dolaze sami. Ukratko mi je objasnila da ih nema 20-tak minuta i kao bez duše sam pošla prema kući... Šta mi se motalo po glavi tih 10-15 minuta koliko mi je trebalo da stignem (i uz put gledam svuda okolo u nadi da ću naići na njih) - ne smem ni da se prisećam. Znam samo da sam neprekidno ponavljala: "Samo da budu dobro!" Preznojala sam se jedno 5 puta! Već pred kućom mi se mama javila da su došli i tu sam "pukla". U životu se nisam toliko uplašila, još uvek se tresem, plačem... ma...
Njima sam odmah rekla da tako nešto ni po koju cenu ne smeju da ponove, da smo se prepali u strahu za njih, da brinemo toliko zato što ih volimo, ali oni više nisu toliko mali da ne znaju šta se sme a šta se ne sme... Kaznu su zaslužili, ali nisam pametna da odredim kakvu? batine su isključene jer su protiv mojih principa + prošlo je vreme, a i da sam htela - nisam imala snage (bukvalno) ni ruku da podignem.
Ružno mi je i da prenosim roditeljima kao tužibaba, pa da ih oni kažnjavaju, mada svakako moraju da znaju šta se dogodilo...
Ne radi se sad samo o tome da su kaznu zaslužili, nego se postavlja pitanje šta je to što će ih sprečiti da prave slične gluposti, jer sam stvarno u panici šta sve može da im sedesi... daleko bilo

ovo mi se svidja.
i ostalo... I ne verujem da im treba ponovo objašnjavati da ne smeju sami da izlaze iz kuće a da se ne jave. Izvini smeh, ali oni su veliki
Veeeliiikiiii - da ne bi znali šta smeju, a šta ne da rade. I da, vrlo dobro bi trebalo da znaju kakvu su glupost uradili (bez obzira na to da li je baka srčani bolesnik ili ne) .
A i mi se plašimo, izgleda da nismo dovoljno sposobne i odgovorne da vas čuvamo. Znaš kako bi se osećali 
tkacio
nemaju ulogu da vaspitavaju decu. Ali je vrlo važno da ne idu kontra roditeljima, odnosno da se svojim odnosom prema deci i njihovim nestašlucima uklapaju u vaspitnu šemu koju su roditelji zacrtali. Problem je, često, što npr. babu ne možeš da kazniš iako to zasluži! 
i snimim ga iza drveta. Tresnula sam ga po dupetu, neko je već napisao gore da to ne treba ali... prvenstveno zbog reakcije a ne greške. 