KOB
Bojim se svoje sene
povijene na vetru
dok setam obalom Dunava.
Sunce mi se ruga,
dok tugu kao pesak rasipam.
Pomislih da si samo list,
tu ispod mojih koraka.
Htedoh da te pustim niz talase,
kao uspomenu ili zaborav
da otplovis.
Al kosava me opominje,
mrseci misli.
Da si covek od krvi i mesa.
Moja kob.
Duboko ispod koze
utopljen u svaku kap
koja niz vene tece.
Tuces kao stara vekerica
damarima.
Ni vetrovi, ni kise,
ni svi snegovi ovog sveta
ne mogu pomoci
da isperem dusu
tobom natopljenu.
I znam , dok sam ziva
disacu te, boleces me.
Jer Sunce je od svega jace.
I ova sena sto podrugljivo
kraj mene koraca obalom Dunava,
toliko na tebe lici...
Najda M.
Bojim se svoje sene
povijene na vetru
dok setam obalom Dunava.
Sunce mi se ruga,
dok tugu kao pesak rasipam.
Pomislih da si samo list,
tu ispod mojih koraka.
Htedoh da te pustim niz talase,
kao uspomenu ili zaborav
da otplovis.
Al kosava me opominje,
mrseci misli.
Da si covek od krvi i mesa.
Moja kob.
Duboko ispod koze
utopljen u svaku kap
koja niz vene tece.
Tuces kao stara vekerica
damarima.
Ni vetrovi, ni kise,
ni svi snegovi ovog sveta
ne mogu pomoci
da isperem dusu
tobom natopljenu.
I znam , dok sam ziva
disacu te, boleces me.
Jer Sunce je od svega jace.
I ova sena sto podrugljivo
kraj mene koraca obalom Dunava,
toliko na tebe lici...
Najda M.
