Pustio si da sagnem glavu
kao suncokret,
dok suton poljima
najavljuje noc.
Zar ne osecas koliko rosa
mirise na dusu natopljenu tugom ?
I tama sto osvaja nasu polovinu sveta,
stid je moj sto pustih da me ranis,
pa kao zloslutna ptica
staniste nemam.
Sa lica si mi osmeh sahranio.
Nisam vise ni Sunce,
ni Mesec u roju zvezda.
Oblak sam sivi,
sto vetar ceka
da me ponese sto dalje od tebe.
Jer ako ostanem,
lutajuci kroz jesen hladnu,
utopices se u kisi suza.
Najda M.
kao suncokret,
dok suton poljima
najavljuje noc.
Zar ne osecas koliko rosa
mirise na dusu natopljenu tugom ?
I tama sto osvaja nasu polovinu sveta,
stid je moj sto pustih da me ranis,
pa kao zloslutna ptica
staniste nemam.
Sa lica si mi osmeh sahranio.
Nisam vise ni Sunce,
ni Mesec u roju zvezda.
Oblak sam sivi,
sto vetar ceka
da me ponese sto dalje od tebe.
Jer ako ostanem,
lutajuci kroz jesen hladnu,
utopices se u kisi suza.
Najda M.
