http://2.***************/_dHCNRTvlSFY/TGRlMIl_sYI/AAAAAAAAAOM/X0nA3Gf7z-k/s1600/Da+li+su+ljubav+i+sloboda+medjusobno+suprotstavljeni.jpg
SLOBODA
Otici cu daleko,
jos dalje od tvog daha.
Tamo gde pogledom
dosegnuti ne mozes
do mog bola
koji kao pelin kaplje
iz ova dva zelenooka izvora
tuge nepregledne.
I ne mari...
Idi dalje ,
otresi sa ramena senku moju
da ti bude laksi korak
kroz svet samoce u kom
maestralno prikrivas potrebu
za gospodarenjem drugima.
Zalud je na raskrscu
stajao putokaz za dolinu spokoja.
Izgubili smo kompas,
srca u raskoraku.
Rastimovana simfonija,
koja na rekvijem lici.
Tupa i zlurada navika,
nagriza kao rjda.
Putujem do severa sama.
Ti ostani , hladno je.
Nisi umeo ili nisi hteo da pustis
da te ugrejem mekocom duse.
U krila svijem kao cedo svoje,
da te imam celog,
dok letimo preporodjeni.
Ostani...nadji nacin
da led u sebi otopis.
Ja idem...
Uvek sam volela zime duge,
pahulje na dlanu skupljala
kao konfete.
Radovala se svakoj ,
kao da ce mi zelju po zelju ispuniti
pre nego se otope
od topline koja kroz moje ruke isijava.
Bezao si od dodira.
Gledao me pogledom punim otrova
gde sam svu ljubav za tebe cuvala u ocima.
Ubio si me.
Bezi mi vreme,
godine me gutaju.
Ja idem danas, zauvek,
necu se vratiti.
Nikad se ne vracam
u maglovita secanja,
u upomene sto mirisu na memlu.
Idem da prezimim svoju samocu,
do proleca novog.
Vraticu se kad snagu skupim
za novi let.
Ne otvaraj vrata od kaveza,
sa slatkorecivim obecanjima na usnama
da ces biti drugaciji.
To si sto jesi i budi !
Nisam iz tvoje orbite,
da slepa omamljeno kruzim
dok vreme otice.
Davno sam se drznula
sebi da se vratim.
Najda M.
SLOBODA
Otici cu daleko,
jos dalje od tvog daha.
Tamo gde pogledom
dosegnuti ne mozes
do mog bola
koji kao pelin kaplje
iz ova dva zelenooka izvora
tuge nepregledne.
I ne mari...
Idi dalje ,
otresi sa ramena senku moju
da ti bude laksi korak
kroz svet samoce u kom
maestralno prikrivas potrebu
za gospodarenjem drugima.
Zalud je na raskrscu
stajao putokaz za dolinu spokoja.
Izgubili smo kompas,
srca u raskoraku.
Rastimovana simfonija,
koja na rekvijem lici.
Tupa i zlurada navika,
nagriza kao rjda.
Putujem do severa sama.
Ti ostani , hladno je.
Nisi umeo ili nisi hteo da pustis
da te ugrejem mekocom duse.
U krila svijem kao cedo svoje,
da te imam celog,
dok letimo preporodjeni.
Ostani...nadji nacin
da led u sebi otopis.
Ja idem...
Uvek sam volela zime duge,
pahulje na dlanu skupljala
kao konfete.
Radovala se svakoj ,
kao da ce mi zelju po zelju ispuniti
pre nego se otope
od topline koja kroz moje ruke isijava.
Bezao si od dodira.
Gledao me pogledom punim otrova
gde sam svu ljubav za tebe cuvala u ocima.
Ubio si me.
Bezi mi vreme,
godine me gutaju.
Ja idem danas, zauvek,
necu se vratiti.
Nikad se ne vracam
u maglovita secanja,
u upomene sto mirisu na memlu.
Idem da prezimim svoju samocu,
do proleca novog.
Vraticu se kad snagu skupim
za novi let.
Ne otvaraj vrata od kaveza,
sa slatkorecivim obecanjima na usnama
da ces biti drugaciji.
To si sto jesi i budi !
Nisam iz tvoje orbite,
da slepa omamljeno kruzim
dok vreme otice.
Davno sam se drznula
sebi da se vratim.
Najda M.