KATARZA ( poezija je moje čistilište ) - Najda M.

mesec.jpg

BAJKA O MESECU

Noć ...letnja,topla. Čuju se zrikavci u daljini i tihi šušanj listova ponesenih daškom vetra. Svi spavaju. Samo Najda, devojčica sa dve pletenice i belim mašnicama od satena na njima, sedi na prozoru i gleda u Mesec. Presijavaju se mašnice, Mesec sija u zelenim okicama. Najdina senka pomera se kao i njene nožice, u jednom ritmu. Pevuši pesmicu, sva srećna i divi se toj velikoj okrugloj lopti na Nebu, okruženoj Zvezdama. Prilazi joj majka. Nežno je grli i pita:,, Najda, dete drago, što ne spavaš?,, Ona reče majci:,, Mama, pa kako da spavam, Mesec i ja pričamo...Probudio me da mi nešto kaže. Znaš, kikice sam uplela i mašne bele stavila da me bolje vidi ovde dole, da mu budem lepa mama. On svetli i sve vidi, zar ne? Idi,samo ti spavaj, čuvamo te Mesec i ja,,
Ostala je Najda opet sama na prozoru, sa Mesecom u očima. Podigla je glavu visoko ka nebu, osluškivala neke nečujne šapate, samo za nju ispričane te noći. I suzicu je jednu pustila pred odlazak na spavanje. Samo Mesec je znao zašto plače.
Prolazile su godine, Najda je odrastala, ali je stalno sedela na prozoru kad su noći bile tople, vedre, pričala sa Mesecom. Nisu je u zalud zvali ,,Mala sa Meseca pala,,...
I noćas, posle toliko godina, stoji naslonjena na prozor. Nema više pletenice ni bele mašnice od satena. Ima crvenu tršavu kosu , natovarene godine i brige na ramena. Samuje Najda u noćima. Gleda Mesec, svog prijatelja u osami. Setila se davnog obećanja koje joj je dao. Da, ispunio je datu reč..tu je, kad god joj je teško, on je tu...U njenoj osami, svetli joj put u Snove, kupi oko sebe Zvezde, pa joj daje da bira koju bi za sebe da uzme, da joj bude vodilja u ostvarenju želja. I kad je srećna i kad je tuga obuzme, jedino on je tu, njegovom rekom plovi do Beskraja. Menama njegovim skita lutajući svetom snova. Dok je malena bila,šapnuo je da će lek za tugu naći u pesmama...Otuda suza malene devojčice što je nekad davno niz lice skliznula. Sa nevericom je osluškivala njegove reči.Nije tada shvatala,pa je zbunjena otišla uplakana u postelju.
Nije znala da život jednom donese tugu i kad misliš da si svu sreću sveta pokupio.Noćas,po neku suzu pusti niz lice,niže stihove u pesme,srcu da nadje lek. Najda, večita lutalica i snohvatica.Sa Mesecom u očima bajku svog života sanja...

Najda M.
 

Back
Top