
KATARZA
U lance vezana,
nedodirom da platim gordost !
Okajem smelost
što sama sebi sudim,
rijući kroz tvoju dušu poput pijavice.
A ti...?!
U grobnu tišinu učauren,
lomiš deo po deo sebe i mog srca.
Da me ojačaš, dotučeš ?!
Povučeš u bezdane,
da u mraku trunem.
Zaboravljaš...
Vidim Svetlo i gde ga nema.
Kad Sunce prži,
ja Tamu prizivam.
Bauljam kroz nevidice tražeći spas.
Osećajima oštrijim od mača
do kosti probadam.
Postajem kob.
Otrov u venama.
I onda kao paperje
lebdim kroz san,
da te magijom začaram.
Osmehnem se,
pogledom te kupim
za ceo vek !
Razapnem krila
vinem se u vetrove,
pokrenem oluje,sulude gromove.
Nebom pršti moja požuda!
Viore crvenokose zastave
u plavetnilu tvog oka.
Pustim šapat u vrisak.
Nek čuje ceo Svet...
Ruke mi vezane
da ti dodirom amanet ostavim...
Al duh mi slobodan,
a hrabrost ime...
U rečima je moja moć .
Najda M.