Prepoznala sam u jeseni ranoj
melanholije primirene
u osmehu koji zavarava ljude.
Gledam list po list kao vene,
nestaje negde pod koracima ljudi.
Tako nestaje i moja potreba
da u Suncu tražim utehu,
u zracima znake.
Vetar nudi mnoge odgovore,
samo ga osluškivati trebam.
I kiša lek za dušu moju biće, znam,
kao i svake prethodne jeseni...
Samo suze da pustim
iz grotla moje vrele tišine,
kapima rominjavim da liju,
da ne primete ljudi,
koliko patnja u jesen naraste ...
Najda M.
melanholije primirene
u osmehu koji zavarava ljude.
Gledam list po list kao vene,
nestaje negde pod koracima ljudi.
Tako nestaje i moja potreba
da u Suncu tražim utehu,
u zracima znake.
Vetar nudi mnoge odgovore,
samo ga osluškivati trebam.
I kiša lek za dušu moju biće, znam,
kao i svake prethodne jeseni...
Samo suze da pustim
iz grotla moje vrele tišine,
kapima rominjavim da liju,
da ne primete ljudi,
koliko patnja u jesen naraste ...
Najda M.