PUT DO SUNCA
Bes u stisak šake stao.
Jecaj raznosi bura.
Marama razvezana,kosa raspletena.
Misli se mrse izmedju sećanja i gneva.
Sva tuga na pogužvanom listu papira,
u molitvi za oproštaj.
Kaplje mastilom na pločnik pristaništa
jedna priča drhtavom rukom ispisana.
Sudbina ili kob ukletih ljubavnika ?!
Ugušene suze u kiši prikrivene.
Njen žal od plime veći.
Nezaborav steže dušu,
venama lipti neutoljena žedj
za nektarom sa njegovih usana.
Urezuje se u misli kao ožiljak ime njegovo,
da peče i podseća...
Nije im se dalo.
Osekom odlazi poslednja nada
u povratak.
Zatvara oči, steže dlanove,
cepa požuteli list hartije na komade.
Otkida od sebe deo srca.
Odjednom...bonaca kratka,
kraća od udaha.
I miris njegove duše u šumu vala.
Zamirisa maestral,zašuštaše palme.
Kiša ode u potragu za tugom drugom.
U njenom oku zaiskri zrak.
Galeba poj , bela jedra u vdiku.
Sva sreća nadošla u rapsodiji plavoj
njegovog pogleda ispod bele kape.
Ote joj se pesma iz grudi,
i osmeh kojim ga dočekuje kao sirena.
Vratio se , da je povede na drugu stranu,
gde Sunce i kiša radjaju dugu.
Gde se uspomenama budućnost piše
neizbrisivim mastilom srca.
Najda M.
