PROČIŠĆENJE
Tražila sam znak
izgubljena u lagumima samoće.
Kroz pomračinu uspomena
kopala da sakrijem sećanja
što dublje u zaborav.
Kao na stubu srama obeležena,
pognute glave
kroz misli valjam mržnju,
otrov u venama,
do neosećaja,
da duši olakšam teret
od granita teži.
Guši gnev. Davi bes.
Znam da ću praštajući prodisati,
vaskrsnuti drugačija,
i takva snishodljiva voljena biti.
Ali...
ne,ne mogu zaboraviti,
samo ću oprostiti.
Greška u meni kao avet drema,
moja gorka opomena
za vijek i vijekova ...
Od sebe razdvojena
mogu li ići dalje Gospode ?
Prašta li meni još neko osim tebe ?
Ili je sva moja slutnja verujuća
zadojena nadom,
negde gore iza oblaka izgubljena
i čeka kišu suza pokajnica
da iskaplju svu bol i radost na sudjenoga
koji negde za mene bdi
u molitvenom hramu ljubavi.
Najda M.
http://1.***************/-jGwQYKDXiTM/T3MD3tSuDyI/AAAAAAAAWqs/gZPL7BqivT0/s1600/409404_261780860566139_138218592922367_564770_366845924_n.jpg