Karijera

goofy9

Početnik
Poruka
24
Pozdrav svima
Imam 23 godine i muskarac sam momak kako god ko hoce to da nazove u ovim godinama. Apsolvent sam studija logopedije (svi znamo da je to pretezno zenski fakultet). Vec na 3. godini sam shvatio da ja uopste nisam za taj posao iako sam to nastavio jer mi ispiti stvarno nisu bili teski a i imao sam finu podrsku roditelja. Na neki nacin se sada osjecam izgubljeno kao da ne znam sta da radim jer znam da je ovo profitabilan posao ali mislim da nema sanse da ga mogu raditi sa elanom i nekom zeljom a kao i bilo
koja druga medicinska struka ili
slicno treba dosta posvecenosti. Sad znam ljudi redom govore imas ti vremema mlad si nadji ono sto volis, medjutim nije da nisam pokusavao da nadjem ono sto volim i da shvatim sta zelim nego jednostavno nemam nikakvu ideju cime da se bavim i odakle sa pocnem. Znam da ne moras nuzno obozavati posao koji radis kao sto ga vecina ne voli ali cisto nesto sto me ne iscrpljuje toliko. Prisutan je osjecaj da sam kao stetocina jer cu to sve zavrsiti roditelji su bili uz mene ali jednostavno ja se tu ne vidim nijedne sekunde uz to stalno mi govore kako je to najbolje za mene. Odužio sam previše izgleda 😂 ali bih volio da cujem misljenja
 
Nisi ni prvi ni poslednji da 'promasis' fakultet. Bilo bi dobro da zavrsis zapoceto barem da imas neku diplomu za svaki slucaj, pa i ako ne budes to radio da ipak mozes. Nikad se ne zna.

Ako nema sta da te vuce (da nesto zapravo zelis), onda ide ono sto te gura (ono sto mozes ili moras da radis).

E sad, trazi ono sto te vuce, pa idi za time, i dalje ne bi bio ni prvi ni poslednji da imas 2 fakulteta. Ako vec ne mozes da prepoznas sta te vuce, opet, zavrsi zapoceto, isteraj do kraja a u medjuvremenu smisljaj da li oces da budes vozac formule 1 ili kapetan broda.
 
Pozdrav svima
Imam 23 godine i muskarac sam momak kako god ko hoce to da nazove u ovim godinama. Apsolvent sam studija logopedije (svi znamo da je to pretezno zenski fakultet). Vec na 3. godini sam shvatio da ja uopste nisam za taj posao iako sam to nastavio jer mi ispiti stvarno nisu bili teski a i imao sam finu podrsku roditelja. Na neki nacin se sada osjecam izgubljeno kao da ne znam sta da radim jer znam da je ovo profitabilan posao ali mislim da nema sanse da ga mogu raditi sa elanom i nekom zeljom a kao i bilo
koja druga medicinska struka ili
slicno treba dosta posvecenosti. Sad znam ljudi redom govore imas ti vremema mlad si nadji ono sto volis, medjutim nije da nisam pokusavao da nadjem ono sto volim i da shvatim sta zelim nego jednostavno nemam nikakvu ideju cime da se bavim i odakle sa pocnem. Znam da ne moras nuzno obozavati posao koji radis kao sto ga vecina ne voli ali cisto nesto sto me ne iscrpljuje toliko. Prisutan je osjecaj da sam kao stetocina jer cu to sve zavrsiti roditelji su bili uz mene ali jednostavno ja se tu ne vidim nijedne sekunde uz to stalno mi govore kako je to najbolje za mene. Odužio sam previše izgleda 😂 ali bih volio da cujem misljenja

ici na fakultet za koji nemash ljubavi ni mrvu i zavrshiti neshto shto je stvarno trazheno i humano a nemati volju za rad?
 
ici na fakultet za koji nemash ljubavi ni mrvu i zavrshiti neshto shto je stvarno trazheno i humano a nemati volju za rad?

ja sam hteo da studiram medicinu, a posle i defektologiju, pa nisam nista od toga zavrsio - i to je dobro jer se bavim onim sto me vecinom cini sretnim. Zamisli da sam zavrsio za hirurga (to sam mislio da studiram), i dodjem pospan na posao, ostavim makaze u nekom... ne ide. Nisam ja za to.
 
ja sam hteo da studiram medicinu, a posle i defektologiju, pa nisam nista od toga zavrsio - i to je dobro jer se bavim onim sto me vecinom cini sretnim. Zamisli da sam zavrsio za hirurga (to sam mislio da studiram), i dodjem pospan na posao, ostavim makaze u nekom... ne ide. Nisam ja za to.

Pa ja i dalje u čudu

Na zapadu ljudi studiraju to sto misle i raditi

A vi očito studirate samo da eto možete reci da ste završili fakultet


Ako grešim ispravi ali tako zvuci
 

Back
Top