Umri_muski
Buduća legenda
- Poruka
- 32.757
Nista novo , to svi znamo jos kao mali, bili u socijalizmu ili kapitalizmu.
Ali nekako ljudi zaborave koliko je sve povezano pa postavljaju bar 10 tema koje su direktno u vezi sa ovim a cude se u njima kako to i zasto to....
Najomiljenija mudrijaska izjava zapada je :
Na kraju dana svi su ipak razocarani.
Vrlo jednostavno je dobiti takvo stanje, filujes ljude da razvijaju zelje i nema greske...
Zelje velike ali egoisticne, ljudi donose odluke i na kraju sasvim sigurno nece biti po tudjim zeljama i eto razocaranja...
Razocaranje trazi satisfakciju, a moc je idealna za to.
Moc je po definiciji sposobnost uskracivanja ispunjenja zelja drugima, a ne sposobnost kako mnogi to povrsno tumace. I eto nam podloge za prestiz, kao humanisticki prikaz moci, bez prikaza svih varijanti nadmoci nad drugima...
Ako pogledate druge sisteme, njihovo psiholosko okruzenje je drugacije, ma koliko zelja bila deo svih sistema jer je deo coveka...Ali nije ni malo isto.
Ustvari to nije zamisao sistema, retko kad jeste, nego je u praksi vise koordinacija proizvodnih odnosa, odnosa novca i sistema vrednosti...
Ali sve ovo bi dalje otislo u politicku teologiju ili u kulturologiju ili u sociologiju , a tada se ljudi izgube i izgube fokus.
A fokus je u "na kraju dana svi su ipak razocarani".
Sve ostalo za trenutak izbrisimo sa stola naseg razmisljanja.
Sta dobijamo odavde?
Dobijamo usmerenje i zakljucak da je svaki covek manje ili vise nenormalan i lud.
Zasto tako drasticno?
Pa nezadovoljstvo cak i kad nije naglaseno frustraciono bice donosi patologiju ako dugo traje...jos drasticnije ako je jos neizgradjeno ljudsko bice...kao sto vecina jeste...
Tako se i psihologija zapada postavlja. Svi su ludi samo im treba olaksati to i pronaci gde su ludi i malo ih ushemiti da se bolje integrisu u sadasnjicu....najruzniji life coach sistem...
Istocna ili EE psihologija je zbog komunizma i socijalizma bila bar u delu usmerena na razvojnu psihologiju , koja se sad bukvalno brise iz svetskih znanja , a i to je logicno.
Razvojna psihologija ima puno dodira sa pedagogijom , vise nego sto bi smela i to jeste greska...
Ali osnova je da je covek na pocetku svog razvoja tabula rasa...prazna ploca i kroz iskustva se izgradjuje, i moze se izgraditi da bude vrlo efikasan i zadovoljan clan svog drustva i to je zajednicka crta i razvojne i psihologije dinamike koja je nesto drugo...
Stoga su tu zelje nesto sasvim drugacije, put a ne cilj.
Naravno sad se moze reci zasto je greska da bude previse blizu pedagogiji, jer sto su stariji ljudi su vise uvuceni u svoj primitivizam koji raste, a to ih iskljucuje iz adaptacije i ukljucuje u neucestvovanje u drustvu nego drustvo postaje izvor iz koga vuku....
Tada edukacija nema ni uticaj ni smisao...najvise uticaja ima mentalitet sredine, a tu je uzasno veliki znacaj onih koji nikad nisu ni u kom sistemu vrednosti osim u svom ceifu.
Da ne sirim dalje da li je i seksualni zivot isto razvojnog tipa ili je predefinisan genetikom kao sto neki tvrde (performanse jesu predefinisane ali sadrzaj nije).
Da vratim fokus na sta je na kraju dana...
Ako se posmatra samo zelja, i put vazniji od cilja, jasno je da na kraju dana nema saldiranja...
A to je prirodnije a i ljudskije.
Kad sam prestao da ocekujem ista?
Pa kad sam prvi put bio aktivno zainteresovan da uspostavim zeljeni kontakt sa nekom devojkom. Cilj je bio ostvaren, ali put nije bio ni nalik onom sto sam zamisljao, znaci nikad nije onako kako mislis da ce da bude, makar ocekivanje bilo toliko slicno vec ustaljenom, tipa vozi biciklu , vozis i ti , lep dan itd itd...
I pametnom dosta, da shvati da je glupo ocekivati detalje, nego se usmeri i to je dovoljno ....put je tu, a nijedna staza nije sirine bas koliko je siroko stopalo, uvek je podosta sira..
Ali uzasno je vazno za ljude kojima stariji filuju mozak da shvate da ovo nije vise socijalizam a ni neki komunizam, nego je kapitalizam..
Decu vise roditelji , ako su ikad i gledali , ne razvijaju ka ispoljenju nego prvenstveno ka uspehu pa tek onda ispunjenje ako dodje na red...
I ma koliko zloslutno zvucalo , svi su nenormalni samo je pitanje koliko...
I to se siri...
Ne kao kod zdravlja gde imate period dete nejako , mladost vrh, jacina, zdravlje, pa onda ide taj period polako se javljaju patologije fiziologije tela...
Kapitalizam mora da zaradjuje, to je osnova proizvodnog odnosa....a ne licno zadovoljstvo i uzivanje...bas naprotiv, sto vise uzivanja manja produktivnost jer je manje motiva....zato se zameni motiv i uzivanje i izvrsi projekcija da je to isto i tek onda mozemo govoriti dalje....samo sto moramo malo smutiti stvar u terminima u javnosti...
I tu dolazimo do neceg sto je vazno.
Istina je neupotrebljiva kao viseljudski, coporativni fenomen.
Ovo je jako vazan detalj, sto je osoba produhovljenija, to vise shvata vaznost ovog detalja...
Nismo svi isti, pa ni istina nije ista.
Ali nekako ljudi zaborave koliko je sve povezano pa postavljaju bar 10 tema koje su direktno u vezi sa ovim a cude se u njima kako to i zasto to....
Najomiljenija mudrijaska izjava zapada je :
Na kraju dana svi su ipak razocarani.
Vrlo jednostavno je dobiti takvo stanje, filujes ljude da razvijaju zelje i nema greske...
Zelje velike ali egoisticne, ljudi donose odluke i na kraju sasvim sigurno nece biti po tudjim zeljama i eto razocaranja...
Razocaranje trazi satisfakciju, a moc je idealna za to.
Moc je po definiciji sposobnost uskracivanja ispunjenja zelja drugima, a ne sposobnost kako mnogi to povrsno tumace. I eto nam podloge za prestiz, kao humanisticki prikaz moci, bez prikaza svih varijanti nadmoci nad drugima...
Ako pogledate druge sisteme, njihovo psiholosko okruzenje je drugacije, ma koliko zelja bila deo svih sistema jer je deo coveka...Ali nije ni malo isto.
Ustvari to nije zamisao sistema, retko kad jeste, nego je u praksi vise koordinacija proizvodnih odnosa, odnosa novca i sistema vrednosti...
Ali sve ovo bi dalje otislo u politicku teologiju ili u kulturologiju ili u sociologiju , a tada se ljudi izgube i izgube fokus.
A fokus je u "na kraju dana svi su ipak razocarani".
Sve ostalo za trenutak izbrisimo sa stola naseg razmisljanja.
Sta dobijamo odavde?
Dobijamo usmerenje i zakljucak da je svaki covek manje ili vise nenormalan i lud.
Zasto tako drasticno?
Pa nezadovoljstvo cak i kad nije naglaseno frustraciono bice donosi patologiju ako dugo traje...jos drasticnije ako je jos neizgradjeno ljudsko bice...kao sto vecina jeste...
Tako se i psihologija zapada postavlja. Svi su ludi samo im treba olaksati to i pronaci gde su ludi i malo ih ushemiti da se bolje integrisu u sadasnjicu....najruzniji life coach sistem...
Istocna ili EE psihologija je zbog komunizma i socijalizma bila bar u delu usmerena na razvojnu psihologiju , koja se sad bukvalno brise iz svetskih znanja , a i to je logicno.
Razvojna psihologija ima puno dodira sa pedagogijom , vise nego sto bi smela i to jeste greska...
Ali osnova je da je covek na pocetku svog razvoja tabula rasa...prazna ploca i kroz iskustva se izgradjuje, i moze se izgraditi da bude vrlo efikasan i zadovoljan clan svog drustva i to je zajednicka crta i razvojne i psihologije dinamike koja je nesto drugo...
Stoga su tu zelje nesto sasvim drugacije, put a ne cilj.
Naravno sad se moze reci zasto je greska da bude previse blizu pedagogiji, jer sto su stariji ljudi su vise uvuceni u svoj primitivizam koji raste, a to ih iskljucuje iz adaptacije i ukljucuje u neucestvovanje u drustvu nego drustvo postaje izvor iz koga vuku....
Tada edukacija nema ni uticaj ni smisao...najvise uticaja ima mentalitet sredine, a tu je uzasno veliki znacaj onih koji nikad nisu ni u kom sistemu vrednosti osim u svom ceifu.
Da ne sirim dalje da li je i seksualni zivot isto razvojnog tipa ili je predefinisan genetikom kao sto neki tvrde (performanse jesu predefinisane ali sadrzaj nije).
Da vratim fokus na sta je na kraju dana...
Ako se posmatra samo zelja, i put vazniji od cilja, jasno je da na kraju dana nema saldiranja...
A to je prirodnije a i ljudskije.
Kad sam prestao da ocekujem ista?
Pa kad sam prvi put bio aktivno zainteresovan da uspostavim zeljeni kontakt sa nekom devojkom. Cilj je bio ostvaren, ali put nije bio ni nalik onom sto sam zamisljao, znaci nikad nije onako kako mislis da ce da bude, makar ocekivanje bilo toliko slicno vec ustaljenom, tipa vozi biciklu , vozis i ti , lep dan itd itd...
I pametnom dosta, da shvati da je glupo ocekivati detalje, nego se usmeri i to je dovoljno ....put je tu, a nijedna staza nije sirine bas koliko je siroko stopalo, uvek je podosta sira..
Ali uzasno je vazno za ljude kojima stariji filuju mozak da shvate da ovo nije vise socijalizam a ni neki komunizam, nego je kapitalizam..
Decu vise roditelji , ako su ikad i gledali , ne razvijaju ka ispoljenju nego prvenstveno ka uspehu pa tek onda ispunjenje ako dodje na red...
I ma koliko zloslutno zvucalo , svi su nenormalni samo je pitanje koliko...
I to se siri...
Ne kao kod zdravlja gde imate period dete nejako , mladost vrh, jacina, zdravlje, pa onda ide taj period polako se javljaju patologije fiziologije tela...
Kapitalizam mora da zaradjuje, to je osnova proizvodnog odnosa....a ne licno zadovoljstvo i uzivanje...bas naprotiv, sto vise uzivanja manja produktivnost jer je manje motiva....zato se zameni motiv i uzivanje i izvrsi projekcija da je to isto i tek onda mozemo govoriti dalje....samo sto moramo malo smutiti stvar u terminima u javnosti...
I tu dolazimo do neceg sto je vazno.
Istina je neupotrebljiva kao viseljudski, coporativni fenomen.
Ovo je jako vazan detalj, sto je osoba produhovljenija, to vise shvata vaznost ovog detalja...
Nismo svi isti, pa ni istina nije ista.