Ovo može biti i politička tema jer govori o uporabi interpretacija povijesti u političke svrhe. Povijest nije egzaktna znanost. Nema spora da povijest ima svoj činjenični, neosporni dio, a on je pogotovo na ovim prostorima ograničen na nadnevke (npr. Tvorevina X je trajala od Y do Z i njom je vladao imenom i prezimenom taj i taj). No, veliki dio povijesti je interpretativni dio, često nužan zbog nepotpunih podataka, pa se pribjegava indukciji, dedukciji i kojekakvim projekcijama koje su najvećim dijelom proizvoljne, jer interpretacija povijesnih događaja je sastavni dio mobilizacije širih masa za političko i ratno djelovanje.
Na YouTubeu napišem komentar jednom muslimanu: "Ti si Hrvat islamske vjeroispovijesti". On mi odgovori: "Daj debilčino pokopaj se". Uzvratim: "Ti si Hrvat, inače ne bi govorio hrvatskim jezikom". Miješa se Srbin: "On priča srpskim jezikom, pokatoličeni pederu". Musliman mi naposljetku odgovara: "Hrvatski jezik ne postoji vi govorite bosanski". Svatko ima svoje viđenje čiji je jezik. Svatko ima svoje tvrdnje i dokaze, potpuno različito vide povijesne događaje i osobe kao da se povijest Balkana odvijala u više usporednih svemira.
Srpski nacionalisti tvrde da su svi štokavci Srbi, svi kajkavci Slovenci, a svi čakavci Hrvati. Na svemreži možete besplatno pročitati Šešeljevu knjigu Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije (1 032 stranice) u kojoj je ta teorija do pojedinosti razrađena. Mora se priznati da ona ima neko utemeljenje u logici jer je puno logičnije da su svi štokavci jedan narod nego da štokavci čine četiri različita naroda, a jedan dio štokavaca jedan narod s čakavcima i kajkavcima.
Hrvatski nacionalisti tvrde da sve do Drine žive Hrvati različitih vjeroispovijesti, a Srbi su u Srbiji (istočno od Drine). Ta teorija ima utemeljenje u tome što je granica Srbije stoljećima na Drini.
Novobošnjački nacionalisti tvrde da su svi stanovnici Bosne bez obzira na vjeroispovijest Bošnjaci, da su Srbi i Hrvati ukrali bosanski jezik i odbošnjačili bosanske kršćane. Ta teorija ima utemeljenje u moćnoj srednjovjekovnoj državi Bosni u kojoj se hrvatsko i srpsko ime sreću rijetko, ali ujedno je i suluda. Po toj logici u Županji žive Hrvati, a u Orašju Bošnjaci katolici. U Metkoviću Hrvati, u Čapljini Bošnjaci katolici. U Kleku Hrvati, pa u Neumu Bošnjaci katolici, pa u Stonu opet Hrvati. Na Brgatu Hrvati, a na Ivanici Bošnjaci katolici. Hrvatsko ozemlje izgleda smiješno, neprirodno usko i nakaradno ne pridoda li mu se Bosna i Hercegovina.
Novocrnogorski nacionalisti tvrde da Crna Gora nema nikakve veze sa Srbima, da postoji crnogorski jezik i da su stanovnici Crne Gore koji se smatraju Srbima izmanipulirani. Ta teorija ima utemeljenje u tome što je postojala neovisna crnogorska kraljevina, međutim ime Crnogorac postoji tek od 15. stoljeća i Boka kotorska do prije 201 godinu nije imala nikakve veze s Crnom Gorom. Prvi put joj je pripojena 1813., pa je bila dio Habsburške Monarhije, pa će ju komunisti 1945. definitivno dodijeliti Crnoj Gori. Herceg-Novi koji je zamišljen kao glavna luka i središte Hercegovine danas nije u Hercegovini. To je povijesna ironija.
Neki tvrde da su sve nacije izmišljene u 19. stoljeću. Ta teorija ima utemeljenje u tome što su ljudi do 19. stoljeća bili nepismeni, živjeli na selima i čovjek cijeli život nije pošao 20 km dalje od mjesta gdje se rodio. On nije mogao puno znati o etnografiji i povijesti te se vjerojatno određivao samo mjesno, po selu ili skupini sela koja su činila njegov zavičaj i njemu sav poznati svijet.
Ova posve različita viđenja na zanimljiv se način isprepliću. Pođete na srpski portal i svi govore kako je ustaški genocid najsvirepiji u povijesti čovječanstva i čude se kako Hrvati kao najveći zločinci mogu tužiti Srbiju za genocid. U isto vrijeme na hrvatskom portalu govore o zvjerstvima u Vukovaru, Škabrnji i drugdje i čude se kako Srbi mogu tužiti Hrvatsku za genocid. Komentari na srpskom i hrvatskom portalu na objavu iste vijesti doimaju se kao da su napisani u dva usporedna svemira.
Tko je u pravu? Kako su mogli nastati tako različiti pogledi kao da se povijest Balkana odvijala u više usporednih svemira?
Svatko ima svoje dokaze. Srbin će reći kako Konstantin VII. Porfirogenet piše da su sve do Cetine Srbi i kako po tome Dubrovnik nikako ne može biti hrvatski. Hrvat će reći kako Pop Dukljanin piše da je sve do Skadra Crvena Hrvatska, znači Dubrovnik je neprijeporno hrvatski. Bošnjak će reći kako se u Bosni veoma rijetko susreću srpsko i hrvatsko ime i kako je riječ o posebnom narodu i državi. Kraljevina Bosna u jednom je trenutku obuhvaćala znatan dio današnje Dalmacije, znači Bošnjaci imaju povijesno pravo na nju. Svatko se poziva na povijesno pravo. Svatko je na neki način u pravu. Istina je da Kostantin VII. Porfirogenet piše o Srbima sve do Cetine, ali isto tako je istina da Pop Dukljanin piše o Hrvatima sve do Skadra. Istina je da je bilo povijesnih osoba koje su se smatrale Srbima katolicima, Srbima muslimanima, Hrvatima pravoslavnim kršćanima, Hrvatima muslimanima, Bošnjacima kršćanima. Svi unekoliko govore istinu. I što ćemo sad? Što kad su povijesni izvori oprječni?
Na YouTubeu napišem komentar jednom muslimanu: "Ti si Hrvat islamske vjeroispovijesti". On mi odgovori: "Daj debilčino pokopaj se". Uzvratim: "Ti si Hrvat, inače ne bi govorio hrvatskim jezikom". Miješa se Srbin: "On priča srpskim jezikom, pokatoličeni pederu". Musliman mi naposljetku odgovara: "Hrvatski jezik ne postoji vi govorite bosanski". Svatko ima svoje viđenje čiji je jezik. Svatko ima svoje tvrdnje i dokaze, potpuno različito vide povijesne događaje i osobe kao da se povijest Balkana odvijala u više usporednih svemira.
Srpski nacionalisti tvrde da su svi štokavci Srbi, svi kajkavci Slovenci, a svi čakavci Hrvati. Na svemreži možete besplatno pročitati Šešeljevu knjigu Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije (1 032 stranice) u kojoj je ta teorija do pojedinosti razrađena. Mora se priznati da ona ima neko utemeljenje u logici jer je puno logičnije da su svi štokavci jedan narod nego da štokavci čine četiri različita naroda, a jedan dio štokavaca jedan narod s čakavcima i kajkavcima.
Hrvatski nacionalisti tvrde da sve do Drine žive Hrvati različitih vjeroispovijesti, a Srbi su u Srbiji (istočno od Drine). Ta teorija ima utemeljenje u tome što je granica Srbije stoljećima na Drini.
Novobošnjački nacionalisti tvrde da su svi stanovnici Bosne bez obzira na vjeroispovijest Bošnjaci, da su Srbi i Hrvati ukrali bosanski jezik i odbošnjačili bosanske kršćane. Ta teorija ima utemeljenje u moćnoj srednjovjekovnoj državi Bosni u kojoj se hrvatsko i srpsko ime sreću rijetko, ali ujedno je i suluda. Po toj logici u Županji žive Hrvati, a u Orašju Bošnjaci katolici. U Metkoviću Hrvati, u Čapljini Bošnjaci katolici. U Kleku Hrvati, pa u Neumu Bošnjaci katolici, pa u Stonu opet Hrvati. Na Brgatu Hrvati, a na Ivanici Bošnjaci katolici. Hrvatsko ozemlje izgleda smiješno, neprirodno usko i nakaradno ne pridoda li mu se Bosna i Hercegovina.
Novocrnogorski nacionalisti tvrde da Crna Gora nema nikakve veze sa Srbima, da postoji crnogorski jezik i da su stanovnici Crne Gore koji se smatraju Srbima izmanipulirani. Ta teorija ima utemeljenje u tome što je postojala neovisna crnogorska kraljevina, međutim ime Crnogorac postoji tek od 15. stoljeća i Boka kotorska do prije 201 godinu nije imala nikakve veze s Crnom Gorom. Prvi put joj je pripojena 1813., pa je bila dio Habsburške Monarhije, pa će ju komunisti 1945. definitivno dodijeliti Crnoj Gori. Herceg-Novi koji je zamišljen kao glavna luka i središte Hercegovine danas nije u Hercegovini. To je povijesna ironija.
Neki tvrde da su sve nacije izmišljene u 19. stoljeću. Ta teorija ima utemeljenje u tome što su ljudi do 19. stoljeća bili nepismeni, živjeli na selima i čovjek cijeli život nije pošao 20 km dalje od mjesta gdje se rodio. On nije mogao puno znati o etnografiji i povijesti te se vjerojatno određivao samo mjesno, po selu ili skupini sela koja su činila njegov zavičaj i njemu sav poznati svijet.
Ova posve različita viđenja na zanimljiv se način isprepliću. Pođete na srpski portal i svi govore kako je ustaški genocid najsvirepiji u povijesti čovječanstva i čude se kako Hrvati kao najveći zločinci mogu tužiti Srbiju za genocid. U isto vrijeme na hrvatskom portalu govore o zvjerstvima u Vukovaru, Škabrnji i drugdje i čude se kako Srbi mogu tužiti Hrvatsku za genocid. Komentari na srpskom i hrvatskom portalu na objavu iste vijesti doimaju se kao da su napisani u dva usporedna svemira.
Tko je u pravu? Kako su mogli nastati tako različiti pogledi kao da se povijest Balkana odvijala u više usporednih svemira?
Svatko ima svoje dokaze. Srbin će reći kako Konstantin VII. Porfirogenet piše da su sve do Cetine Srbi i kako po tome Dubrovnik nikako ne može biti hrvatski. Hrvat će reći kako Pop Dukljanin piše da je sve do Skadra Crvena Hrvatska, znači Dubrovnik je neprijeporno hrvatski. Bošnjak će reći kako se u Bosni veoma rijetko susreću srpsko i hrvatsko ime i kako je riječ o posebnom narodu i državi. Kraljevina Bosna u jednom je trenutku obuhvaćala znatan dio današnje Dalmacije, znači Bošnjaci imaju povijesno pravo na nju. Svatko se poziva na povijesno pravo. Svatko je na neki način u pravu. Istina je da Kostantin VII. Porfirogenet piše o Srbima sve do Cetine, ali isto tako je istina da Pop Dukljanin piše o Hrvatima sve do Skadra. Istina je da je bilo povijesnih osoba koje su se smatrale Srbima katolicima, Srbima muslimanima, Hrvatima pravoslavnim kršćanima, Hrvatima muslimanima, Bošnjacima kršćanima. Svi unekoliko govore istinu. I što ćemo sad? Što kad su povijesni izvori oprječni?