Svi znaju da sam ja ljuti protivnik EU. To je jedna odvratna podla tvorevina. Ali, ta tvorevina razmišlja i deluje onako kako je to činila i njena prethodnica Trojni pakt: "Ko nije sa nama, taj je protiv nas".
Jednom napravismo grešku, odbismo taj pakt, i izgubismo milion i po života, a preko njih milione Srba, koji se nikada nisu rodili, izgubismo velike teritorije (Makedoniju, Crnu Goru, BiH, Krajinu, Baranju, itd), a ti gubici su potvrđeni na kraju XX veka.
Da ne bismo izgubili još koji deo, i da bismo vratili onaj deo koji se otima (KiM), potrebno je da uđemo u tu odvratnu tvorevinu. Samo kao članica, možemo da zagorčavamo život Šiptarima na KiM, raznim secesionistima u Vojvodini, Raškoj, Timoku...
Samo kao članica možemo obezbediti opstanak Srpske.
Samo kao članica možemo sačuvati Srbiju.
Sve je to lepo..."Carstvo nebesko" i tako to, ali ja sam nekako skloniji da razmišljam na način Dušanov, da razmišljam o "carstvu zemaljskom", a o onom nebeskom neka razmišljaju popovi. Mi smo boreći se za carstvo nebesko kroz vekove nekoliko puta sebe dovodili do ivice istrebljenja. Bojim se da su neprijatelji sada isuviše jaki, jači nego ikada, da su naši nekadašnji saveznici, postali saveznici našim neprijateljima, i jedino što bi nas moglo održati je da im se priklonimo. Ne da ih volimo, ni da verujemo u tu ideju o idiličnoj ujedinjenoj Evropi. Znamo mi dobro da je to utopija, šarena laža za lakoverne, kakvi smo i mi nekada bili, kada smo verovali u bratsvo i jedinstvo. ali, treba da smo uz njih, da oni ne bi bili protiv nas. A, kada se ta basna bude završavala, lako ćemo istupiti iz nje.