kalup, modla, shnit i kroj

Posto ne vidim da sam dola do neke brilijantne i originalne ideje u vezi braka koju niko pre mene nije izmislio, pretpostavljam da su mu stavovi preuzeti.
Od koga, ne znam. Roditelji su mi razvedeni, kao i mom muzu, tako da nemamo bogzna kakav model da se po njemu ucimo. Prema braku se odnosim krajnje opusteno, delimicno zbog poverenja i ljubavi koje osecam prema muzu, a valjda i zbog trave i piva :D

Salim se. Uglavnom se u zivotu rukovodim instinktom, a ne modelima. Verovatno sam iz svoje kuce pokupila kasno leganje i ustajanje, goste u svako doba, uvek nesto dobro u frizideru i baru. Priznajem da su mi gosti isli na onu stvar dok sam zivela sa mamom ali mi je u stvari islo na zivce to sto se ona lomila da bude savrsena domacica. To je nesto sto sam promenila i shvatila da je gostima do dobrog drustva a ne do savrsene kuce.
Naucila sam se i efikasnosti, brzom sredjivanju, negomilanju sudova :mrgreen:

Mislim da sam odabrala dobre stvari. Na one koje mi se ne svidjaju se prosto ne obazirem.
 
Ako bih preuzela obrasce iz braka mojih roditelja, jedino što bih dobila je potpuno disharmoničan odnos. Kad malo bolje razmislim, to što oni imaju ne mogu čak ni da nazovem odnosom, jer već godinama svako od njih živi svoj život, iako su zvanično i dalje u braku. Slažem se da je dobar razvod bolji od lošeg braka, njih je valjda nekada finansijska nesigurnost sprečila da to i urade, a sada im već nije ni bitno. Posmatrajući ih tokom godina, shvatila sam da ću pre biti sama, nego dozvoliti sebi da budem u takvom braku.
U suštini, pored ljubavi, čovek mora da poštuje osobu koju ima pored sebe i da bude spreman na kompromise (kliše ili ne, ali to je činjenica). Najlakše se uči na svojim greškama, ali lično, trudim se da nešto naučim iz grešaka mojih roditelja, baš da bih izbegla ponavljanje istih jednog dana.
 
Chini mi se da i kada je uzor-porodica negativna, kada dobro vidimo shta ne valja iako se trudimo da uradimo kontra zavrshimo sa identichnim problemom...negde u svemu tome ima neka zachkoljica...

:) eto mene...
Iako ne mogu da kazem da je moja porodica full negativan uzor ima tu dosta toga sto mene kao njenog clana ne cini bas najsrecnijom.. Za pocetak snage mojih roditelja nisu ravnopravno rasporedjene (pod tim podrazumevam da se ne daju podjednako u braku). Ima tu dosta momenata koje ne bih 'ponela' u svoj brak, ali se trudim da shvatim uzroke tih (za mene) nepozeljnih ponasanja (tipa nedostatak samopostovanja, ek. nesigurnost, netolerancija..), pa radim na sebi u tom smislu-sagledavam svoje vrednosti, radim i zaradjujem (dovoljno za sebe+eventualni kste), trudim se da uvek imam u vidu da smo svi razliciti i da te razlike (ukoliko nije u pitanju neg. ponasanje) postujem.
A zackoljica, zackoljica je, mislim, u tome sto ipak nosim njihove gene :roll:
Ali zivot je borba, borba i sa samim sobom..
 

Back
Top