Kakvo je bilo Vaše detinjstvo?Lepo ili ružno?Objasnite zašto?

Lepo, bezbrižno. Posebno kod dede i babe na selu. Skupimo se svi klinci iz familije,iz raznih krajeva bivše Jugoslavije. Po ceo bogovetni dan smo zajedno. Igramo se po poljima, hvatamo ribice u rečici, pentramo se po drveću, pravimo venčiće od cveća, ležimo u travi i zevamo u oblake, jurimo svice...Uđemo u kuću samo da prezalogajimo nešto i kad trebamo ići na spavanje. Zimi skijanje, sankanje... Ima mnogo toga lepog iz tog perioda.
Lepo je na selu!
 
Moje detinjstvo je bilo lepo.Odrasla sam u Dunavskoj ulici,u Novom Sadu,kada su mi se roditelji razveli sa majkom sam otisla da zivim u jednom polu madjarskom gradicu.Tu sam bila sudija na izboru za mis,prisustvovala sam modnoj reviji cija je urednica bila moja mama, te manekenke su me drzale u krilu,i jedan maneken vidjeniji dosta u tom gradicu koji je takodje vodio tu reviju me je ucio da hodam kao manekenka u bekstjedzu.Za moj rodjendan bio je koncert Strumfova,tako da sam videla Strumfove :-) u njihovoj pravoj velicini.Osvajala sam nagrade za najorginalniji kostim na jednom maskenbalu,i osvojila sam nagradu iz brzog citanja u tom madjarskom gradicu.Kasnije smo se preselile u jos jedan madjarski gradic,Tu sam osvajala diplome i nagrade iz srpskog jezika,istorije,engleskog jezika,recitacija.Nastupala sam i glumila dva puta u pozoristu, jednom u banji, a u pozoritu sam pevala i svirala jednom klavir.Isla sam u nizu muzicku skolu,u Novom Sadu sam isla u englesko zabaviste,jednom smo nastupali na Zmajevim decjim igrama...sve u svemu,na detinjstvo ne mogu da se zalim.

Kasnije je usledilo razocarenje, vratila sam se u Novi Sad, gde su mi se smejali u prvoj godini srednje,sto zbog kose, zbog stila oblacenja,sto sam bila mrsavica,to se vremenom popravilo ali eto, dete iz malog mesta pa odlazi u velik grad,desava se.
 
Jako ružno,prvo mi je majka poginula kad sam trebala poći u prvi razred osnovne škole,poslije je došao
prokleti rat,stari se oženi za drugu,ja i mlađi brat smo bili kod njega u Rijeci druge sestre su bile di su ili prognanici,postepeno smo ja i brat došli kod drugih sestra,malo po malo kako su išle godine sestra našla momka kad bi je on što naljutio i kad bi se svađali,ta moja sestra bi me tukla, najviše mi se urezalo u pamćenje kad je došla u goste od Oca žena kod nas par dana,moja lipa sestra je bila toliko ljuta ne znam na koga,ja sam bila sedmi razred ona je mene gurnula do zida i triskala me toliko jako da mi je krv pošla iz nosa,ako bi suza krenula tukla bi me još jače,da ja nisam te udarce uopće više osjećala na svom licu koliko me tukla,žena od oca joj govori nemoj joj to raditi,i ta žena je plakala i gledala me u oči,ja sad kad se toga sitim suze mi idu iskreno
tako da je moj život bio grozan pun boli i patnje.
 
Jako ružno,prvo mi je majka poginula kad sam trebala poći u prvi razred osnovne škole,poslije je došao
prokleti rat,stari se oženi za drugu,ja i mlađi brat smo bili kod njega u Rijeci druge sestre su bile di su ili prognanici,postepeno smo ja i brat došli kod drugih sestra,malo po malo kako su išle godine sestra našla momka kad bi je on što naljutio i kad bi se svađali,ta moja sestra bi me tukla, najviše mi se urezalo u pamćenje kad je došla u goste od Oca žena kod nas par dana,moja lipa sestra je bila toliko ljuta ne znam na koga,ja sam bila sedmi razred ona je mene gurnula do zida i triskala me toliko jako da mi je krv pošla iz nosa,ako bi suza krenula tukla bi me još jače,da ja nisam te udarce uopće više osjećala na svom licu koliko me tukla,žena od oca joj govori nemoj joj to raditi,i ta žena je plakala i gledala me u oči,ja sad kad se toga sitim suze mi idu iskreno
tako da je moj život bio grozan pun boli i patnje.
Ја просто не могу да верујем шта се теби све нажалост издешавало, али ето из свега тога си највероватније изашла као зрелија особа у односу на своје вршњаке. Надам се да ти је сад боље у животу и да ти је живот лепши. Могу да разумем твоја осећања донекле. Моје детињство је мање више било лепо, с тим што сам редовно у школи био малтретиран од стране мојих вршњака јер сам био по мало размажен. И то је трајало скоро до средње школе. А и скоро свакодневна неслагања и свађе мојих родитеља које су оставиле неке ситне последице данас. Али ето ја сам макар имао оба родитеља. Мада сам налазио увек времена за игру без икаквог интернета и технологије па ме то испуни срећним и данас. И период у мом животу који је најлепши (без обавеза) а и скоро најружнији (због таквих траума).
 
Predivno.Najljepsi period zivota.
Evo jedan dan kod babe i djeda na raspustu:Spavas ujutro dokle hoces.Ustanes...dorucak ceka na stolu...vruci hljepcici tek peceni,dorucak koji ti volis,mlijeko sa kras ekspresom,sunka sa jajima ili kajgana.Onda gledas "Kockicu" i "Jelenka".Posle toga izlazis napolje na snijeg,uzimas sanke i vrecu napunjenu slamom i sankas se dok ti carape ne budu mokre.(Debele vunene carape u gumenim cizmama. :)) Ulazis u kucu i dok se carape osuse,rucas (tvoje omiljeno jelo,naravno,koje je baba spremila),odgledas Zimski bioskop i ponovo na snijeg.Predvece veceras i gnjavis babu i djeda da igraju s tobom "Ne ljuti se covjece" ili "mice".Ljetni raspust...slicno...samo ljeti si stalno napolju,ides sa babom i djedom u stalu gledas kako baba muze krave i cijedi mlijeko,kako djed hrani svinje.Izaberes jedno sareno prase da bude tvoje.:)Uvece kupis jaja koje su kokoske snijele u sepetima sa slamom.(To mi je bila omiljena zanimacija:)).
u medjuvremenu,po sumi beres cvijece ili jagode i kupine,ili gljive.Tadasnju djecu su pustali samu da bazaju po sumi,koja bas i nije bila blizu kuce.Igras se kauboja i indijanaca sa rodjacima (falilo je djevojcica u selu),penjes se po kombajnima i vozas u traktoru,"plivas" u psenici...Kad bas zapece sunce,ulazis u kucu i citas stripove...Zagor,komandant Mark...i slicno.
ma,mogla bih do sutra...uglavnom...idilicno.:)
 
I lepo i ružno.

Lepo, zbog bakine kuće pod najvećim orahom koji sam ikad videla, pre ili posle, zbog mirnih letnji seoskih noći tokom kojih samo neka kera zalaje negde u zadnjem šoru, zbog vatre njenog smederevca kad napolju sneg napada do prozora, zbog njenih jela i kolača. Zbog ogromne bašte i voćki ko šuma pod kojima sam izmišljala najfantastičnije svetove, nikad se ne umarajući.
O ružnom ne bih.
 
I lepo i ružno.

Lepo, zbog bakine kuće pod najvećim orahom koji sam ikad videla, pre ili posle, zbog mirnih letnji seoskih noći tokom kojih samo neka kera zalaje negde u zadnjem šoru, zbog vatre njenog smederevca kad napolju sneg napada do prozora, zbog njenih jela i kolača. Zbog ogromne bašte i voćki ko šuma pod kojima sam izmišljala najfantastičnije svetove, nikad se ne umarajući.
O ružnom ne bih.
pod ruzno spada cika stevica sa maljavim rukama?


svi smo mi imali cika stevicu :per:
 
Super, ekstra iako su me udarala kola i ušivan nekoliko puta, bio sam nemiran. Tukli smo se svaki dan (kad nismo imali druge igrarije), dug nam dan, fucika, zagor, krađa voća. Keva lomila varjače na meni. Dovlačio sam svako kuče koje sam video na ulici, bio sam često pun buva. Ćale me pošalje u prodavnicu da mu kupim pljugu, ja kupim sladoled za sebe. Tek negde oko osmog razreda sam se smirio. Školu nisam podnosio.
Ma dete za primer, svaki roditelj da ne poželi takvo.
Ej ti, krademo auto tablice čisto da zeznemo nekog. O sunce ti poljubim, pa moja deca su divna.
 

Back
Top