Kakvi ste bili kao mali ?

Na svim fotografijama iz ranog detinjstva sam jedno izuzetno mrzovoljno dete, obrve u cik-cak, bela kosa, mali demon, Bože sačuvaj... :zcepanje: Judging face udri po volumenu! Bilo mi je zabavno da u vrtiću izazivam decu do kog broja mogu da izbroje bez greške. Vidiš deca posedaju na kockice a ja se popnem na jednu, i slušaju kako se broji do 100 a i preko! :worth:
Mnogo sam volela papir, makaze, olovke, bojice, četkice... Prave Barbike koje su tad bile prilično skupe bih secirala da vidim kako radi koleno ili šta je u laktu...
Najdraži poklon mi je bio lupa, sa time sam išla okolo da uveličavam bube i biljke. Imale su neke crvene i narandžaste bobice oko vrtića koje sam plevila redovno, Boga pitaj da li su bile za jelo, možda i danas snosim posledice...
... Npr. pusti nas vaspitačica da se igramo sa spravama u dvorištu, ja okupim glave da gledamo šta rade stenice (crveno-crne bube koje odozgo izgledaju kao astečka maska), svi se dali u posmatranje: ''Ne gazi, ne gazi, pazi da ne zgaziš na neku!''
Tako neki zanešenjak od malena :mrgreen:
 
Nemiran, hiper aktivan uvijek u nekom svom svijetu. Bio sam mršavko, mnoga jela nisam volio ni pogledat a bogme ni probati, haha.. u školi sam lijepo crtao, mnogi moji radovi su krasili panoe u hodnicima.. nekim djevojčicama u razredu pisao sam tajna ljubavna pisma i čudio se zajedno sa njima ko je taj njihov obožavalac.. a knjige, koliko sam ih čitao da su moji počeli da mi ograničavaju vrijeme za njih.. da, lijepa vremena.
 
Već tamo sa 7 sam odlučila da su mi dečaci bolji drugari od devojčica.
Sa dečacima je dovoljno bilo dokazati pripadnost, makar i skokom sa visokog mesta...
Devojčice su bile nekako previše PINK.
Lično nisam volela to pink, čipke, haljinice, loknice...
Sa 7 sam imala bandu. Odemo na neki nedograđeni objekat i makljamo se tu, skačemo, preskačemo, trkamo se, posle ležimo u jagorčevinama i pričamo strašne priče o vampirima, vešticama, duhovima...
Imam drugove koji i danas znaju od reči do reči šta sam ispričala pre mnooogo godina, inače se ne bih sećala. :zcepanje:
 
Već tamo sa 7 sam odlučila da su mi dečaci bolji drugari od devojčica.
Sa dečacima je dovoljno bilo dokazati pripadnost, makar i skokom sa visokog mesta...
Devojčice su bile nekako previše PINK.
Lično nisam volela to pink, čipke, haljinice, loknice...
Sa 7 sam imala bandu. Odemo na neki nedograđeni objekat i makljamo se tu, skačemo, preskačemo, trkamo se, posle ležimo u jagorčevinama i pričamo strašne priče o vampirima, vešticama, duhovima...
Imam drugove koji i danas znaju od reči do reči šta sam ispričala pre mnooogo godina, inače se ne bih sećala. :zcepanje:
Pa jesu muskarci bolji nego nego zene
 

Back
Top