Kakva je ovo nova moda pisanja i koriscenja u razgovoru btw,wtf?

Ja tako pisem,ali ne skracemice,vec greske,kada zena legne da spava,a ja kucam u mraku.Znaci greska,nije namera.Ima nekada mi se desi da pritisnem neko dugme isto u mraku i jos nisam prokuzio koje.Ja pisem jedno,a ono izlazi neki nenormalni tekst,koji ne lici nimalo na ono sta sam otkucao.Nisam imao tih problema.Sada mi je A4Tech tastatura,a imao sam ih i ranije,ali se nije desavalo.
Što pises u mraku dok zena spava,švalerancija aaa🤣🤣🤣
 


Objašnjenje fenomena kopiranja američke omladine.​


Problem nije u rečima „wtf”, „btw” i ostalim skraćenicama. Te stvari se šire globalno, svi ih koriste.
Ali ono što mnoge ovde iritira jeste psihološka pozadina zbog koje srpska omladina često preuzima sve to bez razmišljanja, kao da je to merilo vrednosti.


Suština problema je sledeća:


1. Duboki kompleks inferiornosti.


Mnogo mladih kod nas oseća da „naše” nije dovoljno dobro – ni jezik, ni stil, ni način života.
Umesto da se izgradi sopstveni identitet, oni preuzimaju već gotov paket koji dolazi iz Amerike, jer im izgleda „napredno”, „kul”, „svetski”.


To je klasična reakcija ljudi koji se osećaju nedovoljno vrednim:
👉 kopiraš ono što doživljavaš kao autoritet da bi podigao sopstvenu vrednost.


2. Identifikacija kroz imitaciju.


Naši klinci često ne usvajaju te izraze jer im funkcionalno trebaju, nego zato što žele da pripadaju nekom većem, moćnijem kulturnom centru.


To je ista psihologija koja se javlja svuda gde postoji osećaj:


  • „ja sam manje vredan”
  • „moje okruženje nije dovoljno dobro”
  • „moram da budem nešto drugo da bih bio prihvaćen”

I tako se stvara identitet koji nije njihov – imitacija, ne autentičnost.


3. Bekstvo od sopstvenog porekla.


Mnogi beže od svega što je lokalno jer misle da ih to spušta, da ih svrstava među „provincijalce” ili „seljake”.


To je otrovno razmišljanje:👉 vrednost čoveka se ne meri po tome da li zvuči američki, urbano ili „svetski”, nego po tome što iznutra nosi.


Ali kad čovek nema stabilan identitet, onda pribegava maskama.


4. Kopiranje stajlinga i ponašanja kao simptom nesigurnosti.


Kad neko slepo kopira tuđu kulturu:


  • izraze
  • odeću
  • naglasak
  • stav
  • način komunikacije

…to ne znači „svetskost”, nego panično traženje načina da se bude neko drugi.


Nije problem što se koriste strane reči — problem je psihološki motiv iza toga.


5. Poenta koju hoću da prenesem.


Ne treba da glume ni Amerikance, ni bilo koga drugog.
Treba da razviju svoj identitet, svoju sigurnost, svoju vrednost.
Ako stalno pokušavaš da budeš neko drugi — znači da nisi izgradio sebe.


Ono što želim da kažem jeste:➡️ naša omladina ne treba da kopira tuđu kulturu iz kompleksa.
➡️ nego da prvo nauči da ceni sebe i ono što jeste.


 

Back
Top