Kako znamo da znamo?

Sve je to teleupatike, za osecanja se ne vatas, a ni za pojmove nego za crvice....crvotocinu koja procuri u svest.
Izazove neke emocije dok toci, stvori neke slike dok pada i zovu je monade, mozda najtacniji izraz.
Iznad i pre monada se nalaze resursi koji se aktiviraju stanjem duha i koji stvaraju crvotocinu....
 
Poslednja izmena:
Za svako znanje je potrebna sumnja koja istrazuje polje neznanja.

Nikakvo drugo polje koje može da se istražuje i o kojem može da se stiče iskustvo, tj. znanje, ne postoji, sem Svest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji (naprezanje, kretanje, opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje). NIti postiji iko drugi ko može istraživati to polje i o njemu sticati znanje, do opet Svest i opet uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji (naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. Amin!

Za svako znanje je bitan metod saznavanja, pa naucno imamo dokaz kroz metodologiju naucnog dokazivanja, filozofija ima svoju metodologiju, a duhovnost jedina daje direktnu potvrdu kroz nesvesno.Naucna znanja su sumnjiva, filozofska jos vise, a duhovna su tacna tacno onoliko koliko ih protumacis, znaci isto sumnjiva. Iz ovoga, mera znanja zavisi od oblasti tacnije opredeljenja, a potvrde znanja takodje zavise od opredeljenja.

U pravu si. A evo zašto su sva naša znanja sumnjiva.

Zato što sem psihičkih sposobnosti Svesti da opaža (čulno i vančulno) oseća, pamti, misli i razume, nikakve druge metode sticanja znanja ne postoje. Problem nastaje kad se porilikom sticanja znanja koriste samo neke od ovih sposobnosti, a ne sve. Kao na primer, kad se u nauci koristi samo sposobnost čulnog opažanja, u filozofiji smo razumevanje, tj. logika, u duhovnosti samo vančulno opažanje, u politici, kad se ne koristiti ni jedna od ovih sposobnosti, već se umesto glave koristi dupe itd. To je razlog što niiti i jedna od ovih oblasti znanja nije kompletna, već polovična ili nikakva.

Da bi moglo da se dođe do celokupnog znanja, tj. do Konačne Istine o stvarnosti, moraju se istovremno koristiti sve psihičke sposobnosti i pomoću njih se stvarnost mora sagledati sa svh strana i na taj način se moraju objediniti sva znanja u samo jedno znanje. Kad se to i učini, tada se dođe do otkrića Osnovnog prirodnog zakona po kojem postoje materija, život i Univerzum, pomoću kojega sadašnja nedorečena i manjkava nauka, filozofija, svetske religije ideologije i politike, koje zasebno svaka za sebe nisu rešile ništa, postaju samo jedna nauka i jedno znanje, koje u sebi istovreno sadrži rešenja za sve.

 
Грешка, не хватају се појмови, него осећања :
- гладан сам
- зима ми је

Telepatija je prenos znanja putm misli. Znanje se stiče uz pomoć psihičkih sposobnosti opažanja (čulnog i vančulnog), osećanja, razumevanja i pamćenja svega što se opaža, oseća i razume. Reč "pojam" je samo duga reč (sinonim) za "znanje". Dakle, reči "znanje" i "pojam" imaju isto značenje. A pošto svako znanje u sebi sadrži i opažaj i osećaj i razumevanje tog opažaja i osećaja, to i svaka misao, pomoću koje telepatski može da se prenosi neko znanje (pojam), u seb i sadrži i opažaj i osećaj i razumevanje tog opažaja i osećaja. Zato je komunikacija putem telepatije mnogo potpunija i efikasnija od komunikacije pomoću reči, jer onaj ko znanje prima putem reči, da bi razumeo njihovo značenje, mora u svojoj memoriji da prevede te reči i razume ih na svoj način, onako koko on tu reč razuzme, a ne na onaj način kako te reči razume onaj ko je znannje putem reči poslao. A kod telepatije nije tako. Onaj ko telepatski primi neko znanje, primi ga onako kako to znanje oseća i razume onaj ko je to znanje poslao, a ne onako kao to znanje oseća i razume onaj ko to znanje prima.


Телепатија није телефонски разговор !!!

I jeste i nije. Jeste po tome što se putem i telefona i telepatije neko znanje prenosi na daljinu. A nije po tome što se putm telefona samo simboli znanja, tj. reči prenose na daljinu, a putm telepatije se prenosi originalno znanje, tj. prenose se pojmovi, osećanja i razumevanja.

Мислим да си ти само јако маштовит ...

Ne radi se o mašti, već iskustvu. Imam iskustvo telepatskog prenošenja znanja na daljinu. Moj učitelj "vanzemaljac"mi je i praktično pokazao i objasnio kako se znanja poutem misli prenose na daljinu.
 
Telepatija je prenos znanja putm misli. Znanje se stiče uz pomoć psihičkih sposobnosti opažanja (čulnog i vančulnog), osećanja, razumevanja i pamćenja svega što se opaža, oseća i razume. Reč "pojam" je samo duga reč (sinonim) za "znanje". Dakle, reči "znanje" i "pojam" imaju isto značenje. A pošto svako znanje u sebi sadrži i opažaj i osećaj i razumevanje tog opažaja i osećaja, to i svaka misao, pomoću koje telepatski može da se prenosi neko znanje (pojam), u seb i sadrži i opažaj i osećaj i razumevanje tog opažaja i osećaja. Zato je komunikacija putem telepatije mnogo potpunija i efikasnija od komunikacije pomoću reči, jer onaj ko znanje prima putem reči, da bi razumeo njihovo značenje, mora u svojoj memoriji da prevede te reči i razume ih na svoj način, onako koko on tu reč razuzme, a ne na onaj način kako te reči razume onaj ko je znannje putem reči poslao. A kod telepatije nije tako. Onaj ko telepatski primi neko znanje, primi ga onako kako to znanje oseća i razume onaj ko je to znanje poslao, a ne onako kao to znanje oseća i razume onaj ko to znanje prima.




I jeste i nije. Jeste po tome što se putem i telefona i telepatije neko znanje prenosi na daljinu. A nije po tome što se putm telefona samo simboli znanja, tj. reči prenose na daljinu, a putm telepatije se prenosi originalno znanje, tj. prenose se pojmovi, osećanja i razumevanja.



Ne radi se o mašti, već iskustvu. Imam iskustvo telepatskog prenošenja znanja na daljinu. Moj učitelj "vanzemaljac"mi je i praktično pokazao i objasnio kako se znanja poutem misli prenose na daljinu.


Zašto onda i ti ne pokažeš svima ovdje kako se to radi pa da konačno svi znamo ono što i ti znaš? Hajde, sad i ti nama praktično pokaži kako se to radi pa da to iskoristimo za bolje međusobno razumijevanje.
 
...
Reč "pojam" je samo duga reč (sinonim) za "znanje".
Dakle, reči "znanje" i "pojam" imaju isto značenje.
...

Eто зашто ја стално инсистирам на језику
и кажем да је у основи свега апстрактног ( па и филозофије ) језик.

Ја и ти не говоримо истим језиком, у томе је ствар !
Неко од нас двојице ( ја мислим да си то ти ) не зна значење појединих ( можда многих ) српских речи !!!

Појам је нешто апстрактно, нешто што не можеш ухватити руком !

Неки појмови :
- љубав
- правда
- истина
- пријатељство
- лепота итд ...

Насупрот, именице које представљају обичне ствари ( које можеш да "намажеш на леба" )
- секира
- животињски реп
- песак
- длака из носа
- кило злата
 
Nikakvo drugo polje koje može da se istražuje i o kojem može da se stiče iskustvo, tj. znanje, ne postoji, sem Svest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji (naprezanje, kretanje, opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje). NIti postiji iko drugi ko može istraživati to polje i o njemu sticati znanje, do opet Svest i opet uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji (naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. Amin!
Polako ljupche, dogovoricemo se jednom, mozda. Ti se oslanjas samo na svest, a ja vise na nesvest, pa ko zna sta ce biti ako te zvekne slog, zato se ne uzbudjuj bespotrebno.
 
Zašto onda i ti ne pokažeš svima ovdje kako se to radi pa da konačno svi znamo ono što i ti znaš? Hajde, sad i ti nama praktično pokaži kako se to radi pa da to iskoristimo za bolje međusobno razumijevanje.

Mogao bih da pokažem, ali postoji jedan nedostatak. Nedostaje medium potreban za telepatsko prenošenje znanja između svih ljudi. Da bi to bilo moguće svi ljudi sveta treba da budu informatički povezani sa svojom Kolektivnom svešću - u Bibliji (Jopvanovo Otkrivenje) označenu imenom "Jagnje", u hinduizmu, imenom "Krišna", u staroegipatskoj religoiji imenom "Horus". Kad nas ta Svest bude obuhvatila, svi ljudi će informatički da budu međusobno povezani kao ćelije i organi unutar ljudskog tela i tada će svi početi telepatski da se sporazumevaju, a sporazumevanje rečima će da postane nepotrebno. Radio televizija i telefoni će takođe da postanu nepoterebni, jer naši mozgovi su već napravljeni sa svrhom da mogu da primaju i šalju informacije umesto naših sadašnjih informatičkih sistema. Koji koriste elektromagnetno, svesno polje planete Zemlje za prenos informacija, jer naši informatički sistemi su i napravljeni od materijala uzetog sa planete Zemlje. Naši mozgovi ne mogu da koriste frekvenciju tog polja, već frekvenciju naše Kolektivne Svesti kojoj su već prilagođene duše (aure) svih bića na Zemlji, čije duše (aure), kad se rađaju na Zemlji, dolaze iz te naše Kolektivne Svesti i kad umiru, u nju se ponovo vraćaju.

Ja sam do sada nekoliko puta na ovom forumu objasnio šta ljudi treba da urade da bi se spojili sa svojom Kolektivnom svešću,. ali to niko ne uzima za ozbiljno, kao ni sve drugo što pričam. Potrebno je da se svi ljudi sveta ujedine, uspostave trajni mir i jedinstveni svetski društveni i ekonomski poredak sa pravednom podelom rada i rezultata rada. Dakle, poredak bez plitičkih, religijskih, nacionalnih i klasnih podela i pripadnosti, bez vojnih blokova i ratnih tehnologija i bez novca. Drugim rečima, čovečanstvo treba da postane zdrav organizam, a ne iscepkan na delove i deliće koji su međusobno zavađeni i zaraćeni, koji žive u mržnji i bedi. Naša Kolektivna Svest, što je i razumljivo, ne želi da se inkarnira u bolestan organizam koji zbog stalnih ratova u ranama krvari, jer svo zlo koje zbog toga doživljavaju ljudi, doživljavala bi i ona kad bi se sa nama, takvima kakvi jesmo, sjedinila.

A da bi ljudi počeli da se ujedinjuju i prave jedinstveni pravedni svetski društveni i ekonomski poredak, treba da naprave pokret za ujedinjenje sveta svetskih razmera. Takav pokret je od te naše Kolektivne svesti sugeriran u Jovanovom Otkrivenju pod imenom "Narod u čistim belim haljinama" sastvaljen "ood svih naroda, plemena i jezika". A u Tarabićevom prorpočanstvu kao "Novi Narod". Takav pokret treba da krene upravo iz Srbije i da se proširi na ceo svet, ali Srbi su mrtve ribe i o tome još uvek pojma nemaju. A temelj za takav pokret je upravo "Zakon postojanja", koji ja promovišem upravo Srbima na spskom jeziku, u Jovanovom Otkrivenju najavljen pod imenom "Večito evanđelje", u prevodu, "Večita istina". Ima još jedno prorčanstvo, prorka "Dragana Simovića, pod pseudonimom "Milojko Kremanac" (poznavao sam ga lično) pod naslovom "Tajne neba", gde se to isto za Srbe prorokuje, On tu govori o "novoj pravoslavnoj veri", koju će Srbi zajedno sa Rusima da pokrenu, koju će kasnije ceo svet da prihvati. Mada, Zakon postojanja nije nikakva vera, već Nauka o Svesti koja i iskustveno i naučno može da se proveri i logički objasni i razume.. Ali, zbog neznanja, kao što i Mitar Tarabić kaže, neki će to da proglase "novom verom".

Inače, pokret za ujedinjenje sveta i pravedan svetski društveni i ekonomski poredak je lako napraviti. Ljudi koji to žele treba samo da se obeleže onim trobojnim znakom koji stoji na mom videu, sa značenjem "Jedinstva Univerzuma" i "Trojedinstva Svesti). Taj simbol treba samo da okače na sebe i nose ga kao značku ili beđž. To treba da bude pokret bez ikakvog programa, vođe i bez ikakve institucije. To treba da budu samo ljudi koji odbijaju da žive po dsadašnjem principu podele sveta, konkurencije, mržnje i borbe svakoga sa svakim, koji žele od sada da žive po Hristovom principu jedinstva i ljubavi. Upravo onako kako je to Tarabić za Novi Narod prorekao, koji će u Srbiji da se pokrene, rekavši: "Oni će paziti jedni druge kao da su svi braća rođena"

Inače, moje iskustvo telepatskog komuniciranja nisam ostavrio ni sa jednim čovekom na Zemlji, već sa bićima iz te naše Koletivne Svesti, tzv "Svetlosnim bićima", koja su frekvenciju moje svesti podešavala na svoju frekvenciju, tj. frekvenciju te naše Kolektivne svesti, da bi na mene mogla da prenesu "Zakon postojanja". To se za sada dešava samo pojedinim ljudima na Zemlji kojima to "Svelosna bića" omoguće, kad na njih žele da prenesu neko znanje ili ih pojedinačno upozore na nešto, a mi takve informacije kasnije zovemo imenom "intuicija" ili "prorčanstvo". Mada, ljudi koji takve poruke primaju ili se prosvetljuju, često nisu svesni kako je moguće i na koji način im se to dešava.
 
Poslednja izmena:
Појам је нешто апстрактно, нешто што не можеш ухватити руком !
Насупрот, именице које представљају обичне ствари ( које можеш да "намажеш на леба" )

Reč "pojam" je, kao što sam već objasnio, druga reč za "znanje". Znanje je uvek apstraktno, tj. ne možeš ga uhvatiti rukom, bez obzira da li da lise radi o znanju i pojmu hleba kojeg možeš uhvatiti rukom, ili se radi o znaju i pojmu osećanja ljubavi koje se ne može uhvatiti rukom.
 
Reč "pojam" je, kao što sam već objasnio, druga reč za "znanje". Znanje je uvek apstraktno, tj. ne možeš ga uhvatiti rukom, bez obzira da li da lise radi o znanju i pojmu hleba kojeg možeš uhvatiti rukom, ili se radi o znaju i pojmu osećanja ljubavi koje se ne može uhvatiti rukom.

Да пробамо на свахилију ?
Unaongea Kiswahili ??
 
Dakle, kako znate da znate, koja je potvrda ispravnosti vasih znanja i koja je potvrda za ispravnost te ispravnosti?
Etika na prvo mestu, osećaj za korektno, razlikovanje dobra i zla, pravičnost, probability, aha-verovatnoća...
Okrenutost sebi, samokritikovanje, samoispravljanje, samodisciplinovanje;
Čitanje, opservacija, razmišljanje o pročitanom, evaluacija, borba mogućeg i nemogućeg, iskustva živih svedoka, provera na X frontova;
Čak i ako moje neko znanje nije ispravno, trudim se da umanjim šanse da nekog tim znanjem obogaljim trenutno ili trajno.
Svojim bliskim saradnicima uvek predočavam da sam otvorena za diskusiju i nikad ništa ne držim za tačno 100%.
I uostalom, mnogo toga baš ne znam i ne stidim se reći da ne znam. Moj bestid ide toliko daleko da nekad i osmogodišnjaku zahvalim na novim informacijama i priznam da nisam znala.
:malav:
 
Svojim bliskim saradnicima uvek predočavam da sam otvorena za diskusiju i nikad ništa ne držim za tačno 100%.

1. Ja držim za 100% tačno da smo Svest i njenih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji postoji.

2. I da se Znanje nema o čemu drugom steći, do o Svesti i njenih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji.

3. I da ne postoji niko drugi ko Znanje može steći do Svest, uz pomoć svojih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji.

4. I da ne možemo ni na jedan drugi način znati i biti sigurni da znamo to što znamo, do uz pomoć Svesti i njenih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji.

Ove četiri nepobitne činjenice imaju značenje Konačne istine o postojanju materije, života i Univerzuma. Ove četiri činjenice obuhvataju svu svetsku nauku, filozofiju i sve svetske religije, ideologije i politike.

KO se ne slaže, neka digne ruku!
 
Ljubo, smiri strasti... idemo, dakle, znanje koje imamo je neupotrebljivo ako se ne da prevesti na jezik ljudi, tako da ga razumemo, tako da ga možemo preneti dalje... Opušteno, meni se to dešavalo često... mada sam tada uglavnom sebi zabranila da govorim sa drugim ljudima dok ne formulišem misao u nešto što vredi preneti drugima.:cvet:
 
Ljubo, smiri strasti... idemo, dakle, znanje koje imamo je neupotrebljivo ako se ne da prevesti na jezik ljudi, tako da ga razumemo, tako da ga možemo preneti dalje... Opušteno, meni se to dešavalo često... mada sam tada uglavnom sebi zabranila da govorim sa drugim ljudima dok ne formulišem misao u nešto što vredi preneti drugima.

I to Znanje koje ne možemo da izrazimo rečima i koje nam se čini neupotrebljivo, takođe je, ZNANJE. Ono takođe spada u Znanje o Svesti i njenih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji (naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja), zato jer sem toga ne postoji ništa drugo o čemu se može steći Znanje. Koje je, takođe, moguće steći samo uz pomoć Svesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji.

Ovo je u skladu sa naučnom činjenicom da samo energija i informacija postoji. (Primer: "jaje-pile-koka). Gde imamo da Energija = Svest koja se napreže i kreće, a Informacija (Znanje) = Svest koja opaža, oseća, pamti, misli i razume svoje naprezanje i kretanje.
 
Ljubo, smiri strasti... idemo, dakle, znanje koje imamo je neupotrebljivo ako se ne da prevesti na jezik ljudi, tako da ga razumemo, tako da ga možemo preneti dalje... Opušteno, meni se to dešavalo često... mada sam tada uglavnom sebi zabranila da govorim sa drugim ljudima dok ne formulišem misao u nešto što vredi preneti drugima.:cvet:



Odakle ti ideja da je svrha i vrijednost znanja samo ukoliko se verbaluzuje i prenosi drugima??
To nema veze sa istinom.
Znanje je uvijek i jedino u direktnoj, neposrednoj vezi sa znalcem, te njegova stvarna svrha jeste
da od onoga koji ga pronađe (u sebi) načini znalca koji će ga koristiti kako bi njegovom upotrebom
kreirao harmoničnu realnost za sebe.
Znanje je potvrda da nešto postoji onakvo kakvo u sebi i po sebi jeste.
Ako je to znanje o principima po kojima se kreira harmonična realnost onda to znanje o principima
potvrtđuje principe, te ga koristimo da naše shvatanje procesa kreacije dovedemo u harmoniju sa njima.

...
Znanja koja su stečena posredstvom uma se i ne bi trebala nazivati znanjima već memorijom.

Informacije o nečemu nam u naš razum dolaze posredstvom uma, dakle u naš razum dolaze 'spolja',
iz drugih sfera uma ili pak iz svijesti, a naš razum ih pamti.
Mi to pamćenje zbunjujemo za znanje, a znanje je sasvim drugog karaktera.
Znanje postoji samo u neposrednom odnosu onoga koji traži i onoga što traži. Kada pronađe, Jedno su.

Pažnja je dio našeg bića i u njoj se ogleda ono što je u njoj, dakle bez interpretatora i njegove interpretacije.
Znanje je abstraktna kopija kojom se potvrđuje postojanje onoga iz čega se ona uzdiže kao njegov duh.

Primjer: Znanje o svom liku je odraz kojeg gledaš u ogledalu i znaš kako izgledaš samo dotle dok
se gledaš u ogledalu. Čim pomjeriš fokus pažnje sa sebe na nešto drugo, i odraz u ogledalu se mijenja
te više sebe ne vidiš, više ne znaš kako izgledaš, iako je u tvom razumu ostalo sjećanje na znanje koje si o
svom izgledu imala samo tren ranije.

Dakle taj 'odraz' nečega u sada, to je znanje. U zavisnosti od toga koliko dugo se fokus naše pažnje može
zadržati na svom liku zavisi i život i trajanje našeg znanja. Sve ostalo je samo sjećanje, blijeda slika znanja.
Zapamćena slika nečega iz prošlog trenutka više nam ne predstavlja istinu o tom nečemu u sada.
(Naravno i primjer odraza lika u ogledalu nije primjer neposrednog iskustva već samo asocijacija na to.)
 
Poslednja izmena:
Informacije o nečemu nam u naš razum dolaze posredstvom uma, dakle u naš razum dolaze 'spolja',
iz drugih sfera uma ili pak iz svijesti, a naš razum ih pamti.

Pojam "informacija" ili "znanje", ne možeš objasniti uz pomoć termina, ni "um", ni "razum", zato što su "um" i "razum" apstraktni, mišljeni pojmovi, čije postojanje se ne može dokazati, ni čulno ni naučno. Zbog neznanja o čemu je reč, ljudi ove pojmove zamišljaju i objašnjavaju onako kako se kome prohte. Međutim, ispravno je, ako želimo objasniti bilo šta, pa i "informaciju", moramo krenuti od iskustva onoga za šta smo sigurni da zaista postoji.

Po fizičarima i biolozima, postoji samo energija i informacija i ništa drugo. Što znači da informaciju možemo objasniti samo pomoću energije, a energiju uz pomoć informacije i ničega drugog, jer po fizičarima i biolozima ničega drugog i nema. To najbolje možemo da proverimo, objasnimo i razumemo na primeru "jaje-pile-koka". Tu ničeg drugog nema - barem tako izgleda - do samo informacija i energija. Energija se uvek manifestuje kao organizovani fizički proces naprezanja i kretanja, a informacija kao psihički proces opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog naprezanja i kretanja. Ova dva procesa - fizički i psihički - se naizmenično uzajamno uzrokuju, što mi opažamo kao naizmenično uzrokovanje jajeta uz pomoć koke i koke uz pomoć jajeta.

Međutim, sve ovo nije dovoljno da se zna da bi se znala i istina o postojanju energije i informacije, jer i dalje ostaje otvoreno pitanje: kako je sve to moguće? Pogotovo kad se setimo da fizički i psihički procesi kao radnje, ne mogu postojati sami po sebi, bez Vršioca. A njegovo postojanje čulno, naučno i eksperimentalno se ne može dokazati, jer kad se svi fizički i psihički procesi u Univerzumu zaustave, čitav Univerzum se sruši i ne ostane, takoreći, ništa. Ostane samo, naizgled, prazan prostor, crna jama, kvantni vakuum.

Ali logično je da ta crna jama, tj. kvantni vakuum, ipak nije apsolutno Ništa, već Nešto, jer raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, pomoću kojih uvek iznova može da se napregne i pokrene i postane energija i uz pomoć informacije o Univerzumu kao zapamćenom organizovanom procesu svog ranijeg naprezanja i kretanja, može ponovo da poprimi isti onakav oblik Univerzuma kakav je i ranije bio. Sve po primeru i principu "jaje-pile-kkoka", odnosno, "energija-informacija".

Sve ovo podrazumijeva da sem energije i informacije kao procesa naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, postoji i NEMATERIJALNI VRŠILAC svih tih fizičkih i psihičkih i to APSDOLUTNO, jer On nikada niti nastaje, niti nestaje, dok njegove fizičke i psihičke radnje, koje u vidu energije i informacije sa oblikom Univerzuma, koje uvek iznova i nastaju i nestaju, postoje samo RELATIVNO.

Naravno, moguće je dokazati i postojanje Vršioca svih fizičkih i psihičkih radnji, ali ne čulno, naučno i eksperimantalno, već samo VANČULNO. Što podrazumeva da niko drugi ne može dokazati Vršiočevo postojanje, do ON sam sebi, u sebi. Naravno, samo uz pomoć fizičkih i psihičkih radnji koje vrši, pomoću kojih dovodi sebe u svesno stanje o sebi i radnjama koje vrši i to samo u vreme kad ih vrši. Svi ljudi sveta znaju da ON postoji, kojeg spoznaju kao samoga sebe, u sebi, označavajući ga raznim imenima, kao na primjer: "Svest", "Um", Memorija", "Razum", "Bitak", "Bog" itd. dok On samoga sebe u svemu uvek zove imenom "JA".

Iz svega ovoga, na kraju možemo izvesti zaključak da uistinu postoji samo "JA+7", odnosno, postoji samo Svest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. U svom pasivnom, nepokkretnom stanju, manifestuje se kao Kvantni vakuum, tj kao Ništavilo (Nirvana). A u aktivnom stanju, u svim mogućim primerima u Univerzumu, manifestuje se kao Enerija i Informacija, odnosno, kao fizički proces naprezanja i kretanja i kao psihički proces opažanja, osećanja, pamćenja, mišljen ja i razumevanja tog napretanja i kretanja.

Odnosno, iz svega ovoga sledi zaključak:

1. da samo Svest i njenih 7 sposobnosti postoji;
2, da se informacija, tj. znanje nema o čemu drugome steći do o Svesti i njenih 7 sposobnosti;
3. Da se informacija, tj. znanje, može steći samo uz pomoć Svesti i njenih 7 sposobnosti.
 
Pojam "informacija" ili "znanje", ne možeš objasniti uz pomoć termina, ni "um", ni "razum", zato što su "um" i "razum" apstraktni, mišljeni pojmovi, čije postojanje se ne može dokazati, ni čulno ni naučno. Zbog neznanja o čemu je reč, ljudi ove pojmove zamišljaju i objašnjavaju onako kako se kome prohte. Međutim, ispravno je, ako želimo objasniti bilo šta, pa i "informaciju", moramo krenuti od iskustva onoga za šta smo sigurni da zaista postoji.

Po fizičarima i biolozima, postoji samo energija i informacija i ništa drugo. Što znači da informaciju možemo objasniti samo pomoću energije, a energiju uz pomoć informacije i ničega drugog, jer po fizičarima i biolozima ničega drugog i nema. To najbolje možemo da proverimo, objasnimo i razumemo na primeru "jaje-pile-koka". Tu ničeg drugog nema - barem tako izgleda - do samo informacija i energija. Energija se uvek manifestuje kao organizovani fizički proces naprezanja i kretanja, a informacija kao psihički proces opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog naprezanja i kretanja. Ova dva procesa - fizički i psihički - se naizmenično uzajamno uzrokuju, što mi opažamo kao naizmenično uzrokovanje jajeta uz pomoć koke i koke uz pomoć jajeta.

Međutim, sve ovo nije dovoljno da se zna da bi se znala i istina o postojanju energije i informacije, jer i dalje ostaje otvoreno pitanje: kako je sve to moguće? Pogotovo kad se setimo da fizički i psihički procesi kao radnje, ne mogu postojati sami po sebi, bez Vršioca. A njegovo postojanje čulno, naučno i eksperimentalno se ne može dokazati, jer kad se svi fizički i psihički procesi u Univerzumu zaustave, čitav Univerzum se sruši i ne ostane, takoreći, ništa. Ostane samo, naizgled, prazan prostor, crna jama, kvantni vakuum.

Ali logično je da ta crna jama, tj. kvantni vakuum, ipak nije apsolutno Ništa, već Nešto, jer raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, pomoću kojih uvek iznova može da se napregne i pokrene i postane energija i uz pomoć informacije o Univerzumu kao zapamćenom organizovanom procesu svog ranijeg naprezanja i kretanja, može ponovo da poprimi isti onakav oblik Univerzuma kakav je i ranije bio. Sve po primeru i principu "jaje-pile-kkoka", odnosno, "energija-informacija".

Sve ovo podrazumijeva da sem energije i informacije kao procesa naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, postoji i NEMATERIJALNI VRŠILAC svih tih fizičkih i psihičkih i to APSDOLUTNO, jer On nikada niti nastaje, niti nestaje, dok njegove fizičke i psihičke radnje, koje u vidu energije i informacije sa oblikom Univerzuma, koje uvek iznova i nastaju i nestaju, postoje samo RELATIVNO.

Naravno, moguće je dokazati i postojanje Vršioca svih fizičkih i psihičkih radnji, ali ne čulno, naučno i eksperimantalno, već samo VANČULNO. Što podrazumeva da niko drugi ne može dokazati Vršiočevo postojanje, do ON sam sebi, u sebi. Naravno, samo uz pomoć fizičkih i psihičkih radnji koje vrši, pomoću kojih dovodi sebe u svesno stanje o sebi i radnjama koje vrši i to samo u vreme kad ih vrši. Svi ljudi sveta znaju da ON postoji, kojeg spoznaju kao samoga sebe, u sebi, označavajući ga raznim imenima, kao na primjer: "Svest", "Um", Memorija", "Razum", "Bitak", "Bog" itd. dok On samoga sebe u svemu uvek zove imenom "JA".

Iz svega ovoga, na kraju možemo izvesti zaključak da uistinu postoji samo "JA+7", odnosno, postoji samo Svest i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. U svom pasivnom, nepokkretnom stanju, manifestuje se kao Kvantni vakuum, tj kao Ništavilo (Nirvana). A u aktivnom stanju, u svim mogućim primerima u Univerzumu, manifestuje se kao Enerija i Informacija, odnosno, kao fizički proces naprezanja i kretanja i kao psihički proces opažanja, osećanja, pamćenja, mišljen ja i razumevanja tog napretanja i kretanja.

Odnosno, iz svega ovoga sledi zaključak:

1. da samo Svest i njenih 7 sposobnosti postoji;
2, da se informacija, tj. znanje nema o čemu drugome steći do o Svesti i njenih 7 sposobnosti;
3. Da se informacija, tj. znanje, može steći samo uz pomoć Svesti i njenih 7 sposobnosti.


Ako ćemo tako onda bi smo sve to trebali svesti na apsolut, na postojanje (biće) koje je nestvorivo, nepromjnejivo, nerodivo, jer apsolut je izvor svijesti te ništa drugo ni ne možemo saznati do apsolut (sebe) i njegove (svoje) potencijale. Ali to onda ostaje šturo i ne daje nam uvid u istinu o nivoima projekcije/kreacije, čiji smo eto sada dio. Jasno je dakle, da samo apsolut postoji (kome je jasno, apsolutu), da je svijest znanje-o-sebi-apsolutu ili o svemu-što-jest. Takođe je jasno da jedino apsolut može transformisati sadržaj svijesti kako bi iz njega stvorio um kojim će krearirati dalja iskustva. Jasno je takođe, da je apsolut nepromjenjiv i onda kada je sadržaj svijesti totalno transformisan. Apsolut je svjedok toj transformaciji ali nije je uvijek svjestan. Takođe je jasno (kome je jasno) da svijest nije kreator, kreator je apsolut a svijest je sirovina iz koje apsolut kreira i projektuje stvarnost. On sviješću zna sve svoje potencijale, sposobnosti i mogućnosti kreacije. Stoga, da, svijest je nosilac znanja o potencijalima i sposobnostima a znalac je apsolut. Ali ni to nije apsolutna istina o noisocu znanja. Nosilac znanja je duh, a duh može biti znanje-o-svemu-što-jest (svijest) ili pak znanje-o-trenutnom stanju projekcije (svjesnost).

Apsolut je nepokretni pokretač. On (ono-postojanje, biće) je stoga onaj/ono koji-e misli, zaključuje, opaža, svjedoči itd. Sve su to njegove sposobnosti a ne sposobnosti svijesti. Svijest je duh kojim apsolut sve to (apsolutno) zna o sebi. Odatle je normalno (svima koji to shvataju) da se apsolut može igrati sadržajem duha (sviješću), da od njega stvara iskustva (projekcije) i da stvoreno svjedoči svjesnošću (duhom), te da svoja stvorenja može razarati i rastvarati a da pri tom on sam ostaje netaknut, nepromijenjen, nepromjnjiv.

I svaki put kad svoju volju centrira u nestvorenom, nestvorivom, nerodivom, nepromjenjivom sebi, svaki put u sebi uzdiže i znanje-o-sebi kao nestvorenom, nestvorivom, nerodivom nepromjenjivom postojanju, apsolutu. To znanje je uvijek isto, jer ono što se u njegovom duhu ogleda jeste isto. Zato je normalno da se svijest u duhu uvijek javlja ka ISTOST znanja-o-sebi kojim apsolut (tim duhom) potvrđuje sebe. Tom znanju se apsolut vraća kada dosegne određeni nivo svjesnosti, kako bi oplemenio svoju svjesnost u stvorenju i potpuno shvatio izvor i mehanizam stvaranja tog iskustva.

...
 
Ako ćemo tako onda bi smo sve to trebali svesti na apsolut, na postojanje (biće) koje je nestvorivo, nepromjnejivo, nerodivo,

Upravo je tako. Samo postoji Apsolut. Sve što postoji je Apsolut.

jer apsolut je izvor svijesti te ništa drugo ni ne možemo saznati do apsolut (sebe) i njegove (svoje) potencijale.

Apsolut ne raspolaže nikakvim drugim potencijalima do sa 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i to mu je dovoljno da se pomoću njih manifestuje na bezbroj najrazličitijih načina. I ne može se reći da je Apsolut "izvor" Svesti. On je čista Svest. Drugo ime za Apsolut glasi: "Svest".

Takođe se ne može se reći ni da je on "izvor svesnosti", jer svesnost iz njega ne izvire, već je uvek u njemu. Svesnost je samo jedno od njegovih dva stanja u koje sebe dovodi u vreme kad koristi svojih sedam sposobnosti. Nesvesnost je njegovo drugo stanje u vreme kad ne koristi svojih 7 sposobnosti. To je kad se odmara i spava.

Ali to onda ostaje šturo i ne daje nam uvid u istinu o nivoima projekcije/kreacije, čiji smo eto sada dio.

Apsolut izvan sebe ništa drugo ne projektuje, niti kreira. Zato jer ne može kreirati iz Ništa, već samo iz Nešto što već postoji, a to je uvek On sam, Apsolut. Uz pomoć svojih 7 sposobnosti deli samoga sebe (unutar samoga sebe) na bezbroj delova različitih veličina, od kojih svaki deo, pa i najmanji, zadržava sva svojstva Apsoluta, a to su uvek onih 7 sposobnosti, pomoću kojih ti njegovi delovi i delići, putem samoorganizovanja, stvaraju najrazličitije oblike. Koji na kraju poprimaju oblik Univerzuma, kao jedinstvenog, materijalnog živog i svesnog bića, poput ljudskog organizma.

Jasno je dakle, da samo apsolut postoji (kome je jasno, apsolutu), da je svijest znanje-o-sebi-apsolutu ili o svemu-što-jest.

Stotinu puta sam ti objasnio da Svijest nije znanje o sebi. Drugo je Svijest, a drugo je znanje o sebi. Svijest je Apsolut, a znanje o sebi je ono što Apsolut spoznaje uz pomoć svojih 5. psihičkih sposobnosti (opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja). To što on spoznaje pomoću svojih 5 psihičkih sposobnosti nije on sam, Apsolut. On ne može spoznati sebe kao Apsoluta, zato jer ne može opaziti sebe, pošto nije materijalan. Imajući na umu da samo ono koje je materijalno može da bude opaženo, doživljeno, zapamćeno, razumljeno i mišljeno. Apsolut može opaziti i spoznati sebe samo kad postane materijalan, a to je kad počne da koristi svoje fizičke sposobnosti naprezanja i kretanja. Kojom prilikom se napregne, eksplodira (Big-Bang) kao munja na nebu i tako podeli sebe na bezbroj delova i delića, koji tako poprimaju materijalna fizička svojstva sile i mase i počinju da se kreću. Na taj način Apsolut stvara mogućnost da samome sibi postaje opažljiv i spoznatljiv, tj. mogućnost da stvara znanje o sebi. Ali ne o sebi kao Apsolutu, tj. o sebi kao Svesti, već o sebi kao materiji i sebi kao Univerzumu, jer kad se napregne, pokrene i materijalizuje, on opaža, doživljava i pamti sebe samo sa svoje spoljašnje, materijalne strane, a ne i sa unutrašnje, svesne strane. Naravno, sa svoje unutrašnje strane može vančulno da opazi i oseti svoju psihu, tj. svoje psihičke radnje opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, ali samoga sebe, kao VRŠIOCA svojih fizičkih i psihičkih radnji ne može opaziti ni čulno, ni vančulno. Što, opet, nikako ne znači da ne postoji mogućnost da Apsolut bude svestan sebe i svog postojanja. Ta mogućnost postoji, itekako, ali samo uz pomoć svojih fizičkih i psihičkih radnji. I to samo u vreme kad ih vrši, jer samo tada je svestan i svojih radnji koje vrši i sebe kao vršioca i radnji. Jedino tada može da zna da postoji i sebi, na primer, kaže: "Mislim, dakle (JA) postojim". Ili: naprežem se, krećem se, opažam, osećam, pamtim i razumem svoje postojanje, dakle (JA). postojim. Svaka, pa i najmanja materijalna čestica od koje se materijalni Univerzum sastoji, zna (svesna je) da postoji, po tome što svaka može sebi da kaže, naprežem se, krećem se, opažam svoje naprezanje i kretanje, osećam, pamtim, mislim i razumem, dakle, postojim. Jer sve što je u Univerumu materijalno, raspolaže sa 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i sve pomoću njih dovodi sebe u stanje svesnosti. Da nije tako, evolucije materije Univerzuma ne bi moglo da bude. Ne bi moglo da bude n i atoma, ni nebeskih tela, ni galaksija, ni ćelija, ni tela biljaka, životinnja, ni ljudi. Naše elektronske tehnologije i informatički sistemi ne bi bilio mogući. Dakle, sve što zovemo imenom "materija" sposobno je da opaža svet oko sebe, oseća, pamti, misli i razume. Zato jer sve što postoji je Apsolut, odnosno, Svest. Ali sada, napregnuta i kokrenuta, tj. materijalizivana svest. Koja je i dalje za sebe i u sebi Svest, tj. Subjekt, dok su svi drugi delovi i delići Svesti koji su odvojeni od nje, za nju samo Objekti. Svaki delić materije, za sebe i u sebi je Apsolut, Svest ili Subjekt.

Takođe je jasno da jedino apsolut može transformisati sadržaj svijesti kako bi iz njega stvorio um kojim će krearirati dalja iskustva

Pojmovi: "Apsolut", "Um", Svest". "Subjekt", " Memorija", "Razum", "Znalac", "Bitak", "Bog" su samo različita imena za jedan i isti pojam. Ono što zoveš imenom "Apsolut", istovremeno je i Um i Razum i Memorija i Znalac i Svest i Subjekt i Bitak i Bog, a za samoga sebe je "JA KOJI JESAM".

Jasno je takođe, da je apsolut nepromjenjiv i onda kada je sadržaj svijesti totalno transformisan.

Ne može se reći da je "Apsolut sadržan u Svijesti", s obzirom da su Apsolut i Svijest jedno i isto. Apsolut ne može da bude "sadržan u Svijesti", već samo u svojoj svjesnosti u vrijeme kad razmišlja o sebi kao pojmu samoga sebe, tj. pojmu sebe u svojstvu Jastva. Apsolut o sebi samome može da zna i kaže samo "JA JESAM i ništa drugo. Naravno, Apsolut u sebi nosi svo znanje i o sebi kao materijanom i živom Univerzumu, ali to znanje o Univerzumu nije znanje o sebi kao Subjektu, već znanje O SEBI KAO MATERIJALNOM OBJEKTU

Apsolut je svjedok toj transformaciji ali nije je uvijek svjestan.

Apsolut može da bude svjestan samo uz pomoć svojih 7 fizičkih i psihičkih radnji u vrijeme kad ih vrši. Ali ne može da bude svjestan istovremeno svih svojih fizičkih i psihičih manifestacija od kojih se sastoji Univerzum, već u određenom trenutku samo one svoje manifestacije na koju trenutno opaža, osjeća ili o njoj misli. A ako želi da bude svjestan sebe kao Univerzuma, onda mora da obrati pažnje na sebe kao Univerzuma, da bi mogao da opazi, oseti sebe kao Univerzuma. Sve je to isto kao i kod čoveka. Kad objasnimo čoveka kao Svest do kraja, objasnili smo sve, jer sve što postoji je "čovek". I elemen tarna čestica je čovek i atom i nebesko telo, i galaksija i svako telo biljke i životinje je takođe čovek. Sve je čovek po tome što je sve Svest, isto kao i čovek, ali sve to nema isti fizički oblik kao čovek. Evo pogledaj ovog miša kako se kupa i pokušaj da u njemu prepoznač čoveka. I ceo Univerzum je takođe čovek. Pod uslovom ako onom pojmu kojem smo dali ime "Apsolut", sada damo ime "Čovek". Ne stoji slučajno u verskim knjigama da je Bog napravio čoveka "na svoju sliku i priliku". Ne samo čoveka, već i sve drugo, pa makar to bilo i pasje ghovno pored puta.

 

Back
Top