Al kako uopste znas sta je apsolut (apsolutna istina)? Kako dolazis do apsoluta, kojom metodom? I kako mozes biti siguran da si do njega stigao? Na kraju krajeva, kako drugima objasniti da je istina za koju mislis da je apsolutna, zaista takva? Ili je mozda apsolutna iskljucivo iz tvoje perspektive, odnosno za tebe, sto nas opet dovodi do subjektivnog stanovista...
Kad je reč o saznanju Istine, posebno,
Apsilutne Istine, odmah se pitamo,
O ČEMU? Naravno, o onome što
Apsolutno postoji - to je logičan odgovor. Šta je to što
Apsolutno postoji?
Da bi odgovorili na ovo pitanje, ne smemo da izmišljamo, već to moramo utvrditi putem
ISKUSTVA, posebno
NAUČNOG ISKUSTVA. u okviru kojeg se već
delimično došlo do odgovora na ovo pitanje koje glasi da samo
ENERGIJA I INFORMACIJA POSTOJI.
Kažem
delimično, zato što su enegrija i informacija fizičke i psihičke radnje koje ne mogu postojati bez
VRŠIOCA. Energija se manifestuje kao fizička radnja
naprezanja i kretanja, a informacija kao psihička radnja
opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog naprezanja i kretanja i to je sve što se u okviru prirodnih nauka može saznati o samom
POSTOJANJU stvarnosti u vidu fizičkih i psihičkih procesa i radnji, dok se o samom
njihovom VRŠIOCU u okviru nauke, a to znači čulno i eksperimentalno, ne može saznati ništa. To i jeste glavni problem što prirodne nauke još uvek ne znaju
Apsolutnu istinu o energiji i informaciji.
Ali prirodne nauke i emprijska metoda ipak nije i jedina mogućnost da se dođe do
Apsolutne istine, tj. do otkrića
Vršioca fizičkih i psihičkih radnji. Sem emprijske, spoznajne metode, postoji još i
vančulna, tj.
samospoznajna metoda, a tu je još i
logika.
Lpgika kaže da
VRŠILAC svih fizičkih i psihičkih procesa mora da bude
NEODELJIV od svojih fizičkih i psihičkih radnji i da mi prilikom čulnog i vančulnog opažanja fizičkih i psihičkih radnji istovremeno opažamo, spoznajemo i dokazujemo postojanje i njihovog
Vršioca. Što je apsolutno tačno. Postojanje Vršioca svih fizičkih i psihičkih radnji se dokazuje upravo uz pomoć fizičkih i psihičkih radnji. To je
samospoznajna metoda koju je još pre 400 godina otkrio francuski filozof Deskartes kada je rekao.
MISLIM, dakle (JA, kao vršilac psihičke radnje mišljenja, tj. JA kao Mislilac),
postojim.
I tako smo došli do konačnog odgovora i Istine u vezi pitanja
ŠTA APSOLUTNO POSTOJI, koji glasi
"JA" ili
"SVEST"
Saznanje da apsolutno postoji samo "SVEST", koja sebe zove imenom "JA", još uvek nema značenje i Konačne i apsolutne Istine, sve dok se ne odgovori i na pitanje
KAKO Svest postoji?
Na ovo pitanje je lako odgovoriti jer to znamo iz iskustva postojanja sebe samih kao Svesti, tj. kao vršioca vlastitih fizičkih i psihičkih radnji. Taj odgovor glasi da naša Svest, tj. naše Jastvo, postoji tako što se večito pretače kroz svoja tri prirdna oblika i stanja: 1. naprezanje, kretanje, razvoj i umaranje (sintropija); 2. opuštanje, umiranje i raspadanje (entropija) i 3. mirovanje, spavanje i odmaranje (ništavilo- kvantni vakuum). Posle čega se ceo proces na isti način ponavlja i nastavlja beskonačno da se ponavlja. To je psihofizički proces pomoću kojeg Svest večito i uvek iznova, uz pomoć sebe kao fizičkog procesa naprezanja i kretanja, uzrokuje sebe kao psihičku pojavu i proces opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja sebe kao fizičkog procesa naprezanja i kretanja, uzrokujući tako
ZNANJe (INFORMACIJU) o sebi kao fizičkom procesu, tj o sebi kao energiji i svojim sistemima kretanja i rada (atomima, nebeskim telima, sistemima nebeskih tela, zatim o telima ćelija, biljaka, životinja, ljudi itd). Da bi pomoću tog
ZNANJA, tj. INFORMACIJE o sebi kao fizičkoj pojavi i procesu, posle svakog svog mirovanja i odmaranja, mogla u sebi da stvori želji i nameru, tj.
VOLJU da se ponovo napregne i pokrene i ponovo uzrokuje sbe kao fizičku pojavu i proces, tj. kao energiju ili kao energetsku materijalnu formu, u obliku organizovanog sistema svog kretanja i rada.
I to je
KONAČNA i APSOLUTNA ISTINA u vezi
SVEUKUPNOPG POSTOJANJA. Nikakve druge Istine u vezi toga,
NEMA.