Ako ćemo tako onda bi smo sve to trebali svesti na apsolut, na postojanje (biće) koje je nestvorivo, nepromjnejivo, nerodivo,
Upravo je tako. Samo postoji Apsolut. Sve što postoji je Apsolut.
jer apsolut je izvor svijesti te ništa drugo ni ne možemo saznati do apsolut (sebe) i njegove (svoje) potencijale.
Apsolut ne raspolaže nikakvim drugim potencijalima do sa 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i to mu je dovoljno da se pomoću njih manifestuje na bezbroj najrazličitijih načina. I ne može se reći da je Apsolut "
izvor" Svesti. On je čista Svest. Drugo ime za Apsolut glasi:
"Svest".
Takođe se ne može se reći ni da je on
"izvor svesnosti", jer svesnost iz njega ne izvire, već je uvek u njemu. Svesnost je samo jedno od njegovih dva stanja u koje sebe dovodi u vreme kad koristi svojih sedam sposobnosti. Nesvesnost je njegovo drugo stanje u vreme kad ne koristi svojih 7 sposobnosti. To je kad se odmara i spava.
Ali to onda ostaje šturo i ne daje nam uvid u istinu o nivoima projekcije/kreacije, čiji smo eto sada dio.
Apsolut izvan sebe ništa drugo ne projektuje, niti kreira. Zato jer ne može kreirati iz Ništa, već samo iz Nešto što već postoji, a to je uvek On sam, Apsolut. Uz pomoć svojih 7 sposobnosti deli samoga sebe (unutar samoga sebe) na bezbroj delova različitih veličina, od kojih svaki deo, pa i najmanji, zadržava sva svojstva Apsoluta, a to su uvek onih 7 sposobnosti, pomoću kojih ti njegovi delovi i delići, putem samoorganizovanja, stvaraju najrazličitije oblike. Koji na kraju poprimaju oblik Univerzuma, kao jedinstvenog, materijalnog živog i svesnog bića, poput ljudskog organizma.
Jasno je dakle, da samo apsolut postoji (kome je jasno, apsolutu), da je svijest znanje-o-sebi-apsolutu ili o svemu-što-jest.
Stotinu puta sam ti objasnio da Svijest nije znanje o sebi. Drugo je Svijest, a drugo je znanje o sebi. Svijest je Apsolut, a znanje o sebi je ono što Apsolut spoznaje uz pomoć svojih 5. psihičkih sposobnosti (opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja). To što on spoznaje pomoću svojih 5 psihičkih sposobnosti nije on sam, Apsolut. On ne može spoznati sebe kao Apsoluta, zato jer ne može opaziti sebe, pošto nije materijalan. Imajući na umu da samo ono koje je materijalno može da bude opaženo, doživljeno, zapamćeno, razumljeno i mišljeno. Apsolut može opaziti i spoznati sebe samo kad postane materijalan, a to je kad počne da koristi svoje fizičke sposobnosti naprezanja i kretanja. Kojom prilikom se napregne, eksplodira (Big-Bang) kao munja na nebu i tako podeli sebe na bezbroj delova i delića, koji tako poprimaju materijalna fizička svojstva sile i mase i počinju da se kreću. Na taj način Apsolut stvara mogućnost da samome sibi postaje opažljiv i spoznatljiv, tj. mogućnost da stvara znanje o sebi. Ali ne o sebi kao Apsolutu, tj. o sebi kao Svesti, već o sebi kao materiji i sebi kao Univerzumu, jer kad se napregne, pokrene i materijalizuje, on opaža, doživljava i pamti sebe samo sa svoje spoljašnje, materijalne strane, a ne i sa unutrašnje, svesne strane. Naravno, sa svoje unutrašnje strane može vančulno da opazi i oseti svoju psihu, tj. svoje psihičke radnje opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, ali samoga sebe, kao VRŠIOCA svojih fizičkih i psihičkih radnji ne može opaziti ni čulno, ni vančulno. Što, opet, nikako ne znači da ne postoji mogućnost da Apsolut bude svestan sebe i svog postojanja. Ta mogućnost postoji, itekako, ali samo uz pomoć svojih fizičkih i psihičkih radnji. I to samo u vreme kad ih vrši, jer samo tada je svestan i svojih radnji koje vrši i sebe kao vršioca i radnji. Jedino tada može da zna da postoji i sebi, na primer, kaže: "Mislim, dakle (JA) postojim". Ili: naprežem se, krećem se, opažam, osećam, pamtim i razumem svoje postojanje, dakle (JA). postojim. Svaka, pa i najmanja materijalna čestica od koje se materijalni Univerzum sastoji, zna (svesna je) da postoji, po tome što svaka može sebi da kaže, naprežem se, krećem se, opažam svoje naprezanje i kretanje, osećam, pamtim, mislim i razumem, dakle, postojim. Jer sve što je u Univerumu materijalno, raspolaže sa 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i sve pomoću njih dovodi sebe u stanje svesnosti. Da nije tako, evolucije materije Univerzuma ne bi moglo da bude. Ne bi moglo da bude n i atoma, ni nebeskih tela, ni galaksija, ni ćelija, ni tela biljaka, životinnja, ni ljudi. Naše elektronske tehnologije i informatički sistemi ne bi bilio mogući. Dakle, sve što zovemo imenom "materija" sposobno je da opaža svet oko sebe, oseća, pamti, misli i razume. Zato jer sve što postoji je Apsolut, odnosno, Svest. Ali sada, napregnuta i kokrenuta, tj. materijalizivana svest. Koja je i dalje za sebe i u sebi Svest, tj. Subjekt, dok su svi drugi delovi i delići Svesti koji su odvojeni od nje, za nju samo Objekti. Svaki delić materije, za sebe i u sebi je Apsolut, Svest ili Subjekt.
Takođe je jasno da jedino apsolut može transformisati sadržaj svijesti kako bi iz njega stvorio um kojim će krearirati dalja iskustva
Pojmovi: "Apsolut", "Um", Svest". "Subjekt", " Memorija", "Razum", "Znalac", "Bitak", "Bog" su samo različita imena za jedan i isti pojam. Ono što zoveš imenom "Apsolut", istovremeno je i Um i Razum i Memorija i Znalac i Svest i Subjekt i Bitak i Bog, a za samoga sebe je "JA KOJI JESAM".
Jasno je takođe, da je apsolut nepromjenjiv i onda kada je sadržaj svijesti totalno transformisan.
Ne može se reći da je "Apsolut sadržan u Svijesti", s obzirom da su Apsolut i Svijest jedno i isto. Apsolut ne može da bude "sadržan u Svijesti", već samo u svojoj
svjesnosti u vrijeme kad razmišlja o sebi kao pojmu samoga sebe, tj. pojmu sebe u svojstvu Jastva. Apsolut o sebi samome može da zna i kaže samo "JA JESAM i ništa drugo. Naravno, Apsolut u sebi nosi svo znanje i o sebi kao materijanom i živom Univerzumu, ali to znanje o Univerzumu nije znanje o sebi kao Subjektu, već znanje O SEBI KAO MATERIJALNOM OBJEKTU
Apsolut je svjedok toj transformaciji ali nije je uvijek svjestan.
Apsolut može da bude svjestan samo uz pomoć svojih 7 fizičkih i psihičkih radnji u vrijeme kad ih vrši. Ali ne može da bude svjestan istovremeno svih svojih fizičkih i psihičih manifestacija od kojih se sastoji Univerzum, već u određenom trenutku samo one svoje manifestacije na koju trenutno opaža, osjeća ili o njoj misli. A ako želi da bude svjestan sebe kao Univerzuma, onda mora da obrati pažnje na sebe kao Univerzuma, da bi mogao da opazi, oseti sebe kao Univerzuma. Sve je to isto kao i kod čoveka. Kad objasnimo čoveka kao Svest do kraja, objasnili smo sve, jer sve što postoji je "čovek". I elemen tarna čestica je čovek i atom i nebesko telo, i galaksija i svako telo biljke i životinje je takođe čovek. Sve je čovek po tome što je sve Svest, isto kao i čovek, ali sve to nema isti fizički oblik kao čovek. Evo pogledaj ovog miša kako se kupa i pokušaj da u njemu prepoznač čoveka. I ceo Univerzum je takođe čovek. Pod uslovom ako onom pojmu kojem smo dali ime "Apsolut", sada damo ime "Čovek". Ne stoji slučajno u verskim knjigama da je Bog napravio čoveka "na svoju sliku i priliku". Ne samo čoveka, već i sve drugo, pa makar to bilo i pasje ghovno pored puta.