isto ko ja, najvise sam oduvek volela noc i to vreme od ponoci do jutra, kad svi spavaju imam mir. meni smetaju komsije, kad radi pre podne uvek je mucenje za mene da zaspim.
zaspim oko 1 pa ustanem rano, pa sma iscrpljena par dana, pa zaspim ranije jednom, pa opet ispocetka. sad opet sedim do 3 ujutro.
ranije sam pokusavala isto tu metodu da ne spavam 24/7, pa da sledeceg dana zaspim i isto kako pocne da se smrkava ja s ebudim, iako nisam spavala nekad i vise od 24 sata. bukvalno kako noc pada ja se budim i kad sma najumornija. nocu mi se vraca energija.
postanem nervozna i anksiozna kada moram da ustajem stalno ujutro rano, a rano mi je sve pre 9 sati.
bukvalno nisam sposobna da stalno radim prvu smenu iz razloga sto me hvata panika od pomisli da ceo zivot moram da radim prvu smenu.
to sto ti govore ustaj u 7 svaki dan i slicno nema to veze. mozes da se silom naviknes neko vreme i da traje neko vreme, ali opet ce organizam sam da se vraca na vreme koje on hoce. ja se tako mucim ceo zivot, a bavila sam se i sportom i sicrpljivala i nista. jednostavno moj unutrasnji bioritam je takav i sve ostalo je mucenje i privremeno prisilno resenje.