Како замишљате загробни живот

Свој загробни живот замишљам као мирни живот на селу у кућици са пуно цвећа около, нема зиме, вечно пролеће, све у цвату. Шећем по ливадама и шумарцима, крај потока који су бистри и пуни риба и ракова и никада не плаве обале. Кад не шећем уживам седећи на гањку читајући Свето писмо са оригиналних свитака. И слушам народне песме са небеског српског радија.
 
Свој загробни живот замишљам као мирни живот на селу у кућици са пуно цвећа около, нема зиме, вечно пролеће, све у цвату. Шећем по ливадама и шумарцима, крај потока који су бистри и пуни риба и ракова и никада не плаве обале. Кад не шећем уживам седећи на гањку читајући Свето писмо са оригиналних свитака. И слушам народне песме са небеског српског радија.
Nema Nista ako cemo ateisticki
A ako ces hriscanski - tamo nema materijalnog, prema tome nema ni zemaljskih uzivanja
Inace da vernici zele cvece i pticice zeleli bi ga i ovde , ne bi cekali da umru pa da slusaju pticice
 
Od kada mi je sestra umrla, to je jedino što me drži u nekoj funkciji. Pomisao da je ona negde na nekom lepom, ugodnom mestu. Da me čeka negde gde ćemo ponovo biti zajedno i gde će sačekati i mene i roditelje.
Jer ne priznajem da je život da rodiš nekog, gledaš ga kako raste, uči, izrasta u čoveka, toliko ga voliš i brineš o njemu i onda ga jednog dana za čas posla đavolja boleščina odnese. I kao to je to...
 
Како замишљате загробни живот? Као бескрајно уживање?
kako ko...neko sedi u sanduku i gleda i oseća kako ga crvi jedu...neko ostaje vezan kao duh oko mesta i ljudi koji su mu bili bitni...neko ode u duhovni svet pa posle reedukacije se ponovo rađa...neko se plasira za rođenje u nekom boljem svetu...neko ostane u duhovnom svetu kao vodič za mlađe duše
 
Od kada mi je sestra umrla, to je jedino što me drži u nekoj funkciji. Pomisao da je ona negde na nekom lepom, ugodnom mestu. Da me čeka negde gde ćemo ponovo biti zajedno i gde će sačekati i mene i roditelje.
Jer ne priznajem da je život da rodiš nekog, gledaš ga kako raste, uči, izrasta u čoveka, toliko ga voliš i brineš o njemu i onda ga jednog dana za čas posla đavolja boleščina odnese. I kao to je to...
Ali ako u vama vasi roditelji vide smisao, onda bi svako u deci imao svetlu tacku zivota
 
Свој загробни живот замишљам као мирни живот на селу у кућици са пуно цвећа около, нема зиме, вечно пролеће, све у цвату. Шећем по ливадама и шумарцима, крај потока који су бистри и пуни риба и ракова и никада не плаве обале. Кад не шећем уживам седећи на гањку читајући Свето писмо са оригиналних свитака. И слушам народне песме са небеског српског радија.
Sad opet to zamisli ali bez tela kao sto ga poznajemo
 
Od kada mi je sestra umrla, to je jedino što me drži u nekoj funkciji. Pomisao da je ona negde na nekom lepom, ugodnom mestu. Da me čeka negde gde ćemo ponovo biti zajedno i gde će sačekati i mene i roditelje.
Jer ne priznajem da je život da rodiš nekog, gledaš ga kako raste, uči, izrasta u čoveka, toliko ga voliš i brineš o njemu i onda ga jednog dana za čas posla đavolja boleščina odnese. I kao to je to...
Тако је...

Без наде овај привремени живот пун бола је пакао, с тим што нам треба реална нада - Бог, а не нека апстрактна за скретање мисли у фантастику која нема узвратну реакцију...
 
U Biblijskom konceptu nema zagrobnog zivota.

Vec kada covek umre ne postoji vise.
Ali njegova DNA je kod Boga deportovana i ceka vaskrsenje.
Od smrti do vaskrsenja je za mrtve kao minuta.

Sada je sabiranje i samo odlucivanje da se prihvati ili odbije taj Bozjeg dar vaskrsenja.
Ko kako sada sam odluci tako ce mu biti.
Nikako drugacije.
A onda svi verni vaskrsavaju i zivece u svojim obnovljenim telima vecno na ovoj zemlji koja ce biti obnovljena.

Ustace i svi ostali kaze pismo.
Svako ko je ikada ziveo.
Da prime sud i zauzmu stav.
Pa govorili su, kada bi videli verovali bi?

Ali Biblija kaze da ce oni tada krenute da uniste sve verne.
Tada u samo odbrani ce ih Big unistiti.
Kaze i sidje oganj sa neba i pojede ih.

Na zalost.

Biblija kaze da oni nece drugacije postupiti.

Zasto?

Necu o tome sada pisati.

Zagrobni zivot kada pricamo o hricanstvu, je u stvari nova i ne Biblijska nauka.

Samo kazem sta je stvarno hriscanstvo.
A koji vole tu bajku o zagrobnom zivotu samo nek uzivaju u tome...
Ali vaskrsenju se onda djabe nadaju jer ce biti u ovoj drugoj grupi.

Jov 19,25Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da će stati nad prahom.
Jov 19,26I ako se ova koža moja i raščini, opet ću u tijelu svom vidjeti Boga.
Jov 19,27Ja isti vidjeću ga, i oči moje gledaće ga, a ne druge. To je sca ceznja srca mojega.
 
kako ko...neko sedi u sanduku i gleda i oseća kako ga crvi jedu...neko ostaje vezan kao duh oko mesta i ljudi koji su mu bili bitni...neko ode u duhovni svet pa posle reedukacije se ponovo rađa...neko se plasira za rođenje u nekom boljem svetu...neko ostane u duhovnom svetu kao vodič za mlađe duše
Tako i ja mislim, sve osim ovoga da neko ostane u sanduku i oseca crve
 
Како замишљате загробни живот?
Kao spavanje/mirovanje do sledećeg dolaska Isusa Hrista.
Spavao jedan sekund, minut, sat, dan, godinu ili vekove, zamišljam da je svima isto. U odnosu na večnost Boga, mi imamo vreme, ali nakon smrti više nismo u protoku vremena.
Onako, zanimljiva tema za razmišljanje! :cvet:
 

Back
Top