Kako urediti skupštinu i državu?

Zoran Jov

Elita
Poruka
16.194
Skupština treba da izgleda ovako: 5 ljudi treba da šalju u skupštinu seljaci, 5 školstvo, 5 zdravstvo, 5 inženjerska industrija, 5 trgovci i ekonomisti, 5 policija i vojska, 5 pravnički esnaf, 5 zanatski i radnički esnaf i tako dalje... I onda nemamo više centralizaciju moći jednog čoveka ili partije, jer ne postoje partije. Nema neke budale i pojedinaca koji zasednu na čelo države i kradu nemilice državu i uništavaju je preko partijske mašinerije. I onda najstariji među njima bude predsednik skupštine i on je ujedno i predsednik države. A predsednik države nema prava ništa da potpiše niti da odluči pre nego se glasa u skupštini. I naravno ne postoji predsednik vlade niti ministarstva. Poslove ministarstva preuzimaju struke i umesto ministra imamo skupštinske odbore koji upravljaju resorima. Skupštinski odbori... oni samo kontrolišu šta eksperti za određene resore odlučuju a nemaju nikava ovlašćenja oni da upravljaju. Recimo stručnjaci odluče nešto da odrade, na primer neki urbanistički plan i onda odbornici to isproveravaju. Poenta je da u svemu postoji kontrola i dualnost odlučivanja i posmatranja, jer ako nema nezavisne kontrole onda dolazimo u situaciju u kojoj smo danas, da jedan čovek i njegovi pajtaši rade šta hoće. I recimo seljaci. Oni prave svoje zadruge i onda postoje deputati iz svake zadruge, i oni se dogovaraju da izaberu 5 ljudi na osnovu svoje časti, da je bogat, da ima puno obradive zemlje i onda pravi se spisak od 100 najbogatijih seljaka i onda svi seljaci glasaju i od tih 100 njih 5 koji imaju najviše glasova od svih seljaka u Srbiji oni idu u skupštinu. Tako i sa svim ostalim esnafima u društvu. I onda će u skupštini biti samo najsposobniji ljudi, najumniji, najbogatiji i takvi nemaju potrebe da kradu, a vrlo su pametni, jer znaju da naprave pare, najbolji su u svom poslu. I takvi ljudi će najbolje voditi državu. Naravno, pošto su jako bogati nemaju platu i nemaju nikakva primanja i država nema troškove oko skupštine. I sad ako država ide na bolje svake godine onda se ne menja i nema drugih izbora, a ako se dešava slabljenje države onda se odmah ide na nove izbore. I tako na primer neka skupštinska postava ako donosi dobre rezultate i sve se bolje živi, i država ide napred onda mogu i doživotno da budu u skupstini. I onda je skupština glavna i nemaš ni jednog čoveka koji je glavni, već samo skupština. E, sad, ko da analizira rad skupštine i da pravi kvartalne analize? Nezavisni bi bili oni koji su ostali zamalo izvan skupštine, plus eksperti koji bi bili imali 300 ljudi, tako da bi taj broj bio negde oko 600, i toliki broj niko ne može da kupi, jer je to veliki broj. I onda ta, da tako kažem, skupština iz senke, ili donji dom, ili nazovimo to kako hoćemo, pravi na svakih 4 meseca presek stanja šta su radili ovi u skupštini i ako ima pozitivan izveštaj ostaju i dalje u skupštini, a ako je izveštaj negativan znači negativni parametri tipa BDP i ostali ekonomski parametri, društveni, socijalni i slični parametri onda se automatski bira nova skupština. Poenta je u tome da se napravi nezavisna kontrola. Znači da ima maltene dve skupštine, nezavisne jedna od druge tako da će postojati kontrola. A ne ovako imaš političare, par njih, koji vedre i oblače, njihovi mediji, postavljaju svoje ljude u policiji, vojsci, tužilastvu i niko im ništa ne može, zaštićeni su kao beli medvedi i mogu da rade šta žele. A ovako ljudi su iz raznih branši, u skupštini nema niko glavni, nema političkih partija, svi su u vlasti nezavisni jedni od drugih i jednako važni niko nije iznad nikoga i onda nema liderstva, nema ulizica, poltronstva...
 
Skupština treba da izgleda ovako: 5 ljudi treba da šalju u skupštinu seljaci, 5 školstvo, 5 zdravstvo, 5 inženjerska industrija, 5 trgovci i ekonomisti, 5 policija i vojska, 5 pravnički esnaf, 5 zanatski i radnički esnaf i tako dalje... I onda nemamo više centralizaciju moći jednog čoveka ili partije, jer ne postoje partije. Nema neke budale i pojedinaca koji zasednu na čelo države i kradu nemilice državu i uništavaju je preko partijske mašinerije. I onda najstariji među njima bude predsednik skupštine i on je ujedno i predsednik države. A predsednik države nema prava ništa da potpiše niti da odluči pre nego se glasa u skupštini. I naravno ne postoji predsednik vlade niti ministarstva. Poslove ministarstva preuzimaju struke i umesto ministra imamo skupštinske odbore koji upravljaju resorima. Skupštinski odbori... oni samo kontrolišu šta eksperti za određene resore odlučuju a nemaju nikava ovlašćenja oni da upravljaju. Recimo stručnjaci odluče nešto da odrade, na primer neki urbanistički plan i onda odbornici to isproveravaju. Poenta je da u svemu postoji kontrola i dualnost odlučivanja i posmatranja, jer ako nema nezavisne kontrole onda dolazimo u situaciju u kojoj smo danas, da jedan čovek i njegovi pajtaši rade šta hoće. I recimo seljaci. Oni prave svoje zadruge i onda postoje deputati iz svake zadruge, i oni se dogovaraju da izaberu 5 ljudi na osnovu svoje časti, da je bogat, da ima puno obradive zemlje i onda pravi se spisak od 100 najbogatijih seljaka i onda svi seljaci glasaju i od tih 100 njih 5 koji imaju najviše glasova od svih seljaka u Srbiji oni idu u skupštinu. Tako i sa svim ostalim esnafima u društvu. I onda će u skupštini biti samo najsposobniji ljudi, najumniji, najbogatiji i takvi nemaju potrebe da kradu, a vrlo su pametni, jer znaju da naprave pare, najbolji su u svom poslu. I takvi ljudi će najbolje voditi državu. Naravno, pošto su jako bogati nemaju platu i nemaju nikakva primanja i država nema troškove oko skupštine. I sad ako država ide na bolje svake godine onda se ne menja i nema drugih izbora, a ako se dešava slabljenje države onda se odmah ide na nove izbore. I tako na primer neka skupštinska postava ako donosi dobre rezultate i sve se bolje živi, i država ide napred onda mogu i doživotno da budu u skupstini. I onda je skupština glavna i nemaš ni jednog čoveka koji je glavni, već samo skupština. E, sad, ko da analizira rad skupštine i da pravi kvartalne analize? Nezavisni bi bili oni koji su ostali zamalo izvan skupštine, plus eksperti koji bi bili imali 300 ljudi, tako da bi taj broj bio negde oko 600, i toliki broj niko ne može da kupi, jer je to veliki broj. I onda ta, da tako kažem, skupština iz senke, ili donji dom, ili nazovimo to kako hoćemo, pravi na svakih 4 meseca presek stanja šta su radili ovi u skupštini i ako ima pozitivan izveštaj ostaju i dalje u skupštini, a ako je izveštaj negativan znači negativni parametri tipa BDP i ostali ekonomski parametri, društveni, socijalni i slični parametri onda se automatski bira nova skupština. Poenta je u tome da se napravi nezavisna kontrola. Znači da ima maltene dve skupštine, nezavisne jedna od druge tako da će postojati kontrola. A ne ovako imaš političare, par njih, koji vedre i oblače, njihovi mediji, postavljaju svoje ljude u policiji, vojsci, tužilastvu i niko im ništa ne može, zaštićeni su kao beli medvedi i mogu da rade šta žele. A ovako ljudi su iz raznih branši, u skupštini nema niko glavni, nema političkih partija, svi su u vlasti nezavisni jedni od drugih i jednako važni niko nije iznad nikoga i onda nema liderstva, nema ulizica, poltronstva...

i skupstina i drzava se uredjuju smotku....................posebno ova nasa.
 
Ovde kad neko strucan proba da uradi prodje kao recimo Cepter.

Coveka su u pucu smenili sa cela Olimpijskog komiteta cim je poceo da se interesuje kako su trosene pare.

Navodno "unistio srpski sport za 3 meseca"

Pa ti onda vidi koliko je ovima na vrhu bitno da imaju strucne i sposobne oko sebe kad im Cepter nije valjao.


Oni svi ne zna se ko je sposobniji od koga.

Stvari ce se menjati samo kad jedna stranka koja ima politicku volju da to uradi - i uradi.
Ideja mozemo da imamo koliko hocemo.

Pazi 20 godina se ne donosi zakon o poreklu imovine.

I onda udju u politiku novi- nesvrseni studenti.
Jos gore. Oni ce biti jos gori politicari od ovih.
 
Укинути функцију председника и премијера.
Забранити свим политичарима који су тренутно активни учешће у политици.
Ограничити број политичких странака на 2, или можда 4.
 
Прво што би урадио јесте укинуо бих све политичке странке, целу скупштину, власт вратио народу и распоредио је у три сектора:

1. Маршалат - чувари реда, мира и идеологије саме државе, чини је војска ,полиција и све друге службе задужене за безбедност другова, уједно и представник државе али не и њен апсолутни владар. Маршал је врховни чин.
2. Савез синдиката - свака струка имала би свој Синдикат радника, као што сада постоје одређена удружења, овде би свиме биле одрешене руке. Замислите да постоје скупови где би се окупљали људи који знају и они који желе да волонтирају за нешто. То је наравно раније коштало пуно новца а данас све то можете помоћу интернета да се огранизује. Где има воље, има и решења. Сваки Синдикат активно ради оно што најбоље зна у својој струци.
3. Врховни Суд - једини пасивни орган власти коме су поједнако подчињени и Маршалат и Савез. Све жалбе иду њему али он сам не може ништа да изврши без жалбе. Суд је независан пасиван орган власти који је ту надгледа ствари као што геометар мора да измери тло где треба да никне нова зграда. Суд може у сваком тренутку сваког да осуди са доказима али не може без доказа никога да гања и да издаје наређења. Суд има спрегу са својим Синдикатом тако да и ако се догоди нека неправилност Синдикат то може да исправи. Данас је више него икада теже сакрити своју приватност што има и добру и лошу страну, па управо је добра страна ова јер ви можете све то да снимите и уз праведну власт која није у служби партијских секти него народа да правду истерате до краја.
 
Poslednja izmena:

Back
Top