Kako ste se izlečili od depresije?

Naš logički um stvara (ili uči) verovanja i očekivanja koja ne odražavaju uvek stvarnost koja stvara patnju. Trebalo bi da se raspitamo šta je osnova ovih uverenja, i ako to uradimo kako treba, saznaćemo da nismo ono što smo mislili da jesmo i tako depresija nestaje.

Međutim, ljudska bića ne deluju na nivou uma, mi delujemo na nivou osećanja. Naš emocionalni mozak je milionima godina stariji od našeg jezičkog mozga. Jezik je proizvod osećanja. Jezik je materijalizacija osećanja. Dakle, da bismo se borili protiv depresije, moramo gledati na svoja osećanja. Ako se osećate bolje, proizvodićete bolje misli.
 
Naš logički um stvara (ili uči) verovanja i očekivanja koja ne odražavaju uvek stvarnost koja stvara patnju. Trebalo bi da se raspitamo šta je osnova ovih uverenja, i ako to uradimo kako treba, saznaćemo da nismo ono što smo mislili da jesmo i tako depresija nestaje.

Međutim, ljudska bića ne deluju na nivou uma, mi delujemo na nivou osećanja. Naš emocionalni mozak je milionima godina stariji od našeg jezičkog mozga. Jezik je proizvod osećanja. Jezik je materijalizacija osećanja. Dakle, da bismo se borili protiv depresije, moramo gledati na svoja osećanja. Ako se osećate bolje, proizvodićete bolje misli.
Ne bih se slozio ovde, ljudi zapravo previse pridaju znacaj osecanjima, osecanja su zapravo samo signal, poruka koju telo salje umu- samo um mora dobro da protumaci poruku, npr ako se osecamo lepo to znaci da je organizam zadovoljan- a um mora da proceni da je to zadovoljstvo korisno tj da nema stetnih efekata, ako se ne osecamo dobro to je signal da nesto treba menjati, npr ako se osecamo usamljeno onda znaci da treba traziti partnera, prijatelja i sl.
Ako osecamo dosadu znaci da treba naci neku aktivnost ili nesto sto ce nas na neki nacin ispuniti.
Um bi trebao da ima kontrolu nad emocijama, a ne obrnuto.
Tacno jeste da ima vise slojeva naseg uma, jedan dio je prastar, drugi dio je slican primatima (taj dio je jako emotivan), a tek jedan dio (prefrontalni korteks) je racionalan i ono sto bi nazvali ljudski um- poenta je uskladiti ih da rade zajedno.
Ako se previse dajemo osecanjima ili nas osecanja vladaju to znaci da nam je dio mozga koji je slican primatima (cimpanzama najvise) dio mozga na koji se najvise oslanjamo i koji nas kontrolise, da se tako izrazim.
 
@dejs @Banovic_Strahinja

1.U potpunosti vas razumem. Moram ipak da dodam nešto... Kada izgubimo svoje najdraže, kada ih više nema padamo u depresiju.

2. Kada su ljudi drugačiji, tačnije, kada se razbole..od raka ili multipleskleroze padaju u depresiju.

Neko je u borbi sa tugom i sa teškom bolešću jači, neko drugi slabiji.
S 1 se ne slazem, period ozaloscenosti traje do 18 meseci, deo tuge ostaje ali se osoba u tom roku trebala vratiti u "normalan" zivot, ako do tada totlana zalost nije prosla onda je nesto drugo ili dodatno posredi tj ako je porodica izgubila jedino dete, ili ako je izgubila blisku osobu, a nema vise nikog bliskog i slicno

2. Ovde se uglavnom slazem, mada i ovde zavisi od dosta faktora, i dosta zavisi od okoline i kako okolina tretira osobu, koliko se oseca uvazeno i korisno i ima svrhu u zivotu.
Depresija je stanje u kojem je jedan dio mozga preterano aktivan (pisao sam o tome vec na strani 1)

Medjutim generalno gledano emocije su samo glasnik, poruka, signal. Ovo je iz istrazivanje neuronaucnika i vrhunskog psihologa Dr Steve Peters-a.


IMG_0280.JPEG
 
Није ми јасно како сви имате тако лепе послове. Рад је многе довео у депресију.

Ја се нисам излечио, евентуално заборавим на њу док сам у свом свету фантазија, али лека и нема.
 
Није ми јасно како сви имате тако лепе послове. Рад је многе довео у депресију.

Ја се нисам излечио, евентуално заборавим на њу док сам у свом свету фантазија, али лека и нема.

Унапред се извињавам уколико ће овај мој пост бити груб. Прочитала сам све твоје теме и већину твојих постова.

Вероватно знаш да постоји још много људи који не воле свој посао и који су незадовољни са платом, са колегама, генерално, не воле време проведено на послу. Али, много људи није депресивно искључиво и само због посла.

Постоји лечење, постоји и победа депресивних епизода, и победа депресије уколико неко одмах оде код психолога и код психијатра.

Да ли си покушао да се бориш против депресије? Ако је посао главни проблем, да ли си покушао да нађеш други посао?
 
Да ли си покушао да се бориш против депресије? Ако је посао главни проблем, да ли си покушао да нађеш други посао?
Пар пута сам имао терапију. Посао је место где се највише проводи времена и све што је приватно се подређује послу, али посао није једини проблем, други конкурентан проблем је што никад нисам био са девојком и што никад нећу бити. Нисам тражио други посао јер је било какав однос газда-поданик ужасан тако да би свуда било исто или и горе. Имаш неког ко те злоставља, увек сумња у тебе, поставља ти услове, прети отказом макар и пасивно, поред људи си који ти не одговарају, то не може да буде ништа добро, нико нема права да зарађује него то зависи од газдиних воља, то је као да си ушао у туђе двориште и молиш да прођеш. А од девојака сам дигао руке, али пошто никад нећу бити са девојком немам никакав мотив да живим.
 
@bezimeni1 Uh.. Posao možeš brzo da dobiješ ovde: G4S- firma za obezbeđenje, tu nemaš mnogo dodirnih tačaka sa gazdom i sa kolegama. Plata je ok.

Skroz dobra pekara, početna plata 60 ili 70 hijada dinara, stalno traže radnike.
Prodavnice Sunce i Maxi stalno traže zaposlene..

Ovo sam mogla da ti pišem i u pp, ali neka ostane javno..jer možda nisi jedini koji traži posao.

Imaš motiv da živiš. Promeniš radno mesto i tu, u novoj firmi možda upoznaš neku devojku.
 
@bezimeni1 Uh.. Posao možeš brzo da dobiješ ovde: G4S- firma za obezbeđenje, tu nemaš mnogo dodirnih tačaka sa gazdom i sa kolegama. Plata je ok.

Skroz dobra pekara, početna plata 60 ili 70 hijada dinara, stalno traže radnike.
Prodavnice Sunce i Maxi stalno traže zaposlene..

Ovo sam mogla da ti pišem i u pp, ali neka ostane javno..jer možda nisi jedini koji traži posao.

Imaš motiv da živiš. Promeniš radno mesto i tu, u novoj firmi možda upoznaš neku devojku.
Nemoj da ga saljes na te poslove ni neprijatelju ne pozeleti,samo mu jos ta beda fali
 
Nemoj da ga saljes na te poslove ni neprijatelju ne pozeleti,samo mu jos ta beda fali

To su poslovi koje ljudi rade. Ne može da očekuje da se bavi privatnim biznisom ukoliko nema početnog kapitala. Ovo su poslovi gde mogu da se zarade pare, najbolje je u lancu Skroz dobra pekara i u G4S-u firmi za obezbeđenje.

Ne znamo da li ima fakultet da bih dala druge predloge :)

*****

Eto, depresija može da nastane i zbog novca, ukoliko neko nema novca za normalan život.

Ljudi izvršavaju samoubistva zbog dugova, jer ne mogu da nađu način da reše dugove.

Ali, ovo je tema- Kako ste se izlečili od depresije:

Ne znam da li postoji 100 posto izlečenje, postoje dugotrajne remisije depresije, što je neka vrsta izlečenja. Prvi korak ka izlečenju je kad sami priznajemo da imamo problem. Mora da postoji volja, želja da se bude ok, to je drugi korak.

3. Ako neko ide kod psihijatra i psihoterapeuta, treba da sluša savete ovih stručnih lica..da ne prekida samostalno terapiju.

4. Socijalni kontakti su veoma važni. Psihijatri daju bolovanje samo kada vam je baš jako loše..uglavnom izbegavaju da predlože bolovanje.

5. Kada se izađe iz teške kliničke depresije, treba ugađati sebi.. Ako prijaju filmovi, onda treba da se gledaju filmovi.. Ako knjiga opušta, onda se čita. Tu je i šetnja i rekreativno bavljenje sportom..
Da, nekoga opušta kuvanje, neka kuva :)
 
3. Ako neko ide kod psihijatra i psihoterapeuta, treba da sluša savete ovih stručnih lica..da ne prekida samostalno terapiju.
Tačno. Ako potražimo pomoć i ako smo je dobili, treba se pridržavati saveta. Terapije takođe ( mada sam ja tu malo kršila pravila ).
4. Socijalni kontakti su veoma važni.
Do granice prijanja. Ne na silu. Ne sa svakim.
Najbolje je ( ukoliko je moguće ) druženje sa smirenim ljudima, nežnim ali ne na popustljiv način, koji će razumeti. Neće tugovati sa nama, neće se poistovećivati već biti tu kao glas razuma. Strpljenje je od presudnog značaja.
5. Kada se izađe iz teške kliničke depresije, treba ugađati sebi.. Ako prijaju filmovi, onda treba da se gledaju filmovi.. Ako knjiga opušta, onda se čita. Tu je i šetnja i rekreativno bavljenje sportom..
Sve ono šta nam popravlja raspoloženje, male stvari, ono za šta nismo imali vremena i živaca.
Bilo šta.
 
Kreativnost, mislim da je to lek. Pronaći u sebi stvaralački duh, nešto što voliš da radiš, nije važan kvalitet prvog rada, već zadovoljstvo da umeš i možeš sam....a osećaj zadovoljstva je veliki korak ka izlasku iz mračnog tunela....

Slažem se, samo moram da dodam svoje lično iskustvo.

Počev od nastavnika srpskog, preko profesora srpskog jezika i književnosti do nekih ljudi sa neta i uživo koji su čitali neka moja pisanija, svi su mi rekli da imam talenat za pisanje.

Neki koje sam intervjuisala na blogu, dive se što radim profi intervjue. Što se tiče intervjua, znam da sam odlična kada je ta novinarska forma u pitanju.

Ali..kreativna sam, i kaže većina da dobro pišem.. A meni to pisanje romana ( ispravke, brisanje i dodavanje ) sve manje prija. I nisam zadovoljna, mada tu postoji još jedan faktor o kome ne bih javno.. Psihološki me sputava da mi se ponovo javi želja da taj roman konačno završim..

Tačnije, završen je ali ja ga sada ispravljam i menjam, po savetu jednog pisca, književnika.

I dešava mi se da budem i nervozna i tužna zbog tog romana.
 
@bezimeni1 Uh.. Posao možeš brzo da dobiješ ovde: G4S- firma za obezbeđenje, tu nemaš mnogo dodirnih tačaka sa gazdom i sa kolegama. Plata je ok.

Skroz dobra pekara, početna plata 60 ili 70 hijada dinara, stalno traže radnike.
Prodavnice Sunce i Maxi stalno traže zaposlene..

Ovo sam mogla da ti pišem i u pp, ali neka ostane javno..jer možda nisi jedini koji traži posao.

Imaš motiv da živiš. Promeniš radno mesto i tu, u novoj firmi možda upoznaš neku devojku.
За све то требају неке способности или искуство, не траже сигурно оног којег ће платити онолико колико успе да допринесе.
 
Slažem se, samo moram da dodam svoje lično iskustvo.

Počev od nastavnika srpskog, preko profesora srpskog jezika i književnosti do nekih ljudi sa neta i uživo koji su čitali neka moja pisanija, svi su mi rekli da imam talenat za pisanje.

Neki koje sam intervjuisala na blogu, dive se što radim profi intervjue. Što se tiče intervjua, znam da sam odlična kada je ta novinarska forma u pitanju.

Ali..kreativna sam, i kaže većina da dobro pišem.. A meni to pisanje romana ( ispravke, brisanje i dodavanje ) sve manje prija. I nisam zadovoljna, mada tu postoji još jedan faktor o kome ne bih javno.. Psihološki me sputava da mi se ponovo javi želja da taj roman konačno završim..

Tačnije, završen je ali ja ga sada ispravljam i menjam, po savetu jednog pisca, književnika.

I dešava mi se da budem i nervozna i tužna zbog tog romana.
Da sam na tvom mestu, izdvojila bi se od svih koji me savetuju .....usamila bi se i pokušala da otkrijem šta ja želim da uradim, ako pogrešim, samo je moja greška .....
 
Da sam na tvom mestu, izdvojila bi se od svih koji me savetuju .....usamila bi se i pokušala da otkrijem šta ja želim da uradim, ako pogrešim, samo je moja greška .....
Ovo je najgori moguci savet, slazem se da ne treba sluisati svakoga, ali potrebna je pomoc, jer mi sami ne mozemo doci do ispravnog zakljucka, jer kao prvo- niko ne vidi samog sebe, uglavnom ljudi mogu pomoci svakom drugom osim samom sebi,
problem je sto nas um racionalizira sve moguce probleme, zato je potreban neko da sagleda stvari iz drugog ugla, najveci problem kod terapija jeste kad psiholog ili psihijatar postane pristrasan, a njegova najvaznija uloga je da nadje uzrok problema i napravi plan, sto se same terapije tice tu osobi nije potreban niko- zurnaliziranje funkcionise i mnogo drugih terapija, odnosno da parafraziram kad se ne nadje pravi uzrok to je kao da krenete na put u pogresnom pravcu, koje god prevozno sredstvo koristili, uzalud.
 
Ovo je najgori moguci savet, slazem se da ne treba sluisati svakoga, ali potrebna je pomoc, jer mi sami ne mozemo doci do ispravnog zakljucka, jer kao prvo- niko ne vidi samog sebe, uglavnom ljudi mogu pomoci svakom drugom osim samom sebi,
problem je sto nas um racionalizira sve moguce probleme, zato je potreban neko da sagleda stvari iz drugog ugla, najveci problem kod terapija jeste kad psiholog ili psihijatar postane pristrasan, a njegova najvaznija uloga je da nadje uzrok problema i napravi plan, sto se same terapije tice tu osobi nije potreban niko- zurnaliziranje funkcionise i mnogo drugih terapija, odnosno da parafraziram kad se ne nadje pravi uzrok to je kao da krenete na put u pogresnom pravcu, koje god prevozno sredstvo koristili, uzalud.
A gde si ti pročitao savet? Jasno sam rekla šta bih ja uradila, nisam nametala da neko drugi tako treba...
 
Moj stric je svoju depru savladao tako što je kupio vinograd na Fruškoj Gori. Bio je po ceo dan tamo, od napušenog komada zemlje napravio pravi raj. Došli su mu agenti iz Solisa i ponudili mu da mu prodaju po 10 x jačoj ceni nego što je uložio. Nije hteo. Kaže ovo nema cenu za koju može da se proda.
Nazalost i Frusku Goru unistise sve vise.
 
Moj stric je svoju depru savladao tako što je kupio vinograd na Fruškoj Gori. Bio je po ceo dan tamo, od napušenog komada zemlje napravio pravi raj. Došli su mu agenti iz Solisa i ponudili mu da mu prodaju po 10 x jačoj ceni nego što je uložio. Nije hteo. Kaže ovo nema cenu za koju može da se proda.
I meni u zadnje vreme sve vise dolazi ideja da prodam kucu u gradu i kupim negde u prirodi, da se sklonim od svega i svih :)
 

Back
Top