Ušao je u kuću i ugledao vuka kako spava na bakinom krevetu. Bio je to vuk koga je lovac već duže vreme pokušavao da ulovi, ali nije nikako mogao. Lovac je ugledao njegov veliki stomak, pa je pomislio da je zver sigurno progutala baku. Tako nije hteo da puškom ustreli vuka, već je uzeo makaze i rasporio mu stomak.
Čim ga je lovac rasporio, Crvenkapa i baka su iskočile. „O, kako sam se uplašila“, rekla je Crvenkapa. „U vučjem stomaku je veoma mračno…“
Crvenkapa je brzo otrčala u dvorište i donela teško kamenje. Napunili su vuku stomak i ponovo ga zašili. Sve to drmanje probudilo je vuka. Kad je ugledao lovca, uplašio se i pokušao da pobegne, ali kamenje u njegovom stomaku je bilo toliko teško da je vuk samo pao i umro.
Baka, lovac i mala Crvenkapa su bili veoma srećni. Baka je jela supu i čaj, tako da se odmah osećala bolje. A Crvenkapa je naučila vrednu lekciju.