kako se ponasati u takvom drustvu...

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
ne znam puno o psihologiji licnosti..ucila sam svojevremeno uopsteno nesto i naravno citala kadgod mi se prilika ukazala...Interesantno mi je sve to ali opet ne znam ono sto je najbitnije...Desi mi se da na radnom mestu najvise sretnem osobu koja je dosta neuroticna kako bih ja to nazvala i s nekim mirnim razgovorom uspevam da je smirim i tu nema nekih vecih problema...Pa svi smo to manje vise u ovom stresnom vremenu...Ali sta raditi kako se ponasati sa onima koji su presli tu neku granicu? Evo npr da budem razumljivija: radila sam sa osobom par dana koja ima nerazumljive promene ponasanja...Ukazali su mi vec da je nepredvidiva cudna i da se pazim..pazim od cega? Da me ne udari u nastupu agresije? Desilo se da je citav dan bila ok manje vise i da me je pred kraj napala verbalno pa onda skoro i fizicki...Mislim se ok ima ona neki problem ali daj da umesto da se i ja svadjam probam da popricam sa njom...uzalud...dan se zavrsio kod sefa koji mi je rekao da ona ima papir sa dijagnozom, da je ona zasticena kao osoba, ali mi niko nije rekao kako sa takvima postupati...Ovde stvarno ima svega, dosli su sto kaze nas narod "sa koca i konopca" a najvise iz ratnih podrucja...ne cude me tó ponasanje sazaljevm ih ali kako da se licno ophodim i zastitim?
 
ne znam puno o psihologiji licnosti..ucila sam svojevremeno uopsteno nesto i naravno citala kadgod mi se prilika ukazala...Interesantno mi je sve to ali opet ne znam ono sto je najbitnije...Desi mi se da na radnom mestu najvise sretnem osobu koja je dosta neuroticna kako bih ja to nazvala i s nekim mirnim razgovorom uspevam da je smirim i tu nema nekih vecih problema...Pa svi smo to manje vise u ovom stresnom vremenu...Ali sta raditi kako se ponasati sa onima koji su presli tu neku granicu? Evo npr da budem razumljivija: radila sam sa osobom par dana koja ima nerazumljive promene ponasanja...Ukazali su mi vec da je nepredvidiva cudna i da se pazim..pazim od cega? Da me ne udari u nastupu agresije? Desilo se da je citav dan bila ok manje vise i da me je pred kraj napala verbalno pa onda skoro i fizicki...Mislim se ok ima ona neki problem ali daj da umesto da se i ja svadjam probam da popricam sa njom...uzalud...dan se zavrsio kod sefa koji mi je rekao da ona ima papir sa dijagnozom, da je ona zasticena kao osoba, ali mi niko nije rekao kako sa takvima postupati...Ovde stvarno ima svega, dosli su sto kaze nas narod "sa koca i konopca" a najvise iz ratnih podrucja...ne cude me tó ponasanje sazaljevm ih ali kako da se licno ophodim i zastitim?

Ukoliko to nije neophodno klonis se takvih osoba. Ukoliko je neophodna saradnja, moras pokazati maksimum razumevanja i tolerancije, i ponasanje svesti samo na ono koje propisuje tvoja radna uloga. Dakle nikakve privatne teme, nikakvo zblizavanje i tako to. Ukoliko je i saradnja nemoguca, trebalo bi se obratiti menadzeru ljudskih resursa u firmi (prostije receno psihologu :) ) ili ako njega nema onda sefu i insistirati da prekine saradnju izmedju vas dvoje posto ta saradnja ne vodi produktivnosti.
 
ne znam puno o psihologiji licnosti..ucila sam svojevremeno uopsteno nesto i naravno citala kadgod mi se prilika ukazala...Interesantno mi je sve to ali opet ne znam ono sto je najbitnije...Desi mi se da na radnom mestu najvise sretnem osobu koja je dosta neuroticna kako bih ja to nazvala i s nekim mirnim razgovorom uspevam da je smirim i tu nema nekih vecih problema...Pa svi smo to manje vise u ovom stresnom vremenu...Ali sta raditi kako se ponasati sa onima koji su presli tu neku granicu? Evo npr da budem razumljivija: radila sam sa osobom par dana koja ima nerazumljive promene ponasanja...Ukazali su mi vec da je nepredvidiva cudna i da se pazim..pazim od cega? Da me ne udari u nastupu agresije? Desilo se da je citav dan bila ok manje vise i da me je pred kraj napala verbalno pa onda skoro i fizicki...Mislim se ok ima ona neki problem ali daj da umesto da se i ja svadjam probam da popricam sa njom...uzalud...dan se zavrsio kod sefa koji mi je rekao da ona ima papir sa dijagnozom, da je ona zasticena kao osoba, ali mi niko nije rekao kako sa takvima postupati...Ovde stvarno ima svega, dosli su sto kaze nas narod "sa koca i konopca" a najvise iz ratnih podrucja...ne cude me tó ponasanje sazaljevm ih ali kako da se licno ophodim i zastitim?
Potpuno razumem tvoj problem i skoro isti problem imam i sam... Stavise, i ja sam tog stava da cu najpre pokusati da smirim osobu i urazumim je nego da joj se suprotstavljam u ulazim sa njom u sukob... Ali, ni sam nisam dosao do zadovoljavajuceg resenja. :(
 
kako se zastititi u takvim situacijama je stvarno veliko pitanje...jedna pokvarena jabuka pokvari sve koje je dotaknu..to su nam prof rekli na studiju pishollogije. koliko god da se mi ogradimo i tolerisemo kao emocionalna bica sve te negativne stvari veoma loshe uticu na nas. zaista je najbolje kloniti se od takvih osoba narocito ako sama nijesi dovoljno jaka da shavtis da je u pitanju deal sa boleshcu a ne sa nekom zdravom osobom. i sta je uopste bolest? kakva dijadnoza? to je isto vrlo neodgovorno da se osoba u ovom sl ti od strane menadzera ne pripremi na to podrobnije i shvati i objasni u cemu je problem...mozda jedino da pokusas da shvatis da to sta osoba iz sebe izbacuje nema veze sa tobom..da si ti samo nekakav objekat koji je sada igrom slucaja tu i da tvoje nista nema veze sa njom. barem ja tako delam u sl situacijama koje se dese u zivotu bilo da su poslovne ili privatne prirode.

nekako samo se ogradis i kontas da su to sile ili impulsi koji kroz tu osobu djeluju a da si ti samo nekakav posmatrac toga..i da nekome bez ikakvog razloga smeta nesto tvoje, smetas ti u krajnjem slucaju. rekla bih da su to neuskladjenosti unutar te osobe, njena zavist na drugo bice koja nije transformisana niti kontrolisana...ili opet sama agresija i neizbalansiranost kakvu cesto imaju granicni poremencaji ili pak sociopate i sl.

ako ima dijagnozu tebi je tim lakse sa takvim osobama..jer mozes da procitas o bolesti i da vidis kako i dokle smesh ici.. ko sto je Daca gore rekao..zaista nikava bliskost i jedna po tebe zdrava distanca je jedino sto tu pomaze. ti moras zastititi sebe. njima treba da pomognu strucna lica, a bogami ko sam sebi ne pomogne tesko ce bilo ko....

ne brini puno...takvih pojava ima i sa dijagnozom i bez nje a i moramo na neki nacin postati imuni na to sve...sto vise znanja to smo mocniji u odbrani od takvih neg energija:)
 
ne znam puno o psihologiji licnosti..ucila sam svojevremeno uopsteno nesto i naravno citala kadgod mi se prilika ukazala...Interesantno mi je sve to ali opet ne znam ono sto je najbitnije...Desi mi se da na radnom mestu najvise sretnem osobu koja je dosta neuroticna kako bih ja to nazvala i s nekim mirnim razgovorom uspevam da je smirim i tu nema nekih vecih problema...Pa svi smo to manje vise u ovom stresnom vremenu...Ali sta raditi kako se ponasati sa onima koji su presli tu neku granicu? Evo npr da budem razumljivija: radila sam sa osobom par dana koja ima nerazumljive promene ponasanja...Ukazali su mi vec da je nepredvidiva cudna i da se pazim..pazim od cega? Da me ne udari u nastupu agresije? Desilo se da je citav dan bila ok manje vise i da me je pred kraj napala verbalno pa onda skoro i fizicki...Mislim se ok ima ona neki problem ali daj da umesto da se i ja svadjam probam da popricam sa njom...uzalud...dan se zavrsio kod sefa koji mi je rekao da ona ima papir sa dijagnozom, da je ona zasticena kao osoba, ali mi niko nije rekao kako sa takvima postupati...Ovde stvarno ima svega, dosli su sto kaze nas narod "sa koca i konopca" a najvise iz ratnih podrucja...ne cude me tó ponasanje sazaljevm ih ali kako da se licno ophodim i zastitim?

Zasto ih sazaljevas tj. zasto sazaljevas tu osobu? Pa problem je u tebi.....zastiti sebe od sebe a ne sebe od drugih. Ne postoje drugi...uvek si ti u pitanju.
 
Moje dugogodišnje radno iskustvo i veliki broj ljudi sa kojima sam radila naučili su me neke male,životne stvari zahvaljujući kojima sam prevazišla interaktivne probleme u radnom okruženju...a prije toga sam naravno činila bezbroj grešaka i razbijala glavu baveći se konfliktima na poslu,umjesto sobom i svojim napredovanjem..
MAlo je grubo,ali nažalost jedina je opcija(koja ne isključuje minimum empatije prema radnom kolegi)napraviti zid.I to onaj podeblji..svesti sve na minimum komunikacije,ne dozvoliti da sa vaših usana pređe ijedna privatna riječ..obraćati se samo u situacijama kad to posao zahtijeva..ništa ne pomaže kao nekomunikacija..svaki ulazak u dijalog ili objašnjenja sa takvim osobama je kao kamen oko vrata,a još je gore pokazati im ljudsku brigu i sažaljenje jer se to tako razbije o glavu da začas imamo pakao na poslu..
Jr,to je ipak samo posao.
 

Back
Top