Kako se pomiriti sa sobom?

Ne znam kako je to moguće
Ja zamišljam da je duboko u meni jedan obrtni prekidač koji je okrenut na negativno, mržnju prema sebi, samosabotažu, samosažaljenje

I shvatio sam da samo ja mogu da uđem unutra i okrenem na pozitivno kad god primetim da opet mrzim sebe

Niko neće to umesto mene


Imam još par principa koji mi deluju da rade
 
20 godina se tako osećaš? Zašto?

Koliko taj osećaj utiče na tvoj svakodnevni život?


Postavila sam pitanja ali želim da znaš da razumem taj osećaj. Sada se retko tako osećam.

Pomogli su mi psihoterapija- KBT, razgovori, ali i lekovi.

I..moraš da naučiš da voliš sebe. Kako?

Počni da vodiš dnevnik. Dnevnik u kome ćeš pisati " Danas sam uspeo.." Ovo je jedan od predloga.
 
20 godina se tako osećaš? Zašto?

Koliko taj osećaj utiče na tvoj svakodnevni život?


Postavila sam pitanja ali želim da znaš da razumem taj osećaj. Sada se retko tako osećam.

Pomogli su mi psihoterapija- KBT, razgovori, ali i lekovi.

I..moraš da naučiš da voliš sebe. Kako?

Počni da vodiš dnevnik. Dnevnik u kome ćeš pisati " Danas sam uspeo.." Ovo je jedan od predloga.
Od osnovne škole svaki korak u razvoju je išao u negativnom smeru i samo se taložilo sve više i više lošeg. Roditelji nisu marili za moje mišljenje, birali su u moje ime sve najgore, vršnjaci maltretirali.

Utiče na život kada se naruši rutina koja skreće pažnju sa toga, svaki period blago povišenog stresa okreće ka tome da sam ništavan i mrzim što živim svoj život.

Bilo kakav uspeh, mali ili veliki samo donese kratko olakšanje da nije pošlo po zlu.
 
Bilo kakav uspeh, mali ili veliki samo donese kratko olakšanje da nije pošlo po zlu.

Ovo je jako, jako važno.

Važno je i što si "progovorio" o svom problemu na forumu. Samo prihvatanje problema je početni korak za rešavanje problema.

Ako nije tajna, da li radiš negde i kakav odnos imaš sa kolegama? I sa prijateljima?
 
Ovo je jako, jako važno.

Važno je i što si "progovorio" o svom problemu na forumu. Samo prihvatanje problema je početni korak za rešavanje problema.

Ako nije tajna, da li radiš negde i kakav odnos imaš sa kolegama? I sa prijateljima?
Radim, sasvim sam ok sa kolegama, ali generalno gledano jesam društveno anksiozan, što iz nekog razloga ne sprečava ljude da mi prilaze
 
Da li, o svom problemu možeš da razgovaraš sa nekim ko ti je blizak? Da li si razmišljao o odlasku kod psihologa?

Da li,,.pored toga što ne voliš sebe, imaš neke crne misli?

Izvini ako sam dosadna. Nisam psiholog ni psihijatar, mogu da pišem iz ličnog iskustva.
 
Da li, o svom problemu možeš da razgovaraš sa nekim ko ti je blizak? Da li si razmišljao o odlasku kod psihologa?

Da li,,.pored toga što ne voliš sebe, imaš neke crne misli?

Izvini ako sam dosadna. Nisam psiholog ni psihijatar, mogu da pišem iz ličnog iskustva.
Imam s kim da pričam, ali to ispadne samo tzv. ventovanje, gde ja ispričam svoje, sa druge strane bude jao pa nemoj tako, nije baš tako itd.

Imam crne misli, ali nazalost nisam dovoljno hrabar.
 
Imam crne misli, ali nazalost nisam dovoljno hrabar.

Ali, srećom, nisi dovoljno hrabar.
Ukoliko imaš te misli, zovi:

  • Nacionalni servis za zaštitu mentalnog zdravlja Republike Srbije – telefon 0800/309309, svakog dana od 0-24h (Klinika za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević“), svi pozivi su anonimni i besplatni
  • Nacionalna SOS linija za prevenciju samoubistva – telefon: 011/7777000, svakog dana od 0-24h, svi pozivi su anonimnii besplatni, kao i prethodno navedeni broj 0800/309309, opcija 1
  • SOS linija Centar Srce – telefon: 0800-300-303, vanja@centarsrce.org, svakog dana od 14-23h, svi pozivi su anonimni i besplatni

Ako možeš idi kod psihologa i on će te uputiti na psihijatra..

Nije strašno ako piješ te "pilulice smejalice" kako neki zovu antidepresive.

I bez obzira na izveštaj koji ti daju psiholog i psihijatar, nemoj o sebi da razmišljaš kao o osobi koja ima "tu dijagnozu".

Slobodno mi piši preko pp-a ako ne možeš sve da pišeš javno.
 
Kako preći preko činjenice da ste sami sebi odvratni i fizički i psihički i da živite život kakav ne želite? Da mrzite gotovo sve o sebi
Можда да пробаш да не схваташ себе толико озбиљно?
Да нађеш код себе ствари којима се можеш насмејати?
Па временом оно чему се можеш смејати, можеш и разумети и заволети?
Ја самом себи често умирем од смеха :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Kako preći preko činjenice da ste sami sebi odvratni i fizički i psihički i da živite život kakav ne želite? Da mrzite gotovo sve o sebi
Ma, jok. Ja oduvek živim po šablonu da me je Bog stvorio odlično, i da svaki dan treba da se osećam u najmanju ruku odlično.
Druge ne znam kako je stvorio, moraju da mi kažu i pokažu.
Čim ima mnogo kukanja, to ne volim. Taj nije zadovoljan kako ga je Bog stvorio.

Bog ti je, po pravilu, dao lep život sa instancama koje te trebaju samo jačati.
Kažeš, gledaš se i sam si sebi odvratan.

Šta te sprečava da napišeš novi neki list? Ustaneš rano, umiješ se i sam sebi kažeš: "Dalje ovako ne ide. Idem da vidim može li drugačije!"
Najbolje perje, najbolje misli... Prvo u crkvu, pa onda u neko pažljivo odabrano kafanče.
Crkva jača duh, ali i kafanče.
Upoznaš, Bogom dano, nekog ko čitav život može da ti promeni-i pritom, nisi pijan, drogiran, ili napušen.
Meni u kafani gde idem-svaki Božiji dan nude rakiju, ali ne navaljuju.
"Blesava sam i bez rakije. Neka. Samo turska bez šećera."
Ne interesuje me rakija. Ne interesuju me stanja izmenjenog duha.
Sedim i gledam svoja posla.
Kakvog sveta sam tamo videla-pa... makar sam zaključila da je meni još i mnogo dobro. :zcepanje:
Samo-bez alkohola i smešnih cigara. Videćeš da si u suštini srećan čovek.
 

Back
Top