Kako se pomiriti sa diskriminacijama?

bezimeni1

Aktivan član
Poruka
1.502
Nisi prihvacen u nekoj igri, imas prava da se ne igras. Nisi prihvacen na ljubavnom trzistu, imas prava da tu ne ucestvujes i da pokusas da nadjes neku zamenu za to. Nisi prihvacen u drustvu, ne moras da se i dalje nameces, imas internet i TV. Sve je to bedno i to su slabe alternative, nije ti nikako lepo, ali moze nekako da se izbegne.

Ali sta ovde raditi? Zlostavljan si u skoli, ne mozes da prestanes da ides u skolu jer je osnovno obrazovanje obavezno. Nisi prihvacen na trzistu rada i na poslu, zbog recimo ranijih neprihvacenosti i tvojih daljnjih izbegavanja takvih situacija, tvoje je valjda da sve to izbegnes. Ima jos sigurno nekoliko neophodnih stvari koje ne smes da izbegnes ali si tu neprihvacen. Odgovor je mozda biti apsolutno nezavisan u svemu, ali kako uopste to postici i da li je to moguce?
 
Sve je moguće kad prestaneš da tretiraš sebe kao žrtvu. Stisneš zube i stvaraš sebi prilike bez obzira na to koliko će ti biti teško i stresno.
To je jedini način, ne smeš da dozvoliš da te prethodna iskustva i trenutna sopstvena slika o sebi progutaju, inače će te život pregaziti
Kad se ne osecas kao zrtva vecinu vremena i kad se boris i puno drzis do sebe, onda te drugi saplicu i gledaju da te unize. I ako nisi klasicna zrtva obicno si onda jako konfliktan i posvadjan sa svima, a to isto nije dobro za bilo kakav napredak. Sa neprijateljima se ne pije kafa ali nezgodno je kada je to celo drustvo.
 
Kad se ne osecas kao zrtva vecinu vremena i kad se boris i puno drzis do sebe, onda te drugi saplicu i gledaju da te unize. I ako nisi klasicna zrtva obicno si onda jako konfliktan i posvadjan sa svima, a to isto nije dobro za bilo kakav napredak. Sa neprijateljima se ne pije kafa ali nezgodno je kada je to celo drustvo.
Pa onda menjaj društvo. Celu osnovnu i srednju školu sam bio maltretiran od strane vršnjaka (ne većine, ali dovoljno ti je da ti se natovari nekoliko njih, a da ti ne umeš da handle-uješ), pa opet sebe ne gledam kao žrtvu. Ne dozvoljavam ljudima i prošlosti da utiču na sadašnjost, čak sam im svima indirektno vratio tako što sam više od njih postigao u životu
 
Nisi prihvacen u nekoj igri, imas prava da se ne igras. Nisi prihvacen na ljubavnom trzistu, imas prava da tu ne ucestvujes i da pokusas da nadjes neku zamenu za to. Nisi prihvacen u drustvu, ne moras da se i dalje nameces, imas internet i TV. Sve je to bedno i to su slabe alternative, nije ti nikako lepo, ali moze nekako da se izbegne.

Ali sta ovde raditi? Zlostavljan si u skoli, ne mozes da prestanes da ides u skolu jer je osnovno obrazovanje obavezno. Nisi prihvacen na trzistu rada i na poslu, zbog recimo ranijih neprihvacenosti i tvojih daljnjih izbegavanja takvih situacija, tvoje je valjda da sve to izbegnes. Ima jos sigurno nekoliko neophodnih stvari koje ne smes da izbegnes ali si tu neprihvacen. Odgovor je mozda biti apsolutno nezavisan u svemu, ali kako uopste to postici i da li je to moguce?
to o cemu pricas nije diskriminacija.
 
Svako ko odskace od proseka, pogotovo u nasim balkanskim sredinama postane obelezen vrlo brzo.
Vazi i za one ekscentricne.

Ako nisi privacen, to drustvo nije za tebe.

imas dva izbora:

da naucis da plivas u takvom drustvu (na svu srecu velika vecina ljudi je prilicno povrsna ili samo-centrirana)
ili
ako je postalo nepodnosljivo - jednostano - menjas sredinu.

Pola zivota zivim i radim u Srbiji, kad mi se sredina popne na glavu (a umelo je), ja se sklonim negde, jes malo zametno, ali pomaze.
 
da bi nesto podveo pod pojam diskriminacije moras prvo definisati razlog zasto je to odbijeno

na primer...nije diskriminacija ako ne zelim da se druzim sa tobom jer me nerviras ili ti smrde noge :D

primer dva...neko moze da kaze da su akcije u kojima penzioneri dobijaju popust diskriminacija prema drugima, ali nisu..to je ciljani marketing...
 
da bi nesto podveo pod pojam diskriminacije moras prvo definisati razlog zasto je neko odbijen

na primer...nije diskriminacija ako ne zelim da se druzim sa tobom jer me nerviras ili ti smrde noge :D
Mislim da nije diskriminacija kad te odbije pojedinac nego drustvo, pojedinac nikom nista nije duzan, i da zrtva ne mora da bude deo neke prepoznate grupacije, vec kao pojedinac sa svojim osobinama zbog kojih ima isti rezultat. Razlog moze da bude netipicnost u komunikaciji, ruznoca, siromastvo itd, moze i da ne zna sta je uzrok ali da samo zna da ima manju prodju u drustvu od vecine, pa cak i da to bude objektivno primetno. Naziv diskriminacija je mozda pravno obojen tako da je mozda bolja rec izopstenost, ali takvo nesto postoji.
 
Mislim da nije diskriminacija kad te odbije pojedinac nego drustvo, pojedinac nikom nista nije duzan, i da zrtva ne mora da bude deo neke prepoznate grupacije, vec kao pojedinac sa svojim osobinama zbog kojih ima isti rezultat. Razlog moze da bude netipicnost u komunikaciji, ruznoca, siromastvo itd, moze i da ne zna sta je uzrok ali da samo zna da ima manju prodju u drustvu od vecine, pa cak i da to bude objektivno primetno. Naziv diskriminacija je mozda pravno obojen tako da je mozda bolja rec izopstenost, ali takvo nesto postoji.

Nije diskriminacija kad je shvatanje vecine odredi da nije diskriminacija.
Suptilnije gledano, spada u ono saznanje: jesam li ja lud, ili je vecina luda?
E, pa, cesto u istoriji ljudskog roda je tako da je vecina luda, al' sta da se radi, vecina nece da prizna da je pogresna. Primera tusta i tma u istoriji, onako iz glave DaVinci, Kopernik, Djordano Bruno, Jovanka Orleanka, lov na vestice tokom srednjeg veka, zakon linca itd itd itd
Nismo mi bas tako dobrocudna vrsta kako sami sebe volimo da zamisljamo.
Cim promasis bajku odma ide zakucavanje za drvo.
 
Prava rec je mozda izopstenost jer je to narodska rec i nije pravno nabijena. Izopstenost je imenica nastala od pasivnog glagolskog oblika 'izopsten' a ne od aktivnog 'izopstio'. Iako je to najcesce posledica izopstavanja od strane drugih, cak i samog sabotiranja sebe da bi se izbeglo izopstavanje od strane drugih, takav oblik ne potencira da je neko nekog izopstio nego da je taj izopsten. Dovoljna je cak i jedna prava diskriminacija od strane drugih da bi kasnije taj non-stop sebe samosabotirao da bi izbegao ponovni sut od strane drugih.

Da se zalim da su me drugi izopstili mozda ne mogu (iako sam cak bio i zlostavljan), ali da se zalim na to da sam izopsten mogu, i to je cinjenica. Ako neki nemaju prava da imaju beneficije uklopljenosti i prihvacenosti u drustvu, zasto svi onda zele da takvima oduzmu pravo da kazu da su diskriminisani ili izopsteni? Po cemu je neki izopsteni pojedinac manje izopsten od nekog koji je clan neke izopstene grupacije?

Napadne ne neko, zabranjeno ti je da se branis jer ces onda ti biti kaznjen, a niko te ne stiti od napada, sta je onda to?
 
Prava rec je mozda izopstenost jer je to narodska rec i nije pravno nabijena. Izopstenost je imenica nastala od pasivnog glagolskog oblika 'izopsten' a ne od aktivnog 'izopstio'. Iako je to najcesce posledica izopstavanja od strane drugih, cak i samog sabotiranja sebe da bi se izbeglo izopstavanje od strane drugih, takav oblik ne potencira da je neko nekog izopstio nego da je taj izopsten. Dovoljna je cak i jedna prava diskriminacija od strane drugih da bi kasnije taj non-stop sebe samosabotirao da bi izbegao ponovni sut od strane drugih.

Da se zalim da su me drugi izopstili mozda ne mogu (iako sam cak bio i zlostavljan), ali da se zalim na to da sam izopsten mogu, i to je cinjenica. Ako neki nemaju prava da imaju beneficije uklopljenosti i prihvacenosti u drustvu, zasto svi onda zele da takvima oduzmu pravo da kazu da su diskriminisani ili izopsteni? Po cemu je neki izopsteni pojedinac manje izopsten od nekog koji je clan neke izopstene grupacije?
Sve je to lepo sto si napisao a sad se izvini Djuri sto te tukao.
 
pomalo na temu iz jednog ugla

Sta bi reko AI ?


Existencijalisti veruju da su ljudi često odvojeni od sebe i drugih, i da je ovo odvajanje prirodni deo ljudskog stanja. Ova ideja podrazumeva da svaki pojedinac ima svoju unikatnu perspektivu i iskustvo, i da se često osećamo usamljeno i neprihvaćeno u društvu koje nam nije u potpunosti razumljivo. Postoji osećaj odvojenosti od sebe i drugih, kao i od okoline u kojoj živimo, što može dovesti do osećaja besmislenosti ili bespomoćnosti. Existencijalisti smatraju da je upravo ovaj osećaj odvojenosti koji nas potiče da tražimo smisao i svrhu u životu, i da se suočimo sa svojom slobodnom voljom i odgovornošću za naše postupke.
 
Nisi prihvacen u nekoj igri, imas prava da se ne igras. Nisi prihvacen na ljubavnom trzistu, imas prava da tu ne ucestvujes i da pokusas da nadjes neku zamenu za to. Nisi prihvacen u drustvu, ne moras da se i dalje nameces, imas internet i TV. Sve je to bedno i to su slabe alternative, nije ti nikako lepo, ali moze nekako da se izbegne.

Ali sta ovde raditi? Zlostavljan si u skoli, ne mozes da prestanes da ides u skolu jer je osnovno obrazovanje obavezno. Nisi prihvacen na trzistu rada i na poslu, zbog recimo ranijih neprihvacenosti i tvojih daljnjih izbegavanja takvih situacija, tvoje je valjda da sve to izbegnes. Ima jos sigurno nekoliko neophodnih stvari koje ne smes da izbegnes ali si tu neprihvacen. Odgovor je mozda biti apsolutno nezavisan u svemu, ali kako uopste to postici i da li je to moguce?
"Apsolutno nezavisan u svemu" nije niko. Ni bogataš (tek je tamo živo blato gde zavisiš kako ti zapadne ali nije sad tema, mada se preispitaj) i ponovo definiši da li hoćeš:
- da ti damo savete "kako se pomiriti sa situacijom"
Ili
-kako da se situacija promeni i ti se uklopiš.
 
"Apsolutno nezavisan u svemu" nije niko. Ni bogataš (tek je tamo živo blato gde zavisiš kako ti zapadne ali nije sad tema, mada se preispitaj) i ponovo definiši da li hoćeš:
- da ti damo savete "kako se pomiriti sa situacijom"
Ili
-kako da se situacija promeni i ti se uklopiš.
ili eventualno da se on promeni, sto se propagira kao nesto najlakse (jes malo margen)
 
"Apsolutno nezavisan u svemu" nije niko. Ni bogataš (tek je tamo živo blato gde zavisiš kako ti zapadne ali nije sad tema, mada se preispitaj) i ponovo definiši da li hoćeš:
- da ti damo savete "kako se pomiriti sa situacijom"
Ili
-kako da se situacija promeni i ti se uklopiš.
Vise to drugo, ali posto ne verujem da se to moze promeniti, znacilo bi mi i to prvo.
 
ili eventualno da se on promeni, sto se propagira kao nesto najlakse (jes malo margen)
Nije najlakše, ali je jedino ispravno.
Ti ne možeš da promeniš drugoga (npr. osobu koja te vređa, omalovažava itd.). Možeš da promeniš svoju reakciju na to.
Nešto o tome ima u Mansonovoj knjizi "E zabole me", mada su izvor knjige o stoicizmu iz ranijih dana.
Neko te uvredi, opsuje, nazove nekim pogrdnim imenom... ti možeš da:
  • Ćutiš i trpiš.
  • Požališ se nekome. (nastavniče, šefe, stariji brate, ovaj me vređa)
  • Ignorišeš, okreneš se i udaljiš se.
  • Upitaš ga zašto to radi. (zašto to radiš, šta sam ti ja uradio da se tako ponašaš prema meni?)
  • Odgovoriš mu na isti način. (Ja sam ____? I ti si. Ti si još veći ___!)
  • Zavališ mu vaspitnu.
Imaš izbor. Svaki izbor ima svoj nastavak događaja. Odgovoran si za svoje postupke. Nije lako kao što zvuči, ali jedino sebe možeš promeniti. Tek tvoj drugačiji odgovor od dosadašnjeg može naterati tu drugu osobu da razmisli o izboru da li će opet raditi to isto.
 
Da, ali sto uopste moras da dolazis u takvu situaciju da se nerviras i trosis energiju, za sve sto ti drugi urade moras da trosis energiju da bi to neutralisao, da te niko nije dirao ne bi imao potrebe.
Tačno, druže, evo ti čist primer moj posao: Security.
Pre 40 godina nije ni postojalo to zanimanje, eventualno noćni čuvar/portir, sada gde ja radim ima nas 8 u jednoj smeni.
 

Back
Top