Ja pa ja, taština, egoizam, narcizam....... Kako izaći iz tog živog blata?
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ja pa ja, taština, egoizam, narcizam....... Kako izaći iz tog živog blata?
Ja pa ja, taština, egoizam, narcizam....... Kako izaći iz tog živog blata?
umoran sam od sebe.......
dosta kretanje pomaže, fizička aktivnost, da se sva energija isprazni i onda samo padneš u krevet.........
boravak u prirodi, meditacija pored neke vode, mada, nažalost, uvek ima nekog u blizini, neki ribolovoci itd, moram da se ponašam zbog njih, nema slobode.......
Ja pa ja, taština, egoizam, narcizam....... Kako izaći iz tog živog blata?
btw, kakva je to moda ovde zavladala sa tim tackicama, el to u korelaciji sa kolicinom naviruceg narcizma? i postavljac teme i onaj sto je sebi faraon nick nadenuo , a pricao bi o narcizmu![]()
Ja pa ja, taština, egoizam, narcizam....... Kako izaći iz tog živog blata?
btw, kakva je to moda ovde zavladala sa tim tackicama, el to u korelaciji sa kolicinom naviruceg narcizma? i postavljac teme i onaj sto je sebi faraon nick nadenuo , a pricao bi o narcizmu![]()
Prvo se rodiš,a onda ti kroz nozdrve uleti u pluča taj vanzemaljac kog posle nekog vremena,kad se navikneš na njega,počneš
da zoveš "ja"...A to nisi ti,već taj krele...![]()
e jes.
ja kasam bio dete, kažu da sam nestao na par sati
a u stvari, kasnije sam saznao da me je oteo neki njihov, usadio silikon čip kroz nos i od tada sam dabome..reptilsko dete
a ono čega se ja sećam da sam išao po Mars čokoladu.
E sad, sve to nije čudno, osim što u moje vrene nije bilo Mars čokolada, već životinjsko carstvo, bata i seka i kasnije eurokrem.
pa ti vidi.
Zavisi kojeg "ja"želiš da se oslobodiš.Čovek nije jedno "ja".
Onda duboko uzdahneš.Uvučeš u nozdrve tih par stotina "ja"kojih želiš da se oslobodiš.
Napraviš brodić od papira.Izdahneš one "ja" na brodić sa sve slincima i mikrobima iz nosa.
Pustiš brod niz Dunav.
Upravo tako!.Ovo je tačno, a i metod sa brodićem je zabavan.![]()
Čovek nije jedno već mnoštvo tih malih "ja", i sve dok čovek misli da je jedno nikakva promena u njemu nije moguća, nikakva "borba" u njemu ne može da se razvije. Da bi posmatrao sebe, jer samoposmatranje je jedina efikasna metoda u otkrivanju sebe, čovek mora da se podeli barem na dva dela, na dve strane: na radnu stranu i na mehaničku stranu. Radna strana bi bila ona koja posmatra, a mehanička bi bila objekat tog posmatranja.
Ako čovek misli da je jedan i jedinstven, i da je uvek isto “ja” kad dela i kad misli, kako može da posmatra sebe? Ne može, jer on zamišlja da je jedan i tako nema šta da posmatra u sebi. U tom slučaju, čovek često veruje da posmatranje znači posmatranje nečeg van njega – npr. autobusa, ulica, ljudi, prizora, itd. Ali samoposmatranje nije učinjeno putem spoljašnjih čula koja pokazuju samo šta čovek nije – tj. spoljašnji svet.
Ukoliko rad u čoveku nije utemeljen putem posmatrajućeg “ja”, ništa se u njemu ne može promeniti. Posmatrajuće “ja” ima viši, unutrašnji smisao od vanjskog života. Ali ako posmatrajuće “ja” nije podstaknuto dubinom kontinuiranog i obnavljajućeg razumevanja samog rada, ono slabi i, pod stresom spoljašno-životnih okolnosti, bledi – onda se čovek prosto nađe ponovo u spoljnjem životu i ako je život udoban u odnosu na njegove lične interese, on ne pati.
Cilj stvaranja posmatrajućeg “ja” je da pomogne čoveku da ima osećaj nečeg mnogo više unutrašnjeg, tako da on može da posmatra ono što je više “spoljašnje” u njemu samom (spoljašnje ne u smislu spoljašnjeg života, nego nešto u njemu, u njegovoj ličnosti, u Petroviću, ako se zove Petrović). Dok god posmatračko “ja” nije utemeljeno – tj. dok god čovek nema volju da posmatra sebe (i to “sebe” ne kao nešto u spoljašnjem, čulno-opažajnom životu za koji se vezao, njegovu kuću, njegov nameštaj, njegov novac, njegove provode, njegovu baštu, njegov posao, njegov društveni položaj, njegova odlikovanja, njegov pedigre, njegovu odeću, itd.) – dok god ne započne ovaj unutrašnji čin, ništa u njemu ne može da se promeni. On ostaje ista osoba.
E, sad, ako radiš ispravno ubrzo nastaju velike promene i to tako što se za tvoje voljno "ja", dakle posmatrajuće "ja" uhvate sva ona "ja" koja su pristala na uvete rada i kristaliziraju se. Iz takvog procesa počinje da raste tvoje esencijalno "ja" kao prirodni gospodar svim onim lažnim "ja" nastalih iz spoljnjeg sveta
evropska unija me ne zanima
evropa koju sam znao je osramoćena
evropska unija je administrativna fikcija, evropa je nešto drugo
true..odeš da malo živiš u karton naselju..
Ja pa ja, taština, egoizam, narcizam....... Kako izaći iz tog živog blata?