prosto ne verovatno koliko sličnosti u tim "dobrim drugaricama"....da ne veruješ
meni u prirodi nije ljubomora, radujem se svačijem uspehu i uvek se držim one stare
ako je svima oko mene dobro, samim tim ni meni ne može biti loše, naravno ne mislim
to u materijalnom smislu
uvek mi je bilo drago da im životi idu nekim lepim, mirnim tokom, da su sretne,
ispunjavalo me to nekom mojom unutrašnjom srećom, ali međutim...kad sam
očekivala da se i one tako odnose prema nemi toga nije bilo, čak naprotiv, osećala
se u vazduhu neka zloća...pakost, ljubomora nazovite to kako kome volja...
a kad smo došle dotle da sam uvek tu kad im je teško, a u obrnutom slučaju se
nije desilo..pa prekinule smo kontakt, kako su danas ja ne znam, iskreno ni ne
tiče me se...a svoje muke prebrodih sa svojom porodicom i svi sretni i zadovoljni
krenusmo dalje....
svi mi ponekad otplačemo ili od tugujemo te "najbolje drugarice", a one pa neka
žive sa sobom kako znaju i umeju, što dalje od nas..........i
