Kako se osecate kada

Sad sam razmislila da li mi se to ikada u stvari desilo a onda se setih srednje škole..... :lol: a što deca umeju grozno zavidna da budu. Baš mi je ponekad bilo grozno kad vidim kako i one koje treba da mi budu drugarice u konkretnoj stvari, kada mi treba pomoć, nevezano za bilo šta..... neće da mi pomognu jer "mani to ne treba" ja ionako već imam sve petice..... sa sve onim..... ONIM izrazom lica i tonom :evil:
 
choveche obicno sam ja ta koja je ljubomorna, zato su valjda mnoge i zapalile, bez neke prethodne svadje, najave... zato, izmedju ostalog... valjda.. cak nisam ni htela da budem ljubomorna nego kao nekako izmakne ti to hm. kao klimam glavom i smehskam se ali valjda ne postavljam pitanje i onda se provali
bar ja tako vidim stvari mislim da bash i nemaju zasta da budu ljubomorni osim nekh para koje i nisu moje mislim da me zato neke komsije nevole hsto sam gotovanka i nepismena, u neku ruku. to ja tako mislim. JA
ne znam nisam bash prava gotovanka ali verovatno i jesma. kao. ne znam nekad su mi valjda zavideli na ocenama ali meni je to uvek bilo glupo kao uvek mozes da naucis nesto a kako ces da budes glavni car u odeljenju za to treba talenat. svaki post ovde uzeti s rezervom
 
Meni se desilo par puta... ali kad citam Vendin post shvatim koliko sam otupela... prvi put sam se bas potresla, a posle sam to samo registrovala i ili prestala da se druzim sa osobom, ili sam shvatila da ne treba da budemo toliko bliske (a inace ne mislim da je za ljubomoru potreban bilo kakav povod, recimo drugarice koju su meni zavidele/bile ljubomorne nisu bile ni na koji nacin losije ili nesrecnije od mene, to je samo pitanje naravi - neki ljudi su ljubomorni i zavidni, a neki nisu).
 
Meni se redovno desavala (a i dalje desava) ta zenska ljubomora! Pi!
Ignorisem je... bar se trudim to da radim.
Zalosno je sto gotovo da i ne postoji zenska solidarnost!:roll:

Ja se probudim i obavezno doruckujem u krevetu vec silne godine - i svi moguci (ne muski stvorovi) su ljubomorni!
Pa, neka ugode sebi - neka i sami doruckuju u krevetu, ne vidim sta ih i ko ih sprecava (izuzetak je dok su deca mala pa se ujuter uvuku u krevet sto je posebno lep osecaj).

Osecam zensku ljubomoru i na druge stvari, a sve zato jer ne kukam i ne zalim se (je mi to prosto nije manir) pa ispada da je uvek meni lako.....

Ali, ja sam ipak zadovoljna jer ja ne gajim to lose osecanje (ljubomoru) prema drugima.
 
Ja sam toliko blentava da ni ne kapiram kada je neko ljubomoran na mene.
Obično mi drugi ljudi ukazuju na to kada vide da sam predmet nečije ljubomore.
Sreća pa mi se ne dešava često jer nikako ne kapiram to osećanje.
I pokušavam da ga ignorišem, kontam proći će.

Ali najgore mi je bilo kada sam shvatila da je moja dugogodišnja drugarica (koju sam smatrala najboljom) konstantno ljubomorna na mene i da se u stvari stalno takmičila samnom. Nije ona ni imala neki konkretan razlog za to (barem ja tako mislim) ali je definitivno na kraju sve isplivalo na površinu i bilo je jasno kao dan da je život posvetila tome da bude bolja od mene.
Za mene je to bila "propast sveta" i trebalo mi je jako puno vremena da se oporavim, a ni dan danas mi nije baš najjasnije zašto je moralo tako da bude.
Sada se više ne družimo jer je ona tako želela. Jednostavno me je isključila iz svog života.
Ja sam srećna porodična žena, a ona je sama. I nikako da me tu "prešiša" pa je valjda za nju naše druženje izgubilo smisao.

U svakom slučaju, ta ljubomora je za mene jadna.
A ljubomorni ljudi su mi još jadniji...
 
Ок, сви смо овде били објекти нечије љубоморе.
Има ли неко да је био љубоморан на најбољу другарицу, или нешто у том стилу?:mrgreen:
 
Ja sam toliko blentava da ni ne kapiram kada je neko ljubomoran na mene.
Obično mi drugi ljudi ukazuju na to kada vide da sam predmet nečije ljubomore.
Sreća pa mi se ne dešava često jer nikako ne kapiram to osećanje.
I pokušavam da ga ignorišem, kontam proći će.

Ali najgore mi je bilo kada sam shvatila da je moja dugogodišnja drugarica (koju sam smatrala najboljom) konstantno ljubomorna na mene i da se u stvari stalno takmičila samnom. Nije ona ni imala neki konkretan razlog za to (barem ja tako mislim) ali je definitivno na kraju sve isplivalo na površinu i bilo je jasno kao dan da je život posvetila tome da bude bolja od mene.
Za mene je to bila "propast sveta" i trebalo mi je jako puno vremena da se oporavim, a ni dan danas mi nije baš najjasnije zašto je moralo tako da bude.
Sada se više ne družimo jer je ona tako želela. Jednostavno me je isključila iz svog života.
Ja sam srećna porodična žena, a ona je sama. I nikako da me tu "prešiša" pa je valjda za nju naše druženje izgubilo smisao.



Ej, sve isto, samo je jednog dana prestala da govori samnom, i počela da mi aktivno radi "o glavi" (išla dotle da je pokušala da me izbace sa posla... i svašta). A razlog isti.. Ka d me vidi sa mužem, okrene glavu, a kad njega sretne samog, niko ljubazniji - ne shvata da mu se zgadila još davno... Jadno je to. Samo da je moje oči više ne vide, i meni dosta. A šta će ona sa svojim životom... ne znam, ne razgovaram ni sa kim o njoj, samo znam da se nije udala, i to je sve.
 
prosto ne verovatno koliko sličnosti u tim "dobrim drugaricama"....da ne veruješ:(

meni u prirodi nije ljubomora, radujem se svačijem uspehu i uvek se držim one stare
ako je svima oko mene dobro, samim tim ni meni ne može biti loše, naravno ne mislim
to u materijalnom smislu:ok:

uvek mi je bilo drago da im životi idu nekim lepim, mirnim tokom, da su sretne,
ispunjavalo me to nekom mojom unutrašnjom srećom, ali međutim...kad sam
očekivala da se i one tako odnose prema nemi toga nije bilo, čak naprotiv, osećala
se u vazduhu neka zloća...pakost, ljubomora nazovite to kako kome volja...:cry:

a kad smo došle dotle da sam uvek tu kad im je teško, a u obrnutom slučaju se
nije desilo..pa prekinule smo kontakt, kako su danas ja ne znam, iskreno ni ne
tiče me se...a svoje muke prebrodih sa svojom porodicom i svi sretni i zadovoljni
krenusmo dalje....:super:

svi mi ponekad otplačemo ili od tugujemo te "najbolje drugarice", a one pa neka
žive sa sobom kako znaju i umeju, što dalje od nas..........i:super:
 
e,zasto ?pod uslovom da si mislila na dobru drugaricu
Zato što je zaista jako mali broj ljudi (onih 10% ) u stanju da prizna svoju ljubomoru ili zavist. Zapravo, mali broj je u stanju da sagleda to i prizna sebi a kamoli osobi koja je predmet ljubomore :neutral: ali sumnja uvek postoji; tako da bi insistiranje druge strane na tome da rasprave taj problem dovelo do užasavajuće snažnog negiranja i uvređenosti osobe koja je je l' te, pod sumnjom da je zavidna.

Mislim da bih čak volela da mogu da napišem da sam ljubomorna na neku drugaricu, da mi se tako nešto omaklo u poslednjih 10godina, ali nije..... pre toga verovatno jeste, ali to je osobina koju svako dete mora da poseduje, tako se valjda razvija takmičarski duh, između ostalog.

Upravo zbog toga što sam još tada naučila da prihvatam da su neki ljudi prosto bolji od mene u određenim stvarima, šta više sklona sam da omalovažim neke svoje sposobnosti pre nego da ih uzdignem..... sposobnosti, osobine i štošta.....

Ruku na srce nervira me kad se neko petlja u nešto što je bilo isključivo moje (recimo, 8 godina izučavam matematiku i odjednom se pojavi neko sa megatrenda ko je dobio 9 i počne da me uči kako se sabiraju matrice...) al' to je verujem nešto drugo.....
 
Poslednja izmena:
Ок, сви смо овде били објекти нечије љубоморе.
Има ли неко да је био љубоморан на најбољу другарицу, или нешто у том стилу?:mrgreen:

Ja nisam nikad bila ljubomorna na najbolju drugaricu.
Ne vidim zasto bih?!

Bilo mi je drago zbog svakog njenog uspeha i sl stvari.
 
Ок, сви смо овде били објекти нечије љубоморе.
Има ли неко да је био љубоморан на најбољу другарицу, или нешто у том стилу?:mrgreen:

heheheheh

Zato ja kazem...ko zna koliko puta sam povredila ljude koje volim nesvesno...mozda i ja njima treb ad aoprostim...

Pa i nisam ljubomorna...zato sto ne vidim zivot kakav bih zelela da vodim...

Nekad sam ljubomorna na ljude za koje sve neko drugoi nesto uradi...pere, kuva, cisti.. Ne mora da znaci da taj neko to ne zna ili da je lenj...samo da ne zavisi bas sve od njega..
Ako nisam JA spremila rucak, bicu gladna, ako nisam JA ocistila stan, bice prljavo, ako nisam JA zaradila pare necu imati sta da jedem, ako nisam krenula na vreme pa sam propustila bus, moracu kuci pesaka ili taxijem...tako da samostalnost i nije bas mnogo zahvlana sa te strane...Potpuno zavisim od sebe i potpuno se oslanjam na sebe...
Ranije sam bila ljubomorna na ljude koji mogu sebi da priuste da putuju po svetu...a onda sam i ja pocela...
Na uspehe nisam ljubomorna, jer mi je jasno da sam sejes svoje uspehe, i generalno sam zadovoljna sobom sa te strane..pogotovu kad se uzme u obzir da nisam imala skoro nikakvu podrsku van sebe, i znam da je sve sto zelis moguce...
 
Mislim da bih čak volela da mogu da napišem da sam ljubomorna na neku drugaricu, da mi se tako nešto omaklo u poslednjih 10godina, ali nije..... pre toga verovatno jeste, ali to je osobina koju svako dete mora da poseduje, tako se valjda razvija takmičarski duh, između ostalog. ...

Da ,ja na ljubomoru gledam kao na osecanje koje definitivno mora da se preraste,pogotovo kad jednom dozivis kako je medjusobna ljubomora pokvarima neki odnos..zbunjena sam kad primetim ljubomoru izmedju "odraslih"-nekako mi to bzv,o'ma se vidi da nije neko prijateljsto bash ...ima ono "blago tebi" ,al to je ok ....a dirljivo mi je kad vidim da drugarica "bodri"neku svoju drugaricu,u prici o njoj-kao da joj se omakne u stilu "prevazici ce ona to" - to je suprotno od onog kriticizma u ogovaranju ...inace imam drugaricu od koje sam par puta dozivela ljubomoru i bash je ona ta koja je previse osudjivacki nastrojena prema meni ,znaci nije to bas neko veliko prijateljstvo ..
 
Ок, сви смо овде били објекти нечије љубоморе.
Има ли неко да је био љубоморан на најбољу другарицу, или нешто у том стилу?:mrgreen:

ljubomorna ne, to mi je strano, ali jesam imala /i jos uvek imam/ jedno ili dva komplikovana prijateljstva u kojima istu osobu i volim i bas onako kvalitetno mrzim... u jednom slucaju mrzim bas osobu, a u drugom mrzim sve sto ta osoba predstavlja... ovo je malo hevi, al ko razume shvatice...
 
osetite tudju ljubomoru? i to ne od bilo koga, nego od osobe koju ste pustili da vam pridje mnogo blizu, od prijateljice koju volite?

Gledam da osobe koje stvarno volim ne zapostavim i ne dovedem do toga da budu ljubomorne ako osetim da mi se to dešava, ističem njihove kvalitete i pomalo im zavidim na njima.

Ne znam da li je to u redu s neke ljudske strane ali funkcioniše
 
Moje drugarice nisu ljubomorne ni zavidne, biram ih da budu u svemu bar jednake meni ako ne i bolje, meni prijaju jake, samouverene i samosvesne zene bez kompleksa. A inace kad osetim da je neko zensko ljubomorno na mene bude mi smesno...demonstrira sopstvenu nemoc i nedostatak, sta cu joj ja :lol:
 

Back
Top