Kako se gleda na neurodivergentnost?

Urwald

Aktivan član
Poruka
1.703
Neurodivergentnost je termin koji se danas koristi da opiše osobe čiji se mozak razlikuje od mozga osoba koje se smatraju neurotipičnim. Ovo uključuje razlike u samom procesu formiranja mozga još od začeća, razlike u prokrvljenosti moždanih puteve (krv stiže u neke centre mozga pre nego u druge u odnosu na neurotipične osobe), razlike u razmišljanjima, učenju, tumačenju/izražavanju emocija i samom ponašanju.
Neki primeri ovih stanja su:
ADHD 2-5%
autizam 1-2%
Touretteov sindrom 0.5-1%
dizartrija ?%
disleksija 10-20%
dispraksija 5-6%
Trenutno se računa da jedna u 5 osoba ima neki vid neurodivergencije koji može da varira od 1-2 neprimetna simptoma do značajnog broja koji se mogu uočiti posmatrači.

Kakva su vaša iskustva po pitanju ovih stanja, da li ste se nekada uživo sreli sa ovakvim pojedincima, kakvi su vaši utisci?
 
Trenutno se računa da jedna u 5 osoba ima neki vid neurodivergencije koji može da varira od 1-2 neprimetna simptoma do značajnog broja koji se mogu uočiti posmatrači.
U vecini slucajeva je tesko uopste primetiti razliku, i u takvim slucajevima nema nikakav uticaj na medjusobni odnos, imao sam kolegu koji je imao Aspergerov sindrom s njim je ponekad znalo biti tesko komunicirati, pa sam se morao malo prilagoditi, no generalno smo imali dobar, prijateljski odnos.
Problem je ako su osobe jako negativne i jako naporne, da se tako izrazim, onda ce ih eventualno ljudi poceti izbegavati- no u svim drugim slucajevima nece biti problema, zapravo ljudi razmisljaju o drugim ljudima mnogo manje nego sto se to misli, pogotovo danas kad su svi zaokupljeni necim.
Na poslu sam bio zaduzen za obuku ljudi, njihovu integraciju u kolektiv i imao sam dodatnih zaduzenja- i u vecini slucajeva je do koskanja dolazilo jer je neko mislio da ga neko drugi nije tretirao dobro ili ga je preko gledao i u vecini slucajeva je porazgovarati s ljudima, staviti ih za isti stol bilo dovoljno da se situacija rascisti, i u privatnom zivotu i na poslu gde svi radimo zajedno dugo vremena- ljudi su navikli na jedni druge i ema problema, zapravo vecina problema kad se desava jeste uvek izmedju nekolicine istih ljudi, zbog njihovih osobina koje se ne menjaju, no u vecini slucajeva kao sto sam rekao-
ljudi ne razmisljaju mnogo o drugim ljudima.
 
Što se mojih iskustava tiče, imao sa ih nekoliko sa osobama sa dijagnostikovanim ADHD-om, generalno i nisam imao nekih problema sa njima, čak smo prilično dobro funkcionisali, mada kolektiv u kome smo se nalaziji ih je često izbegavao usled načina komunikacije. Tipa nenamerno uvrede nekog kada im (brutalno) kažu neko svoje mišljenje ili slično.
 
Što se mojih iskustava tiče, imao sa ih nekoliko sa osobama sa dijagnostikovanim ADHD-om, generalno i nisam imao nekih problema sa njima, čak smo prilično dobro funkcionisali, mada kolektiv u kome smo se nalaziji ih je često izbegavao usled načina komunikacije. Tipa nenamerno uvrede nekog kada im (brutalno) kažu neko svoje mišljenje ili slično.
Nemam sluzbenu dijagnozu, posto je ovde procedura dosta dugacka, no sasvim sam siguran da imam ADHD, glavni menadzer u proizvodnji takodje ima ADHD (sluzbeno potvrdjeno) no obadvojica smo dosta popularni, generalno dobra komunikacija mada obadvojica znamo biti brutalno iskreni, nisam znao da je ovo povezano s ADHD-om.
Generalno neurodivergentnost je tu s razlogom, npr koliko sam cuo od kolege, u silikonskoj dolini jako mnogo ih ima Asperger ili cak je autisticno, sa svim svojim manama, ali imaju i svoje vrline i kreiraju stvari koje prosecna osoba ne bi mogla, i mnoge ADHD osobe su jako kreativne i imaju tzv "out of the box thinking" tj netipican nacin razmisljanja pa cesto mogu sagledati situaciju iz drugacije perspektive i naci resenje koje prosecna osoba ne bi mogla.
 
Тај термин је покушај да се нормалиизују поремећаји. Немаш дефекте него си једноставно другачији.
Ovo je netacno, razlicitosti su cesto korisne, zapravo neurodivergentnost je jedna od predosti koje covecanstvo ima nad vecinom ostalih zivotinjskih vrsta- kad bi svi ljudi bili isti i stalno radili iste stvari- napretka ne bi bilo, verovatno bi jos ziveli u pecinama.
Npr Nikola Tesla, Albert Einstein i milioni drugih su bili “drugaciji”.
 
Ovo je netacno, razlicitosti su cesto korisne, zapravo neurodivergentnost je jedna od predosti koje covecanstvo ima nad vecinom ostalih zivotinjskih vrsta- kad bi svi ljudi bili isti i stalno radili iste stvari- napretka ne bi bilo, verovatno bi jos ziveli u pecinama.
Npr Nikola Tesla, Albert Einstein i milioni drugih su bili “drugaciji”.
Бити другачији је једно, имати поремећај је друго.
 
Neurodivergentnost je termin koji se danas koristi da opiše osobe čiji se mozak razlikuje od mozga osoba koje se smatraju neurotipičnim. Ovo uključuje razlike u samom procesu formiranja mozga još od začeća, razlike u prokrvljenosti moždanih puteve (krv stiže u neke centre mozga pre nego u druge u odnosu na neurotipične osobe), razlike u razmišljanjima, učenju, tumačenju/izražavanju emocija i samom ponašanju.
Neki primeri ovih stanja su:
ADHD 2-5%
autizam 1-2%
Touretteov sindrom 0.5-1%
dizartrija ?%
disleksija 10-20%
dispraksija 5-6%
Trenutno se računa da jedna u 5 osoba ima neki vid neurodivergencije koji može da varira od 1-2 neprimetna simptoma do značajnog broja koji se mogu uočiti posmatrači.

Kakva su vaša iskustva po pitanju ovih stanja, da li ste se nekada uživo sreli sa ovakvim pojedincima, kakvi su vaši utisci?

Nisam imala neposredan kontakt sa osobama koje imaju neki vid neurodivergentnosti. Posredno sam znala da jedan poznanik ima dete sa ADHD poremećajem i da dete jedne poznanice ima autizam.

"
Neurodiverzitet se ne odnosi samo na autizam, a većina neurodivergentnih stanja može biti različitog stepena (ekstremni i blaži ADHD; blaga i teška depresija; isto je sa šizofrenijom, disleksijom i različitim intelektualnim invaliditetima).

Iz tog razloga neurodiverzitet posmatramo kao invalidnost: različitim ljudima potrebni su različiti nivoi podrške i važno je obezbediti im podršku u skladu sa individualnim potrebama. "

Ceo tekst može da se pročita ovde https://portaloinvalidnosti.net/2022/01/da-li-ste-neurodivergentni/
 
Бити другачији је једно, имати поремећај је друго.

I neurodivergentne osobe i osobe s poremecajima su uglavnom “drugaciji” u odnosu na stereotipne predstave na ono sto bi se nazvali tipicno i uobicajeno.
To nekad ima i svojih prednosti, a sam termin neurodivergentan je sluzbeni izraz za ljude ciji mozak funkcionise drugacije od tipicnog, th ima odredjenih razlika,
medjutim u redovnom zivotu to nije nesto na sta treba obracati posebnu paznju.
Osim ako si ultradesnicar, ini imaju tendenciju da svaki izraz i razlicitost vide kao napad na tradicionalne vrednosti i normalne itd, vec si cuo njihovu mantru milion puta.
 
Тај термин је покушај да се нормалиизују поремећаји. Немаш дефекте него си једноставно другачији.
Pre bih rekao da je pokušaj definisanja i razgraničenja nekih stanja nego normalizacija poremećaja.
Da bi nešto bilo poremećaj (nagađam da se najčešće misli u negativnom kontekstu) moralo bi da prouzrokuje neki viši stepen problema osobi koja ima neko takvo stanje.
Takođe, mislim da je ovo pokušaj unapređenja dijagnostike vezano za istraživanja na temu psihe i sl.
Vrlo je verovatno da će se DSM-6 podosta razlikovati od sadašnjeg DSM-5 jer su sve češća istraživanja na ovu temu.
 
Nemam sluzbenu dijagnozu, posto je ovde procedura dosta dugacka, no sasvim sam siguran da imam ADHD, glavni menadzer u proizvodnji takodje ima ADHD (sluzbeno potvrdjeno) no obadvojica smo dosta popularni, generalno dobra komunikacija mada obadvojica znamo biti brutalno iskreni, nisam znao da je ovo povezano s ADHD-om.
Generalno neurodivergentnost je tu s razlogom, npr koliko sam cuo od kolege, u silikonskoj dolini jako mnogo ih ima Asperger ili cak je autisticno, sa svim svojim manama, ali imaju i svoje vrline i kreiraju stvari koje prosecna osoba ne bi mogla, i mnoge ADHD osobe su jako kreativne i imaju tzv "out of the box thinking" tj netipican nacin razmisljanja pa cesto mogu sagledati situaciju iz drugacije perspektive i naci resenje koje prosecna osoba ne bi mogla.
I na sebe sunjam da imam neki vid ADHD-a mada gotovo da nije primetno.
Vezano za nastanak i razvoj neurodiverziteta računa se da postoje neka 3 osnovna uzroka:
Genetsko nasleđe od roditelja (i sami su imali neki stepen)
Uticaj/zagađenje sredine gde su roditelji/povećanje nekih elemenata u krvi
Ultrazvuk pri kontrolisanju stanja ploda moguće da ima takođe neki manji uticaj
 
Necemo tako hocu da udje da i normalan mozak je retkost....
Znaci normalnih neuralnih reakcija, zdravih nerava, to moze da se jproverava, preko membrane i mozda ENG i ko zna kojih jos neuroloskih testova, ali zdrav mozak je takodje retkost, a nije bolestan...tako da hocu da i zdrav udje u divergenciju jer nije neurotipican..
Kontam da sve postoji na nekom nedefinisanom spektru, a šta je normalno danas dođe subjektivna kategorija.
 
Necemo tako hocu da udje da i normalan mozak je retkost....
Znaci normalnih neuralnih reakcija, zdravih nerava, to moze da se jproverava, preko membrane i mozda ENG i ko zna kojih jos neuroloskih testova, ali zdrav mozak je takodje retkost, a nije bolestan...tako da hocu da i zdrav udje u divergenciju jer nije neurotipican..
Хоћу и ја али то неће дозволити они који су на врху. Прво, зато што не желе да људи имају здраве мозгове. Здрав мозак је потенцијална опасност по њих па самим тим ваља што је више могуће оштетити исте и онемогућити им да се максимално развију. Друго, не желе да нездрави мозгови имају свест о томе да су нездрави јер је то један корак ка опоравку. Самим тим, у интересу им је да нормализују поремећаје.
 
Evo da pojasnim, uzmimo dva sela, u ta dva sela zive seljaci od kojih neki imaju bas zdrave nerve, nemaju psihickih bolesti , imaju dobar tonus, zilavi su itd itd, vraticu se posle,
A zive i oni koji imaju losije nerve, pricam samo o nervima, znaci imaju slabe misicne reakcije, na malo hladnoce ih uhvati paraliza, imaju trnjenja u nervima nekim, imaju neke znake ostecenih nervih zidova....

Ali nisu osteceni stalno , ali su tu naceti....

Dakle razdvajam genetiku zdravih nerava i genetiku malo ostecenih nerava...a takva im genetika...mozda nije svako dete isti stupanj ali vuce...

E sad, to i mentalna bolest nisu isto , to je tacno , ali ovde vise gledam zdrav nervi sistem, a ne psihicko ili dushevno stanje...
Ima ljudi koji imaju oba, neki imaju jedno , neki nijedno...

Dakle iz ugla neurologije bi trebalo , ja nisam neurolog, , da i oni mogu da procene zdravlje i trenutno stanje nerava, nervnih veza, cini mi se da ih zovu sinapse, ili ono sto smo mi ucilli da su dendriti , kao nervni kanali sa zidovima zdravi...
Ne koristim AI , tako da se prisecam.

A dushevno zdravlje zavisi od pa drugih faktora a i od zivota i naucenog u okruzenju , obicno porodica, bolestan , jedan u poroditi i odmah vuce cela porodica..

Tako da ovde gledam samo nervnu fiziologiju a ne dushevno nasledje..
 

Back
Top