Za vreme sankcija, radnici DIN-a nisu osetili krizu. Plata 100 maraka (ostali 5-10), 5 boksa cigareta (1kg) svaki radnik je dobijao đžabe, razne namirnice (brašno, šećer, ulje, meso, svinjske polutke, alkoholna i bezalkoholna pića....)sve besplatno ili na 1000 rata. I još u okviru fabrike - dečje obdanište. Naravno besplatno. A DIN je uvek punio državni buđžet 40%. I onda, normalno kampanja, mora da se nađe ''strateški partner'' (u prevodu-strani vlasnik) da fabrika još bolje radi, posluje. Ej, prodaješ najjaču, najmoćniju firmu u državi da bi bolje radila??? Umesto da je DIN kupovao fabrike cigareta u okruženju i širio se, oni ga prodadoše. A nezvanično se priča da će Filip Moris da prekine proizvodnju (seli je u Grčku), a celokupan DIN će postati magacin - skladišno distributivni centar za jugoistočnu Evropu. Više ne vredi pričati.