Kako preboleti smrt ljubimca?

ilovedoggos

Aktivan član
Poruka
1.950
Kada kućni ljubimac premine, prirodno je osećati tugu i žalost. Ova životinja je više godina bila deo vašeg života i član vaše porodice. O njoj ste se brinuli, voleli je i uživali u njenom društvu. Nekim ljudima bude lakše nakon par nedelja, dok se drugi i posle nekoliko godina uznemire pri sećanju na svog ljubimca. Dajte sebi vremena da prebrodite smrt kućnog ljubimca.

Razgovor pomaže

Slobodno pričajte o svojim osećanjima vezanim za smrt kućnog ljubimca, naročito članovima porodice i bliskim prijateljima. Razgovor sa drugim vlasnicima koji su prebrodili slično iskustvo vam takođe može pomoći da se osećate bolje. Nekim ljudima odgovara da svoja osećanja stave na papir – razmislite o tome da ispišite nekoliko redova u svoj dnevnik ili da sastavite pesmu.

U znak sećanja na kućnog ljubimca

Posvetite svom ljubimcu malu ceremoniju – možete na primer zasaditi neku biljku ili drvo u omiljenom kutku vaše bašte ili izraditi mali spomenik. To može biti dobar način da odate poslednju poštu vašem ljubimcu, ali i prilika da olakšate sebi i oslobodite spostvene emocije.
Niste krivi za smrt kućnog ljubimca

Nemojte kriviti sebe za smrt kućnog ljubimca. Ukoliko ste dobro brinuli o njemu, pružali mu pažnju i vodili ga kod veterinara kada je bolestan, onda ste učinili sve što ste mogli. Pokušajte i da ne okrivljujete druge ljude. Veterinari ne mogu uvek spasiti život životinje. Ukoliko je ljubimac uginuo nesrećnim slučajem, onda verovatno ništa što biste vi učinili nije moglo da spreči takvu sudbinu.

Pustite kućnog ljubimca da ode

Ukoliko je vaš ljubimac veoma bolestan bez mogućnosti ozdravljenja, veterinar će vam najverovatnije preporučiti da ga uspavate. To može biti veoma teška odluka, ali je istovremeno i najhumanija odluka koju vlasnik može doneti za životinju koja pati. Nemojte se ustručavati da pokažete uznemirenost i suze pred veterinarom, jer on razume kroz šta prolazite.

Čuvajte uspomene na kućnog ljubimca

Normalno je da osećate ljutnju ili smatrate smrt ljubimca nepravdom, naročito ako je bolovao od neke teške bolesti ili je njegova smrt rezultat nesreće. Ova osećanja predstavljaju deo emotivnog procesa kroz koji morate proći nakon gubitka ljubimca. Iako vam on mnogo nedostaje, potrudite se da pamtite samo lepe stvari. Setite se smešnih navika vašeg psa ili mačke i šta ste kod njih najviše voleli. Setite se načina na koji vas je ljubimac uveseljavao, nestašluka koje je pravio, ili svih načina na koje je pokušavao da vam izmami pažnju ili omiljenu poslasticu.
Kada je vreme za novog kućnog ljubimca?

Odluka o tome da li i kada da nabavite novog ljubimca, treba da je samo vaša. Slušajte svoja osećanja i dajte sebi dovoljno vremena da donesete tu odluku. Možda ćete osećati da nijedan pas ili mačka neće moći da zauzme mesto vašeg starog prijatelja. Međutim, imajte u vidu da je svaka životinja različita, baš kao i ljudi, i da sa novim ljubimcem dolaze i potpuno nova iskustva. Zato nemojte porediti životinje, već razmislite o tome da još jedna mekana pseća njuška ili mačja šapa negde čekaju na vas da vam ulepšaju život.
https://orca.rs/kako-da-prebolite-smrt-kucnog-ljubimca/

Kako se vi snosite s gubitkom ljubimca? Koliko vam vremena treba da se oporavite, koliko vam teško pada? Ja sam u periodu u protekle 3 godine izgubila 3 psa. Teško mi je palo, 2 psa su uginula od starosti i1 štene. Ne znam zašto, ali najteže mi je pala smrt šteneta Done. Sama pomisao da je uginula sa samo 4 meseca je strašna.
 
"Ukoliko je vaš ljubimac veoma bolestan bez mogućnosti ozdravljenja, veterinar će vam najverovatnije preporučiti da ga uspavate. To može biti veoma teška odluka, ali je istovremeno i najhumanija odluka koju vlasnik može doneti za životinju koja pati. Nemojte se ustručavati da pokažete uznemirenost i suze pred veterinarom, jer on razume kroz šta prolazite."

E ovo mi je bilo nešto najgore što sam morala da uradim..Patili smo se tri meseca,vodila ga na injekcije i infuzije , očekivala da ćemo to pregurati ..Bila sam sebična,pustila sam ga da pati , a nije tako moralo da bude ..Veterinar mi je uspavljivanje predložio posle mesec dana , kada je štenećak otišao na mozak , ali ja sam se nadala..Spavao je sa mnom ,jeo je samo sirovo pileće meso i čokoladu ..Samo to je hteo da jede i ja sam mu ispunjavala želje ..Negde duboko u sebi sam znala da će otići ..posle tri meseca nije više mogao da hoda , ni da stoji ..tafa sam potpisala papire ..I da..Svuda su njegove fotografije ..I da..još uvek se sećam zvuka njegovog laveža i kako je besno kidao svaku lopticu koju je dobio (mrzeo je lopte)..Trebalo mi je mnogo mnogo vremena da dođem sebi ..A kada sam došla sebi -nabavila sam odmah kuče,,tražila sam slično ...
Pokopan je tu , u dvorištu ..Posađeni su irisi ..Beli ižuti.
Irisi zato jer je voleo da iskopava one gomolje i da ih jede..
 
i meni je tesko palo uvek kada sam izgubila ljubimca a ova poslednja mi je bila bas....bila sam mnogo vezana za nju...putovala je uglavnom gde i ja...isla sa mnom...imala je divan karakter...miran, razigran i mazan...naspram svih mojih ranijih koji su bili pomalo agresivni, previse aktivni :D

ja sam ucinila gresku i nisam je uspavala...bila sam sebicna, nadala se da ce ipak jos da pozivi...imala je rak...na kraju se bas mucila...trebala sam je uspavati...

kako? vreme ucini svoje...i nekako bih ponovo nju iako je nemoguce...prvo nisam zelela novo kuce...sada zelim ali nikako da se odlucim...nekako mi jos uvek da zelim bas takvu kakva je bila ona karakterom...samo takvu....
 
kako preboleti kucnog ljubimca..iz mog iskustva....nikako :(
ne pomaze ni vreme , ni sve ono navedeno u tekstu
jednostavno ne mogu da je prezalim.volela sam to kuce beskrajno
У праву си Нина , нема ту никаквог " пребољевања". Једноставно се навикаваш том осиромашењу које је ненадокнадиво када је у питању неко близак.
 
Ja sam tu nekako realna, moj je prethodni pas imao lep zivot, bio je zdrav, docekao je zdrav
duboku starost ( 14 godina), cak je mogao da pozivi mozda jos nekoliko meseci, ali njegov zivot
vise ni njemu samom nije znacio nista jer je oslepeo, ogluveo, a sto je najgore izgubio je centar
za ravnotezu i stalno je udarao u zid, namestaj, tu i tamo bi se strmoglavio niz stepenice,
veterinar mi je rekao da je bio pravi trenutak za uspavljivanje jer i zivotinje imaju neko svoje
dostojanstvo koje bi morali da razumemo i da prihvatimo da je i smrt neminovnost.
Secanja su naravno ostalaz:)
 
Moj je imao samo 6 godina. Protruzija diska koja je izazvala paralizu zadnjih nogu. Nije osećao duboku bol pa je operacija odbačena. Svaki dan je primao terapiju, čak smo ga vodili na fizikalne terapije. Odjednom mu se stanje pogoršalo. Infekcija kičmene moždine. Nije bilo spasa.
 
Isto mesto..Različito vreme. Drugi pas. Ali prvi fali idalje..
IMG-e962006fb2a4f575a1a098f579d256ee-V.jpg
IMG_20220128_184340.jpg
 
Ja neznam da li ću to naučiti, previše svega izmedju nas, previše koraka, utakmica, posla(odradi samnom 8 sati), mnogo ljubavi, znam moram ali neumem
Znam sve.. moj pas je uginuo sad u maju, imao je 16 i po godina i bili smo nerazdvojni..
Tada čovek oseća kao da će se i sam raspasti, mislila sam da neću preživeti.. užasan je i toliko sveobuhvatan taj bol.. 💔
I sad se rasplačem ako pustim misli da mi idu u tom pravcu.. samo sam naučila kako da ih ne puštam..
Naučićeš i ti.. - daj sebi još vremena i biće bolje.. :heart: Grlim te..
 
Znam sve.. moj pas je uginuo sad u maju, imao je 16 i po godina i bili smo nerazdvojni..
Tada čovek oseća kao da će se i sam raspasti, mislila sam da neću preživeti.. užasan je i toliko sveobuhvatan taj bol.. 💔
I sad se rasplačem ako pustim misli da mi idu u tom pravcu.. samo sam naučila kako da ih ne puštam..
Naučićeš i ti.. - daj sebi još vremena i biće bolje.. :heart: Grlim te..
Hvala ti na lepim rečima
 
Znam sve.. moj pas je uginuo sad u maju, imao je 16 i po godina i bili smo nerazdvojni..
Tada čovek oseća kao da će se i sam raspasti, mislila sam da neću preživeti.. užasan je i toliko sveobuhvatan taj bol.. 💔
I sad se rasplačem ako pustim misli da mi idu u tom pravcu.. samo sam naučila kako da ih ne puštam..
Naučićeš i ti.. - daj sebi još vremena i biće bolje.. :heart: Grlim te..
da
 
Poslednja izmena od moderatora:
Meni neide nikako, svako jutro svako veče pišem njemu, svaki moj odlazak na posao ide ka njemu, gde mu kažem da mi nedostaje i tako u krug
Milunika.. :( pa ne možeš to tako da radiš i da očekuješ da se osećaš bolje. Njega više nema i moraš da se pomiriš sa time. Na ovaj način koji si sada opisala, ti sebi ne daješ uopšte mogućnosti za oprost i zaborav. Naprotiv, neguješ tugu i pretvaraš je u novu naviku. Molim te da pod hitno to prestaneš da radiš.

Kao što već i sama znaš - smrt je normalna i neizbežna pojava - za svako živo biće, pa tako i za tvog psa. Pre ili kasnije, na ovaj ili onaj način, svako od nas će preći taj most između svetova. I, takođe, skroz prirodno da ti prijatelj nedostaje, dugo ste bili zajedno i voleli ste se.. ali sada moraš da ga pustiš da ode, da se pomiriš da time i da svoje misli preusmeriš na druge teme. Zatrpaj sebe svim onim što voliš da radiš i neka ti dan bude prepun, ne ostavljaj sebi prostora da razmišljaš i čim primetiš da ti misli kreću u tom smeru, ti ih stopiraj i preusmeri.. A najbolje bi bilo da udomiš drugo malo štene, koje ćeš voleti i koje će voleti tebe i postati tvoj novi prijatelj. Ono će zahtevati tvoj puni angažman (znaš kako to ide sa štencima) i izvlačiti spontano iz tebe i ljubav koja prirodno pripada njemu.. plus i svu tu ljubav koju sada želiš da daš svome psu kojeg više nema.. i koja te zapravo guši - tako zadržana u tebi - stvara ti bol. Daj je nekom drugom biću, koje ćeš njome usrećiti.. i oporavak će ti najbrže doći, sam od sebe.

Tog svog psa koji je otišao ćeš se uvek sećati i uvek ćeš ga puno voleti.. i uvek ćeš želeti da je i dalje tu.. ali će život ići dalje, nekim svojim novim prirodnim tokom.. i tako je jedino ispravno. :) :heart: Volela bih da me poslušaš..
A zar ne bi to volela i ti?
 
Pokušaću, moram, inače ja imam još jednog psa i mačka ali rodjeni je bio uz mene non stop. I nećeš verovati pre 18 dana nam je došlo jedno štene koje hranim. Pokušaću, moraž
Hajde.. prvi dani su najgori.. ali oni polako prolaze i bićeš sve bolje i bolje..

Daj nam sličice i tih drugih tvojih lepotana - kada god to želiš :) Imaš na vrhu strane temu Moj ljubimac (foto).. pa da ih vidimo i da malo srckamo i njih.. :heart:
Uključi se slobodno i na druge teme (u okviru ovog ili bilo kod drugog foruma u kom ti se dopadaju teme).. bilo da ćaskaš ili da kačiš sličice, šta već ti najviše voliš.. i to će ti takođe malo skrenuti misli..
 
Pokušaću, moram, inače ja imam još jednog psa i mačka ali rodjeni je bio uz mene non stop. I nećeš verovati pre 18 dana nam je došlo jedno štene koje hranim. Pokušaću, mora
Hajde.. prvi dani su najgori.. ali oni polako prolaze i bićeš sve bolje i bolje..

Daj nam sličice i tih drugih tvojih lepotana - kada god to želiš :) Imaš na vrhu strane temu Moj ljubimac (foto).. pa da ih vidimo i da malo srckamo i njih.. :heart:
Uključi se slobodno i na druge teme (u okviru ovog ili bilo kod drugog foruma u kom ti se dopadaju teme).. bilo da ćaskaš ili da kačiš sličice, šta već ti najviše voliš.. i to će ti takođe malo skrenuti misli..
 

Back
Top