Prvo, mi smo saka jada od trzista, mislim na BHS govorno podrucje, da bi se moglo govoriti svetskom znacaju. Ono malo talenta valja potkrepiti znanjem. Pored niza kurseva o kreativnom pisanju, koji ruku na srce prepricavaju tudje price, savetujem ti da potrazis par dobrih knjiga o alatima pisanja koje su objavljene u Hrvatskoj (naslove necu da navodim zbog reklame, ali pogledaj sajt CeKaPe). Takodje na Pinterestu imas dosta tekstova o alatima. Vecinu tih clanaka pise neko poput tebe i mene, ali imas i tekstove koje potpisuju i nama nedostizne velicine. Onda samo rad i rad. Sto vise citanja omiljenih pisaca i onih malo manje. Zapisivati i razradjivati teme. Razradjivati sinopsise i likove. Posmatrati osobe oko sebe (na poslu, u autobusu, restoranu...) i igrati se sa njima. Izmisljati njihove sudbine, razgovore, konflikte... Procitaj fantastican roman Amosa Oza Rimovanje zivota i smrti o toj temi. Treba izbegavati pisanje romana reportaznim stilom o fiktivnim dogadjajima da bi se stekao privid istine (sto sam primetio kod nekih domacih pisaca), otkrivanja istina u koje i sam pocinjes da verujes, patetike... i, naravno, plagiranja i kopiranja. Plagiranje i kopiranje svakako nije ako vec obradjenu temu obradis na sebi svojstven nacin i kroz drugaciji ugao. Treba se igrati. Imas dobre eseje o knjizevnosti od Umberta Eka, poput Isposvesti mladog romanopisca. Evo ti jedne teme. Npr. da li je knez Pavle ubijen u Parizu pola sata pre kralja Aleksandra u Marselju, i na njegovo mesto ubacen dvojnik, agent KGB-a, jer je KGB znao da ce Hitler da ubije Aleksandra, pa je ubacio svog agenta da bi preuzeo kontolu nad blagom koje su Romanovi sakrili u Jugoslaviji. Onda treba izabrati neko strano ime, najbolje jevrejsko ili americko. Cesta praksa domacih autora krimica iz 60-tih godina. I, u konacnici, rad, rad, rad...