Ako su praktični savjeti ono što tražiš, imam ja nekoliko što se tiče procesa pisanja i izdavanja knjiga. Naime, postoji nekoliko kanala putem kojih možeš doći do izdavanja knjige ali prije toga treba da imaš tu knjigu. I ja oduvijek volim pisati, uglavnom samo to i radim, a koliko moje pisanje vrijedi ni ne pitam jer sam tek zagazio u dvadesete i poput vodozemca što je izašao na zemlju trepćem na suncu i gledam gdje sam...
Ipak, studiram komunikologiju (teoriju, ne samo primjenu u digitalnom društvu) tako da se razumijem u procese od razvijanja jedne jedine ideje, pa do prodavanja djela.
Ovo je prvi korak: predanost pisanju. Od ovog dana nađi sat-dva svaki dan, bez izgovora, koliko god neraspoložen bio, smjesti se u stolicu i piši. Nije bitno šta i kako, ne mora svaka riječ biti remek-djelo, ali mora biti zapisana. Greška na koju sam ja naišao, a koju m,nogi učine, jest da pokušavam da prepravljam priče dok ih pišem. Kad sam počeo pisati roman (a to je posebna priča) vidio sam da nema šanse da ću biti u stanju popamtiti sve što napišem i prepravim pa sam odustao i odlučio samo pisati dok ne završim prvu verziju, a onda prionuti na dosadni posao čitanja i prepravljanja. Rečenice se uvijek mogu dodati i izbaciti, treba ih prvo zapisati. Takođe, ima dana kad me mrzi pogledati u papir i moja greška je što povremeno podlegnem iskušenju i preskočim pisanje taj dan - nemoj to raditi, piši makar sutradan to obrisao. Ovo je proces stvaranja navike, proces jačanja volje - treba da budeš sposoban da bez problema i pitanja sjediš i pišeš. To je ono što već tri godine radim na fakultetu, svaki dan imam da napišem hiljadu riječi na datu komunikološku temu, a onda vremena što mi ostane dijelim na svoje fikcije i odmaranje.
Drugi korak: ako si proveo vrijeme pišući priče, te ako si voljan da pišeš roman, prvo odbaci pritisak očekivanja da ćeš napisati svjetski priznato djelo iz prve (možda hoćeš ali to sad zaboravi, to nije cilj, cilj je da napišeš najbolje što možeš bez ikakvog pritiska). Ideja - to ti je najvažnije. One se rađaju iz stvari koje radimo. Ideja će doći sama po sebi kad si izložen nekom izvoru inspiracije - meni je to klasična muzika, ona mi daje najživlje slike pred očima i odatle razvijam ideje. Nekad je dovoljno da čuješ razgovor u kafiću i da te ideja zaokupi. Kad dobiješ ideju, zapiši je i razmišljaj o mjestima na koja te vodi. Recimo da pišeš krimić, i imaš živu sliku leša u čamcu na jezeru, razmišljaj o jezeru, o čamcu, o livadi oko jezera, o kući u daljini - čija je kuća? Pripada li lešu? Ko je to u čamcu? Tako se gradi osnovna struktura romana. Zapisuj te ideje. Na kraju treba da imaš sažetak od nekoliko stranica sa svim svojim idejama.
Treće: kad si razvio sve ideje i stvorio veze između njih radi plot (zaboravi na ruske pisce, književnost je proces kao i društvo, Tolstoj bi danas bio najnepopularniji pisac da je dočekao ovo vrijeme da piše, koliko god talentovan da je bio. Književnost se mijenja i prati vrijeme, traže se nova mjesta, nove teme, nove perspektive. A plot napisati moraš jer ti je on kao mapa u šumi bez staze. Neki pisci su sposobni da samo sjednu i ispišu iz glave već gotove romane ali mi to ne možemo pokušavati iako se na prvoj strani čini lako jer ja sam se gubio i pisao dosadne stvari tako. Odredi koji žanr pišeš, tako ćeš znati koliko riječi ćeš napisati, okvirno odluči koliko riječi ćeš imati po poglavlju (kod mene je obično c. 2000 ali to je samo u prvoj fazi, ne pišem zaista po 2000 po poglavlju, nekad je hiljada, a nekad četiri). Kad imaš okvirni broj poglavlja onda znaš gdje ti snažni udarci u priči trebaju biti smješteni. Kad njih smjestiš onda popunjavaj praznine, razvijaj priču kroz poglavlja.
Idući korak: sad možeš pisati. I nije bitno počinješ li od prvog ili posljednjeg poglavlja jer ih sve poznaješ jednako. Ja sam svoj roman počeo pisati od osmog poglavlja jer sam vjerovao da ću tako najbolje upoznati glavnog lika, ako ga napišem kroz situaciju koja je tražila da pokaže svoje pravo lice (naravno, kasnije sam sve prepravio da se ne osjeti moja nesigurnost u pisanju).
Napisao roman? Super. Sad čitaj stranicu po stranicu i podvlači sve što je upitno. Daj kopiju prijateljima i daj im marker da podvuku svaku riječ koja im se učini pogrešnom ili lošim izborom. Trajaće ti to nekoliko mjeseci sigurno i bićeš često bezvoljan ali ovo je vitalni dio zadatka. Prepravljaj roman do besvijesti. Stalno ćeš nailaziti na rečenice koje ne rade, stalno ćeš mijenjati stvari. Nekad će se desiti da hoćeš cijelo poglavlje da izmijeniš. Poglavlja na kraju treba da budu u lancu, da se nadovezuju - da li poglavlje valja testiraš ovako: izbaci ga i vidi da li se roman mijenja, da li je nešto nejasno ili da li nešto nedostaje u romanu. Ako ti roman valja bez to poglavlja, ako je sve isto, onda to poglavlje briši, ali ako nedostaje dio priče onda ti to poglavlje treba.
Ako si izdržao do ovog trenutka, sad ide ono najgore. Imaš gotov roman? Ispolirao si ga do savršenstva? Treba ga izdati. Prvi kanal ti je najskuplji, a to je da odeš u izdavačku kuću i platiš da ti ga izdaju. Potraži lokalne izdavačke kuće, na sajtovima uvijek imaju kontak redakcije. Prije nego što pošalješ roman ili uopšte kontaktiraš kuću, pregledaj im sajt jer definitivno nećeš horor roman o posjeti đavola u snu djevojčica poslati nekoj kući koja izdaje vjerske tekstove.
Drugi način je da šalješ na konkurse kojih je jako malo.
Treći način je da prevedeš taj roman na engleski i šalješ stranim izdavačkim kućama dok ga neka ne primi.
Ovo će trajati, ne očekuj da će ti iz prve prihvatiti roman i definitivno ne očekuj da će ti objaviti nešto jer su nekom tvom poznaniku s krstarice lajkovali par pjesama na fejsu.
Srećno pisanje
Znači piši nešto (ako može bez aorista, jbt. 21 vek!), a onda skidaj gaće na jutjubu, instagramu i slično, možda i upali... Srećno!
