Pilgrim
Poznat
- Poruka
- 8.674
Pozdrav drugari... imam jedno teško i pomalo filozofsko pitanje...
Kako postati bolji čovjek?
Jeste da svako za sebe misli da je najbolji čovjek na svijetu, ali složićete se... na kraju dana, kada krenete da spavate i sklopite vaše dražesne okice...nije baš tako... sjetite se nekad kako ste drugu iz škole zalijepili žvaku na nove farmerice...koje je njegov otac krvavo zaradio radeći teške fizičke poslove... ili ste zezali vašu drugaricu iz IV-3 koja je nosila naočare pa vam je karma vratila tako što sad vi imate dioptriju malo bolju nego vaša baba koja u decembru puni 76 godina...
Ili se sjetite kako vašem drugu niste pomogli na kontrolnom zadatku već ste mu rekli pogrešan zbir na testu iz matematike... slomili prozor komšiji loptom... sjetite li se još nekog grijeha ili podvale i bude li vam žao? Ili imate mirnu savjest i bezgrešni ste? Oh.. izvinite nisam vas prepoznao prepodobni forumašu/forumašice!
Evo da krenem od sebe kao postavljač teme... iznerviram se nekad u sekundi i lako planem... posle mi bude žao... tješim se opet da ne dilujem drogu, kradem ili bijem slabijie od sebe... to je valjda dobro, zar ne... ? Nekad me nervira komšija sa sprata iznad koji često ima seks.... priznajem, zavidim mu, nekad ga i mrzim zašto ne mogu tako dugo kao on... Ili komšinica čiji kućni ljubimac često kaki ispred ulaza... jednom sam ugazio u taj izmet i poželio komšinici da slomi ruku...što se na kraju desilo ali par godina kasnije... Nekad imam malo čudne misli da bih mogao da nabodem nekog... glavom u liftu... ili dok čekam red u prodavnici a čovjek iza mene kašlje kao da se davi... u momentu mi dođe da ga nabodem žargonski rečeno ili raspalim po glavi čajnom kobasicom koju volim da jedem, ali... možda čovjek nema kovid već neku drugu bolest... i onda mi bude žao... zapitam se kakav sam ja to čovjek?
Nekad mrzim kad vidim da je jedan komšija vozi novi audi a6 koji je vjerovatno kupio prodavajući drogu... razmišljao sam i par puta da mu izbušim gume...ali možda je dobio nasledstvo od svojih pokojnih roditelja koji su bili prosvjetni radnici čitav svoj život i radili pošteno... ima još hiljadu stvari koje me nerviraju... Iznervira me nekad ako je neko bolji čovjek od mene, uspješniji... priznajem... ali opet kažem postigao je nešto... svaka mu čast na tome... ali zato mrzim folirante po instagramu i fejsbuku koji su kao humani i brinu o kučićima i bolesnoj djeci a nikada nisu poslali sms ili nahranili jadnu životinju pored puta... i znam da su go*na od ljudi i predstavljaju se lažno po društvenim mrežama... eto banalan primjer sa društvenih mreža... a ima toga i u real life... ali ja makar priznajem sebi neke stvari... dok oni žive u laži...znam da to nije hrišćanski, trudim se da budem bolji...
Da li vi mislite za sebe da ste dobri ljudi?
Da li se kajete za neke svoje greške?
Da li ste naudili nekom? Da li ste se pokajali zbog toga?
Kako postati boli čovjek?
Ajde da vas čujem?
Kako postati bolji čovjek?
Jeste da svako za sebe misli da je najbolji čovjek na svijetu, ali složićete se... na kraju dana, kada krenete da spavate i sklopite vaše dražesne okice...nije baš tako... sjetite se nekad kako ste drugu iz škole zalijepili žvaku na nove farmerice...koje je njegov otac krvavo zaradio radeći teške fizičke poslove... ili ste zezali vašu drugaricu iz IV-3 koja je nosila naočare pa vam je karma vratila tako što sad vi imate dioptriju malo bolju nego vaša baba koja u decembru puni 76 godina...
Ili se sjetite kako vašem drugu niste pomogli na kontrolnom zadatku već ste mu rekli pogrešan zbir na testu iz matematike... slomili prozor komšiji loptom... sjetite li se još nekog grijeha ili podvale i bude li vam žao? Ili imate mirnu savjest i bezgrešni ste? Oh.. izvinite nisam vas prepoznao prepodobni forumašu/forumašice!
Evo da krenem od sebe kao postavljač teme... iznerviram se nekad u sekundi i lako planem... posle mi bude žao... tješim se opet da ne dilujem drogu, kradem ili bijem slabijie od sebe... to je valjda dobro, zar ne... ? Nekad me nervira komšija sa sprata iznad koji često ima seks.... priznajem, zavidim mu, nekad ga i mrzim zašto ne mogu tako dugo kao on... Ili komšinica čiji kućni ljubimac često kaki ispred ulaza... jednom sam ugazio u taj izmet i poželio komšinici da slomi ruku...što se na kraju desilo ali par godina kasnije... Nekad imam malo čudne misli da bih mogao da nabodem nekog... glavom u liftu... ili dok čekam red u prodavnici a čovjek iza mene kašlje kao da se davi... u momentu mi dođe da ga nabodem žargonski rečeno ili raspalim po glavi čajnom kobasicom koju volim da jedem, ali... možda čovjek nema kovid već neku drugu bolest... i onda mi bude žao... zapitam se kakav sam ja to čovjek?
Nekad mrzim kad vidim da je jedan komšija vozi novi audi a6 koji je vjerovatno kupio prodavajući drogu... razmišljao sam i par puta da mu izbušim gume...ali možda je dobio nasledstvo od svojih pokojnih roditelja koji su bili prosvjetni radnici čitav svoj život i radili pošteno... ima još hiljadu stvari koje me nerviraju... Iznervira me nekad ako je neko bolji čovjek od mene, uspješniji... priznajem... ali opet kažem postigao je nešto... svaka mu čast na tome... ali zato mrzim folirante po instagramu i fejsbuku koji su kao humani i brinu o kučićima i bolesnoj djeci a nikada nisu poslali sms ili nahranili jadnu životinju pored puta... i znam da su go*na od ljudi i predstavljaju se lažno po društvenim mrežama... eto banalan primjer sa društvenih mreža... a ima toga i u real life... ali ja makar priznajem sebi neke stvari... dok oni žive u laži...znam da to nije hrišćanski, trudim se da budem bolji...
Da li vi mislite za sebe da ste dobri ljudi?
Da li se kajete za neke svoje greške?
Da li ste naudili nekom? Da li ste se pokajali zbog toga?
Kako postati boli čovjek?
Ajde da vas čujem?