Holy1
Ističe se
- Poruka
- 2.622
Imamo coveka koji proizvodi kapije.
Poslodavca i njegovih 10 radnika.
Gazda nalazi i ugovara posao. Radnici rade posao koji je poslodavac ugovorio. Radnici rade sa gazdinim sredstvima za proizvodnju (ap za varenje, ap za secenje, eleltrode, brusilice, strug i dr.).
Radnik iako radi na tuđim sredstvima za proizvodnju otplaćuje ta sredstva koja koristi putrm amortizacije. Gazda svakom radniku od mesecne plate oduzme odredjeni iznos radi amortizacije - održavanja (opravaka ili kupovine) masina i sredstava za rad.
Dakle radnik ne duguje poslodavcu sredstva za rad, jer ih on otplacuje od svoje mesecne plate.
Gazda ne radi, radnik radi - proizvodi. Kada radnici naprave i ugrade kapiju - novac dobija gazda a ne radnici, tako da on raspolože sa novcem koji celim delom nije njegov.
Koliko god kapija napravio i ugradio radnik u toku meseca, njemu ce gazda platiti njegovu platu. Ali ono sto se ne vidi je sledece..
Kada gazdi kupac da novac za jednu kapiju - on deo tog novca mora da da radniku koji je kapio napravio, zar ne? Radnik ce uvek dobiti (uracunato u plati) cenu satnice ili dnevnice rada na koju se on dogovorio i na koju je on pristao. Ali u cemu je zackoljica?
U tome sto radnik dobije samo onaj deo novca koji je utrosen u proizvodnju kapije, a ne dobije ni delic ( ni jedan procenat) opšte zarade od te kapije. Tako ostane pokraden, a da toga nije ni svestan.
Gazda npr. prodao kapiju koju je njegov radnik napravio. Gazda ce radniku da da samo onaj deo novca koji je utrosen na proizvodnju te kapije, a sebi ce uzeti zaradu od kapije. Tako ispadne da gazda ne radeci nista i ne doprinosrci i ne proizvodeci uzima na prrvaru ono sto pripada radniku. Tacnije opsta dobit mora da se podeli na ravne casti.
Ako smo za mesec dana prodali 10 kapije od po 100e to je 10.000e. Ako se izracuna da je za materijal i za proizvodnju tih 10 kapija utroseno 6.000e, to znaci da je ostalih 4.000e cista dobit tj. zarada.
Tih 4.000e treba da se podele između gazde i radnika (u zavisnosti koliko ih ima). Dakle, na svoje plate radnicima po pravu pripada i dobit od opšte koristi tj. zarada kojom im se isplatila mesecna proizvodnja. Dakle ako toh 4000e delimo na 10 radnika i gazdu, to bi znacilo da gazda ima pravo na mesecnu platu prosecnog svog radnika plus 11 deo od 4.000e (koje je opsta zarada). Neko ce reci da nije fer da gazda dobija isto koliko i jedan njegov prosecan radnik. Ali ne treba zaboraviti da radnici placaju sve troskove proizvodnje, utrosak materijala, jos proizvedu i montiraju i donose zaradu za sebe a i za onog koji ne ucestvuje u proizvodnji sa njima - zar gazda ne treba da se zadovolji samo time sto "nista" ne radi i neucestvuje u proizvodnji a za uzvrat ima isto toliko primanja kao jedan prosecan radnik iz te zajednice koji radi, proizvodi i doprinosi.
Poslodavca i njegovih 10 radnika.
Gazda nalazi i ugovara posao. Radnici rade posao koji je poslodavac ugovorio. Radnici rade sa gazdinim sredstvima za proizvodnju (ap za varenje, ap za secenje, eleltrode, brusilice, strug i dr.).
Radnik iako radi na tuđim sredstvima za proizvodnju otplaćuje ta sredstva koja koristi putrm amortizacije. Gazda svakom radniku od mesecne plate oduzme odredjeni iznos radi amortizacije - održavanja (opravaka ili kupovine) masina i sredstava za rad.
Dakle radnik ne duguje poslodavcu sredstva za rad, jer ih on otplacuje od svoje mesecne plate.
Gazda ne radi, radnik radi - proizvodi. Kada radnici naprave i ugrade kapiju - novac dobija gazda a ne radnici, tako da on raspolože sa novcem koji celim delom nije njegov.
Koliko god kapija napravio i ugradio radnik u toku meseca, njemu ce gazda platiti njegovu platu. Ali ono sto se ne vidi je sledece..
Kada gazdi kupac da novac za jednu kapiju - on deo tog novca mora da da radniku koji je kapio napravio, zar ne? Radnik ce uvek dobiti (uracunato u plati) cenu satnice ili dnevnice rada na koju se on dogovorio i na koju je on pristao. Ali u cemu je zackoljica?
U tome sto radnik dobije samo onaj deo novca koji je utrosen u proizvodnju kapije, a ne dobije ni delic ( ni jedan procenat) opšte zarade od te kapije. Tako ostane pokraden, a da toga nije ni svestan.
Gazda npr. prodao kapiju koju je njegov radnik napravio. Gazda ce radniku da da samo onaj deo novca koji je utrosen na proizvodnju te kapije, a sebi ce uzeti zaradu od kapije. Tako ispadne da gazda ne radeci nista i ne doprinosrci i ne proizvodeci uzima na prrvaru ono sto pripada radniku. Tacnije opsta dobit mora da se podeli na ravne casti.
Ako smo za mesec dana prodali 10 kapije od po 100e to je 10.000e. Ako se izracuna da je za materijal i za proizvodnju tih 10 kapija utroseno 6.000e, to znaci da je ostalih 4.000e cista dobit tj. zarada.
Tih 4.000e treba da se podele između gazde i radnika (u zavisnosti koliko ih ima). Dakle, na svoje plate radnicima po pravu pripada i dobit od opšte koristi tj. zarada kojom im se isplatila mesecna proizvodnja. Dakle ako toh 4000e delimo na 10 radnika i gazdu, to bi znacilo da gazda ima pravo na mesecnu platu prosecnog svog radnika plus 11 deo od 4.000e (koje je opsta zarada). Neko ce reci da nije fer da gazda dobija isto koliko i jedan njegov prosecan radnik. Ali ne treba zaboraviti da radnici placaju sve troskove proizvodnje, utrosak materijala, jos proizvedu i montiraju i donose zaradu za sebe a i za onog koji ne ucestvuje u proizvodnji sa njima - zar gazda ne treba da se zadovolji samo time sto "nista" ne radi i neucestvuje u proizvodnji a za uzvrat ima isto toliko primanja kao jedan prosecan radnik iz te zajednice koji radi, proizvodi i doprinosi.