Kako oprostiti nekome ko nije kriv...

Ovo je lako pitanje, isto kao onome koji jeste kriv, ako se zeli oprostiti...
Nije isto
Onome ko je kriv se ne prasta...
drag.gif


a ovo drugo je nesto drugo
drag.gif
 
Slažem se, mada ,vidiš, zanimljivo,

Kako znamo da neko nije kriv?

Svako je kriv nekom, svako se nekom zamerio. Možda možemo pričat o tome da neko nije kriv ako pričamo o holokaustu, i kako neko određen nije ubijao židove - ali ako pričamo o svakodnevnom životu, o sitnim stvarima koje čine život, o tajnama koje znaju samo oni koje dele krevet, naprimer, ili šta se dešava unutar četiri zida - KAKO znamo da je neko kriv, ili nije?
To što se dešava između četiri zida mogu znati samo oni koji i jesu između ta četiri zida, mi koji smo izvan možemo samo da sumnjamo, verujemo i pretpostavljamo.....
Ako se neko nekome zamerio, pitanje je čime se zamerio. Ne može nam se zameriti neko ko nam ništa ne skrivi. Tako opet dolazimo do istog zaključka. Nekome ko ništa nije skrivio nema se šta ni opraštati. :)
 
To što se dešava između četiri zida mogu znati samo oni koji i jesu između ta četiri zida, mi koji smo izvan možemo samo da sumnjamo, verujemo i pretpostavljamo.....
Ako se neko nekome zamerio, pitanje je čime se zamerio. Ne može nam se zameriti neko ko nam ništa ne skrivi. Tako opet dolazimo do istog zaključka. Nekome ko ništa nije skrivio nema se šta ni opraštati. :)
Izvini, nisam razumela da govoriš lično.
U tom se kontekstu slažem, ako govorimo lično, iz ličnog iskustva. :)
 
Pitanje teme je : Kako oprostiti nekome ko ništa nije kriv? I ja u tako postavljenom pitanju zaista ne vidim zašto bi se išta trebalo opraštati bilo kome ko ništa ne skrivi. :) Pokušala sam da skapiram, al ne ide :D
Ako smo ljuti na nekoga bez krivice te osobe, onda problem jeste u nama, a ne u toj osobi na koju smo ljuti...
 
Poslednja izmena:
Prizeljkivala si mi batine nakon sto sam napisao da se golaci na nudistickim plazama okupljaju kako bi jedni na druge drkal*i.
Ah, mladost ludost.

I dalje ne mislim da si bio u pravu, i izvinjavam se na off, jer samo čitam reakcije a ne teme i više se i ne sećam o čemu se ovde radi. Ako treba nek me obrišu.

Ideja naturalizma nije toliko primitivna koliko ti misliš, i više se tiče tebe i tvojih zagorelih, ustajalih stavova koji nikad nisu videli oduška kojeg priželjukuju, nego naturalizma po sebi. Iako joj (ideji) nisam rada, iz bilo kog razloga - a prestara sam da se više zanimam koji je to razlog, i da li možda grešim, danas me baš zabole uvo jer imam prečih stvari - ali recimo zbogradi teme, iako joj nisam rada, odbacivati je sa zgražanjem, užasom i/ili pripisivati joj vulgarne motive - to molim da ljudi sami sa sobom vide. Mada neće, jer im treba terapeut da shvate što su toliko zgroženi i što osećaju toliku odvratnost. Jer svi znamo da zadrti dogmatici ne idu kod terapeuta zato što ne vide ama baš ništa loše ili bolesno u svojim glavama. Tu se (ponavljam se, već sam to pominjala) uvek setim filma Sedam, i Bred Pita kad pita onog ludaka: Uvek me je zanimalo dal vi ludaci znate da ste ludi. Dal se ujutro pogledate u ogledalo i pomislite: ebote, AL SAM LUD.

To je urnebesna scena iz filma, jer naravno, niko za sebe nije u stanju shvatit da je lud.
Taj krst nose DRUGI. Oni što s ludacima dolaze u kontakt. :mrgreen:
 

Back
Top