Kako objaviti knjigu u Laguni?

Napisao ja roman-rekonstrukciju starozavetnog Izlaska i ovaj moj nazovi gariša,bez mog znanja odneo
nekom svom u episkopiju "na saglasije"...Kad smo se sledeći put videli,kaže da to u Srbiji niko neće štampati...
Hoće-satanisti,kažem ja i bogami me zvao posle nedelju dana da pita da li nešto s tim radim...
"U štampi je..." i zalupim mu-zvao na fiksni...
Nije lak posao izdavača-sa svakakvim kretenima se sreću pa i takvim kao ja...:zelenko3:

- - - - - - - - - -

O da...Čak i ne znam gde mi taj rukopis...Bio u pet primeraka-nemam ni jedan...A nisam ga na kompu već
na čirilićnoj pisaćoj aktuelnog ministra...A i on je malo jači pisac...:zelenko3:
 
Naslov kaze sve. Zavrsila sam roman, ali zelim da ga objavim u izdavackoj kuci koja ce mu posvetiti punu paznju (kakvu i zasluzuje) i napraviti mu dobar marketing..Zna li neko od vas kako mogu da objavim roman za IK "Laguna", kome da se obratim i da li postoji mogucnost da oni finansiraju stampanje mog romana?
Imam mogucnost da izdam roman u nekoliko izdavackih kuca koje nisu narocito jake, ali smatram da od toga necu imati nista, a takodje sam misljenja da toman tog tipa moze javnosti najbolje da prezentuje "Laguna".

pa de si ti gazelice jesi se proslavila<3
 
Naslov kaze sve. Zavrsila sam roman, ali zelim da ga objavim u izdavackoj kuci koja ce mu posvetiti punu paznju (kakvu i zasluzuje) i napraviti mu dobar marketing..Zna li neko od vas kako mogu da objavim roman za IK "Laguna", kome da se obratim i da li postoji mogucnost da oni finansiraju stampanje mog romana?
Imam mogucnost da izdam roman u nekoliko izdavackih kuca koje nisu narocito jake, ali smatram da od toga necu imati nista, a takodje sam misljenja da toman tog tipa moze javnosti najbolje da prezentuje "Laguna".

kakve ces ti koristi imati od toga?
koliko mozes da zaradis od toga?
 
Ja sam razmisljala da objavim zbirku pesama preko KR PRESING. Objavljuju knjige ,apsolutno sve. Ako knjiga ima sto strana ,naprimer,to onda izadje 210 dinara. Mislim da je A5 format. Pet primeraka od ukupnog tiraza ce biti poklonjene Narodnoj biblioteci u Beogradu. Ako trebaju neke informacije o tome,javite...

pa napisaću ti ono što je i meni napisao jedan lik koji je u izdavaštvu.
zašto bi plaćao/la za objavljivanje svoje knjige?
to može svako.

...

ako treba da platiš za objavljivanje svoje knjige, onda to pisanije vrv i nije dovoljno dobro?
eo nzm.
a ovo mi je, između ostalog, napisao izdavač:
"Problem je što mnogi ljudi smatraju da je sve što napišu izuzetno i dragoceno, što i jeste, ali uglavnom za njih i one koji ih poznaju i vole."

:hahaha:

pa si ti misli...
 
Poslednja izmena:
"Borac za prava zivotinja
Jedan razgovor sa izdavačem

Borac za prava zivotinja u 04.07.2011. 18:44 (1317 pregleda)

«Dobar dan», kažem, «ja sam ta i ta, i došla sam na zakazani razgovor povodom rukopisa.»
«Izvolite, sedite. Želite li nešto da popijete? Sok, kafu?» Nakašljava se: «Da odmah pređem na stvar. Što se tiče Vašeg rukopisa....» Vadi fasciklu iz fioke i prelistava papire. «Vidi se da posedujete iskustvo. Ali, nadam se da se nećete ljutiti .. jer, imao bih jednu malu zamerku.»
«Da? Koju?»
«Ime romana.» Nastavlja, tobože zamišljeno grickajući vrh olovke: « Naslov mora biti privlačan... Kratak, ili neobičan.... Na primer, nešto kao «Šlagvort za šalabajzne», ili – «Prepelica, gaće, Alhambra»... Razmislite o mojim predlozima. Najbolji je brain storming: sednete s prijateljima i porodicom i zapisujete šta vam padne na pamet.»
«Pa prijatelji nisu čitali rukopis, kako će znati koji naslov odgovara?»
«Ma nebitno je da li odgovara tematici. Naslov je kao i korice: mora da zove, vabi čitaoca, da mu skrene pažnju ... Što me, kad smo već kod korica, podseti: korice moraju biti intrigantne. Recimo – plaža, školjke, svetloplavo nebo, ženski slamnati šešir na pesku ....»
«Ali radnja mog romana nema nikakve veze sa morem i plažom ....»
«Ubacite nešto u roman što bi se moglo povezati s koricama. Recimo, glavna junakinja se priseća letnje avanture ... i ne bi bilo loše da je u tu avanturu upetljana neka javna ličnost ... Biznismen ili političar bi bili najbolji izbor. Eto, rešili smo problem: napišite nekoliko rečenica o tome kako je junakinja jednom davno na moru imala burnu avanturu sa nekim političarem.»
«S kojim?»
«Ne znam, s nekim koji Vam se čini dovoljno atraktivnim. Ako ne nađete adekvatnog među našima, onda uzmite nekog stranog ... što i nije tako loša ideja, jer onda imate na raspolaganju mnoštvo destinacija: Azurnu obalu, Rim, London, Pariz – sve ono što glavna junakinja ne bi mogla videti bez poznanstva sa stranim političarem ili bogatim biznismenom....»
«Ali glavna junakinja nije sponzoruša!»
«Naravno da nije! Ona ne sme imati više od 35 gpodina ... Lepa, obrazovana i pametna, iz stare i nekada bogate beogradske porodice. Da, da, molio bih Vas da joj promenite ime; bilo bi poželjno da zvuči onako – starinski, ili univerzalno. Na primer, Simonida, pa je skraćeno zovu Simona, ili Moni. To je zbog eventualnih stranih čitalaca, da mogu da se identifikuju sa njom. Naša Simonida je taze razvedena, međutim – bez dece. Deca bi zakomplikovala situaciju. Slučajno sreće svoju nekadašnju morsku ljubav .... koji je tada bio student, a sada je pošteni biznismen ili političar.»
«Juuu, gde ste videli poštenog biznismena ili političara?»
«Molim Vas, što da ne ... Još uvek ima takvih. Ako hoćete da ga strpate u roman, onda znajte da pošteni biznismen uvek ima posao vezan za poljoprivrednu proizvodnju, živi na velikom seoskom imanju, povremeno i sam zasuče rukave da pomuze kravu ili zasadi mladicu .. Prikaz seoske pastorale je prilika da se u romanu razvije romantična ljubav.»
«Uopšte nisam tako zamišljala svoj roman ....»
«Neka Vas to ne sekira; i veliki Tolstoj je drugačije zamišljao svoju «Anu Karenjinu». Zato smo mi, izdavači, tu – da usmerimo, pomognemo po kojim savetom.» Zamišljeno nastavlja: «Ja bih, da sam na Vašem mestu, svakako u radnju ubacio i neku misteriju vezanu za mesto događanja; to je sad vrlo moderno.»
«A šta ćemo sa ubistvom?»
«Kakvim ubistvom?»
«Pa onim u prologu, od kojeg sve počinje.»
«Hmm ... Izbacite ga.»
«Ne mogu da ga izbacim, ono je vrlo važno za razvoj priče, motive ... i povezuje likove.»
«Ajte molim vas, pa ko još razmišlja o motivima? Šta će Vam leš u knjizi? To odbija ljude. Niko, u ovim vremenima, ne voli da čita o ubistvu. Roman, podrazumeva se, mora imati srećan kraj...Nema smisla da ljudi kupe roman od čak 300 strana da bi se na kraju rastužili. »
«Ah, pa srećan kraj bi u potpuno srušio koncepciju mog romana! Naime, poruka .....»
«Kakva koncepcija, kakva poruka? Svi tumače poruke kako hoće. Ni dan danas se ne zna šta je Kafka hteo da kaže, to jest da poruči. Pardon, ali zašto biste VI bili bolji od Kafke? Uostalom, nikakav problem: reći ćemo da je reč o postmodernističkom romanu, i niko dalje neće zapitkivati o sitnim nelogičnostima i poruci ....»
«Ipak, strepim od književne kritike ....»
«Čega?»

«Ah, da ... recenziju će napisati moja supruga. To će Vas koštati između 30 i 50 evra, zavisno od broja slovnih znakova.»
«Vaša supruga je pisac?»
«Ne, završila je pravno-birotehničku i trenutno je domaćica, ali ima iskustva u pisanju recenzija.»
Ustajem sa stolice da krenem.
«Čekajte ... moramo još nešto da se dogovorimo. Dakle, apsolutno je neophodno da uzmete pseudonim. Ne bih hteo da Vas uvredim, ali Vaše ime je nekako previše ... jednostavno, da ne kažem prosto ... domaće, i fali mu književnički šmek. Zamislite kako bi Milica Jakovljević prodavala svoje romane da nije pisala pod pseudonimom Mir-Jam, zar ne? Mogli biste uzeti pseudonim Millie ili Vanilla Lady .....Pseudonim otvara još jednu mogućnost: odmah ćemo Vas proglasiti hit piscem, piscem bestselera koji se prvi put objavljuje kod nas.» (Zadovoljno trlja ruke.) «Ako se knjiga ne bude prodavala, izbacićemo ubistvo i misterije, dodati još par biznismena i promeniti naslov u «Sto i jedan način kako osvojiti muškarca», i tako pokriti troškove, pa i extra zaraditi.»

Već sam uhvatila kvaku, kada me opet zaustavi njegov glas:
«Pošto smo se lepo dogovorili, red je da potpišemo ugovor.»
Zabezeknuto gledam u parče papira u svojim rukama: «Ne razumem .... Zašto da vam platim 1200 evra?! Valjda JA treba da dobijem honorar?»
«A ne, ne, ne ide to više tako ... Vama treba da bude čast što ću Vam publikovati knjigu. Uostalom, već čitav sat radim na tome da Vam sugestijama pomognem da roman bude bolji .... Moj profesionalni trud, prelom, štampa, logo moje izdavaćke kuće na koricama Vašeg romana, i renome koji uživam među ostalim izdavačima ..... sve to košta daleko više, ali ste mi simpatični pa Vam, pored popusta od 5%, nudim i posebnu pogodnost: deset primeraka Vaše knjige, kada bude odštampana.»

«Zbogom!» kažem.
«Do viđenja. Sledeći!»"
z:cry:
 
Mogla bih dodati novu verziju, iz taze iskustva:

„Jesi li završila rukopis?“, pita me prvi izdavač, treći put za mesec dana.
„Pri kraju sam“. (Roman pišem tri meseca, a izdavač već hukće da moje pisanje predugo traje.)
„Javi mi čim budeš gotova. Jedva čekam da pročitam.“
Zadovoljno trljam ruke: ovaj roman trebalo bi da bude kruna mog stvaralaštva, nešto što već četvrt veka čeka da bude objavljeno. To je moja deseta knjiga.

Nakon nedelju dana nalazim se sa izdavačem i predajem mu rukopis. Tačno 297 strana u prelomu.
„Naslov zvuči intrigantno. Kavez. A o čemu se radi?“
Sažimam u nekoliko rečenica. Izdavač se zamislio: „Hmm ... Subverzivno, je l da?“
„Paaa ... Malkice.“
„Znaš kako, ja sam relativno mlad izdavač, tek se probijam. Ne mogu da objavljujem nešto što bi mi napravilo eventualne probleme... Ali, videćemo ...“
„Kakve probleme?“, pitam.
Nasumično prelistava stranice:
„Vidim ovde neka imena, autentične ljude, neke kritike na njihov račun.“
„Svi su oni pokojni, a i davno je to bilo ...“
„A da ukineš imena?“
„Zašto? Nisu ukidali imena ni mnogo važnijim (Istorijskim) ličnostima ...“
„Dobro, javiću se kad pročitam, za desetak dana.“
Zove me nakon tri nedelje: „Još nisam stigao da pročitam.“
Nakon još dve nedelje predlaže da se nađemo. U kafiću govori šapatom i obzrivo se osvrće, iako je kafić prazan.
„Odmah da pređem na stvar: očekivao sam nešto drugo. Krimić, npr.“
„Pa i jeste krimić.“
„Da, ali istinit, što me kao izdavača stavlja u nezgodan položaj. Ako bi ukinula imena, možda bi se moglo i izdati ...“
„NEĆU da ukinem imena. A i da ih ukinem ili zamenim pseudonimima, znalo bi se na koga mislim.“
„U stvari, ja sad nemam dovoljno novca da finansiram tvoj rukopis. Možda iduće godine, a ti u međuvremenu poradi na ... imenima.“

Dajem rukopis drugom izdavaču. Vrlo je obradovan što sam mu se javila, stari smo znanci. „O čemu se radi u romanu? Nešto ljubavno?“
„Nije. Znaš da to nije moj fah.“
„Eh šteta, jer naslov obećava. KAVEZ. Asocira na neki sado-mazo, kao one nijanse sive, ili kako-se-već-zove ... OK, zovem te čim pročitam, odmah posle Sajma.“
Prošao Sajam, bliži se kraj godine, a izdavač se ne javlja. Zovem ja njega. (Na Sajmu srećem prvog izdavača koji je u međuvremenu – iako nema para – objavio tri nova naslova. Ljubavne romane, naravno.)
„A đe se kupaš?“, pitam ga.
Kiselo se smeje. Zvuči pomalo rezervisano. „Pročitao sam. Zanimljivo štivo, ali ...“
„Ali ...?“
„Mom uredniku se jako dopada, no sam video neka imena u problematičnom kontekstu ...“
„Uvek si voleo skandale. Eto ti konačno materijala.“
„Ma da su neki drugi ljudi, nego većinom moji zemljaci....“ (Ovo je samo delimično tačno, a akcenat nije stavljen na nacionalnost. Loši ljudi su loši ljudi bez obzira na poreklo.)
„Znači, nećeš da ga publikuješ?“
„Nemam sad novca. Ušao sam u izvesne projekte. Možda dogodine, a ti razmisli ne bi li promenila imena u knjizi.“
„A ako bih ja finansirala štampu?“, pitam.
„Ne, ne“, upaničio se, „nikada to ne bih tražio od tebe! Jednostavno, znaš kakva je publika: voli laganu, neopterećujuću literaturu.“ (Kaže čovek koji je za Sajam objavio dva naslova o svedočanstvima iz konc logora, uz spominjanje pravih imena raznih zlotvora. Izgleda da je lakše čačnuti u tu vrstu osinjaka nego u ljude iz novije istorije koji su izgradili kult ličnosti.)


Kod kuće pravim spisak izdavača. Precrtavam izdavačke kuće za koje znam da nikako ne bi objavile moj rukopis, zaokružujem one pod „možda“. Nema nijedne koju bih štriklirala kao sigurno dovoljno smele. Nema nijednog izdavača koji bi objavio moju knjigu čak i da im ponudim pare. Tražili bi da izbacim imena ili ih zamenim drugim, a ja to neću. Na takav kompromis ne pristajem. Odnosno, ako se i odlučim na taj korak, zašto ne bih sama odradila celu konstrukciju? Zašto da zavisim od izdavača od kojih ionako moram da cvilim za honorar. Lepo pronađem štampariju, uradim manji tiraž, i prodajem knjigu preko FB i sajta. ***** honorar, od pisanja se ionako ne živi. Ali meni se može i tako. Nisam početnik, već imam krug svojih čitalaca. Ili da čekam još 25 godina da se pojavi hrabriji izdavač?
Šta mislite?
 
Sad bih lako mogao da izfinansiram izdavanje svega šta sam napisao,ali ima dosta razumnih argumenata zbog kojih mi to ozbiljno
i ne pada na pamet...
Prvi je taj što su priče i romani nedovoljno dobri(baš da sebe ne "častim" grubljim izrazima) za nešto ozbiljnije-i sami čitate moje priče na konkursu-to može skoro svako da napiše...:zelenko3:
Drugo:oduzelo bi mi neadekvatno mnogo vremena i nerviranja s izdavaćem i recenzentom,
Treče:nisam se smako da zbog sujete i slavohleplja bacam pare u Dunav,jer to je loša investicija,a ja već dugi niz godina investiram samo
u sigurne projekte ,vodeći računa o svakom jevru...:zelenko2:
Poezija je nešto drugo,ali to mi valja samo in vivo na lađama leti uz pivkane i sl...z;)
 
Бог зна шта сам све изрекао у кафанама, полу пијан, или полу трезан. Моја жена увек каже, да су најлепше моје реченице бачене у ветар, кафанске дуваре, или Дунавске таласе за увек, да отлове и да их нађе неко бољи од мене, ко их више заслужује.
 
Ama nije to baš tako poetično kad si pijan...To ti i draga bila se dobila pa joj sve bilo med i mleko,a za nekog treznog je to u stvari bilo
pijano baljezganje...I Mika je pijan s Perom samo baljezgao u Oraču,a trezan u Dnevniku na četvrtom pisao Vojvodinu i ostalo,naravno
i po koji tekst za Novosadsku hroniku...z;)
 
Ama nije to baš tako poetično kad si pijan...To ti i draga bila se dobila pa joj sve bilo med i mleko,a za nekog treznog je to u stvari bilo
pijano baljezganje...I Mika je pijan s Perom samo baljezgao u Oraču,a trezan u Dnevniku na četvrtom pisao Vojvodinu i ostalo,naravno
i po koji tekst za Novosadsku hroniku...z;)

Хе би га... ја у целом свом животу нисам био баш баш пијан. Не би чак ни знао да опишем то стање.... то је оно, мало под гасом... тек да елегично избезумим. Но, пошто сам све што сам у таквим ситуацијама изговорио, апсолутно и поптуно заборавио, може бити да си у праву, и да је све то било пијано баљезгање. А моју жену и не треба узимати за озбиљно. Заљубљено је то, па нема појма де главом удара.
 
Meni uvek bilo zadovoljstvo da prošvercujem neku hranu i hranim životinje u ZOO vrtu z:cry:

El sam prepričao ono s hranjenjem žirafe iz Basarine "Dugovečnosti"?
Ybt,kaže hranili zveri mesom,a i žirafa nanjušila meso pa turila vrat preko ograde-i ona bi.
Znaju oni da ne valja joj dati jer ima dva želuca i ostalo za celulozu,a za meso jok,ali ona uporna i oni joj bace
malo.Sutradan sav prostor žirafin uprskan prolivom! Ali žirafa i pored toga pruža vrat i traži meso! Bace opet!
I dobiju otkaz!
Otputovali u drugi gread,ali ih zove upravnik onog zoo da se vrate,ali da obećaju da neće više žirafi davati meso!
Obećali...

Eh...Ima tu dobra pouka...Tipa sisa na piletu i slično...z:lol:
 
Prust je o svom trošku izdao prvi dio edicije jer su ga odbile sve izdavačke kuće tog vremena.
Tak' da, ako mislite da vrijedite, ne žalite para...

- - - - - - - - - -

Prodaj regal, ukradi maminu ogrlicu...
kasnije kad zaradiš vrati namještaj i zlato

- - - - - - - - - -

samo uradi nešto

- - - - - - - - - -

:) :) :) :) :)
 
Prust je o svom trošku izdao prvi dio edicije jer su ga odbile sve izdavačke kuće tog vremena.
Tak' da, ako mislite da vrijedite, ne žalite para...

- - - - - - - - - -

Prodaj regal, ukradi maminu ogrlicu...
kasnije kad zaradiš vrati namještaj i zlato

- - - - - - - - - -

samo uradi nešto

- - - - - - - - - -

:) :) :) :) :)

Ma prodaj kuću,stan i odštampaj 50 000 primeraka za sve pare...
Plati viljuškare,kamione i iznajmi garažu gde ćeš to držati...z:cry:

- - - - - - - - - -

Naslov kaze sve. Zavrsila sam roman, ali zelim da ga objavim u izdavackoj kuci koja ce mu posvetiti punu paznju (kakvu i zasluzuje) i napraviti mu dobar marketing..Zna li neko od vas kako mogu da objavim roman za IK "Laguna", kome da se obratim i da li postoji mogucnost da oni finansiraju stampanje mog romana?
Imam mogucnost da izdam roman u nekoliko izdavackih kuca koje nisu narocito jake, ali smatram da od toga necu imati nista, a takodje sam misljenja da toman tog tipa moze javnosti najbolje da prezentuje "Laguna".

Znaš ša Gazelice...Ak si ribaja ko na avataru,napravim ti knjigu selfija i kuvarskih recepata za sreću...Ima da ti prodam u 20 000 primeraka-
bolje od Plejboja...
 

Back
Top