A
Analena
Gost

A sada da se vratim na temu;
Pre nedelju dana se odrzalo takmicenje predskolaca na temu "koliko poznajem saobracaj".Deca su prvo imala usmeno testiranje ,izvlacili su pitanja koja su se sastojala od tri podpitanja.Zatim se islo na poligon gde su vozili bicikl.Moj mali izuzetno voli i vozi svoj bicikl.Sa nepune 4 godine je vozio na dva tocka i izuzetno je spretan.Na usmenom je odgovorio tacno na sva tri pitanja.(naravno bilo je jos dosta dece koja su usmeni deo savladala kao i moj mali.Na poligonu je bio jedini koji je vozio bez greske.Kada su proglasavali ko je osvojio prva tri mesta uopste nisam sumnjala da je on najbolji,ali sta se desava?!Prvo mesto osvaja devojcica koja je srusila dva cunja i pala prilikom prelaska daske(i cija je tetka vodila zapisnik);drugo mesto osvaja devojcica (ciji je tata direktor jedne od vodecih firmi u gradu);trece mesto odlazi decaku ciji tata ima uglednu privatnu stampariju(najverovatnije je stampao diplome za tu priliku).
Jos uvek mi je pred ocima skamenjen izraz lica moga deteta...srce mi se stegne i sva se najezim kad samo pomislim na te trenutke.Plakao je na sav glas i uporno pitao:"Mama,kako su oni bolji od mene kad sam ja video da su rusili one cunjeve""Mama ja nisam imao ni jednu gresku". Uzela sam ga u narucje i jedina zelja mi je bila da sto pre nestanem sa tog mesta.Usput srecem coveka koji je bio u "komisiji" i pita me zbog cega mali place-"zato sto nema zvucno prezime" odgovaram mu.On pogleda malo bolje mog malog i kaze mu da je odlicno vozio ali"nije znao da odgovori na pitanja" na sta mu ja obrusim da to nije tacno i da je sve korektno odgovorio.A onda stize biser: "gospodjo ako zelite diplomu,ako je to problem dacemo vam".Odgovorila sam mu da mi njihova diploma netreba ,i udaljila se.Na putu ka kuci jedva sam pronalazila reci kojima sam tesila svoje dete.Uhvatila sam sebe da ga tesim onako kako se tesi odrastao covek i to :"znas ,pipo mamina,u zivotu neces uvek biti nagradjen onako kako si mozda zasluzio"ili"nekada se ljudima desavaju nepravde i neke stvari na koje covek nemoze da utice"
Moj mali je dan posle ovog dogadjaja rekao da vise nikad nigde nece da se takmici i da ce odustati pre bilo cega.Na to sam reagovala tako sto sam ga ubedjivala da nikada ne treba da se preda,da se uvek valja boriti ...
Mada iskreno receno vise ni ja sama neverujem u to.I u danima moga detinjstva je bilo tako,samo sto su se tada sve te mahinacije odvijale prikriveno.Danas se to radi javno i niko im nista ne moze!
Najzalosnije je sto se sve to desava detetu koje je na pragu zivota i koji sutra treba biti covek.U kakvog coveka treba da izraste moje dete? Ogorcenog?
Nesigurnog?Da li treba da izraste u coveka koji ce uvek sumnjati u svoje sposobnosti?
Kako da ga usmerim i kako da ga pustim u vrtlog zivota?Kako da mu vratim veru u pravdu i da ga naucim pravim vrednostima ? Vrednostima kao sto su postenje,cast,iskrenost...?