Isto sam se i ja osecao prema nemackom pre 15-tak godina, ali kad sam igrom slucaja dosao da radim i zivim, kad sam upoznao bolje taj jezik - blokada je nestala i poceo sam da ga govorim, pa cak i da razmisljam na njemu sasvim opusteno. I sto vise ucim i govorim, sve mi je prirodniji i lepsi.
Najvise mi se svidja kod nemackog sto je jako bogat, sto jednu stvar mozes da kazes na trista nacina, i sto imaju to sklapanje jedne reci od dve ili vise reci, pa bukvalno mozes u glavi da se igras, izmislis neku slozenu rec, i slobodno da je upotrebljavas - svi ce da te lepo razumeju
Jos jedna zanimljiva stvar je da su mnoge slozene reci nastale na isti nacin kao u srpskom, npr. "Ausflug" znaci "Izlet" i nastala je spajanjem reci "Aus" sto znaci "Iz" i od reci "Flug" sto znaci "Let". Dakle iz+let=izlet.
I jos trista slicnih primera ima, ali ne samo to, bas ima dosta drugih logickih slicnosti sa slovenskim jezicima
Mada ja sam na severozapadu, gde se govori lep i cist dijalekt, tzv. hochdeutsch, gde ljudi pricaju polako, cisto i veoma razumljivo.
Ali kada odem u Austriju i to u Tirol ili Stajersku - kao da sam otisao na drugu planetu sto se tice jezika. Taj njihov dojalekt je toliko grub, tezak za razumevanje i ruzno zvuci, da ni ja nemam pojma da li bih mogao da se ikad naviknem.