Како је будизам религија када не верују у Бога (јединога)?

Религија представља скуп културних система, система веровања, и погледа на свет који се односе на човека и његов однос према Богу и свету који га окружује.

- википедија

Дакле, не може по тој дефиницији
 
Religija je praktično povezanost ljudi, njihovih misli ka nekom uverenju.
Sada, da li je to Bog, znanje, to je nebitno.
Čovek je u nemogućnosti da objasni svoju genezu, u mraku neznanja, slabosti pribegao bogu. Očekivati da je jedno biće zamahom svoje čarobne četkice stvorilo čitav univerzum je neozbiljno, te protivno zdravom razumu i logici koju čovek poseduje.

Zašto onda milioni i dalje veruju?
Iz straha.
To je iskonska praiskra u nama.
 
Како је онда религија?
У свакој религији мораш имати некога ко је на врху, у њиховом случају је пробуђени Буда. Воде се његовим учењима да би достигли нирвану што је тежња да буду добри људи, да прекину ланац реинкарнације. Просветљење је циљ. Исто тако постоји свештеничка хијерархија као и у другим религијама.
 
Nije religija u klasičnom smislu, već sistem učenja... ;)
Da, o tome se vode diskusije već 100 godina. Da li je ili nije religija, filozofija, psihologija...🙄 Mislim da je potpuno nebitno. Meni lično je isto najbolji izraz "učenje".
Будизам је не-теистичка религија, што значи да не укључује обожавање бога или божанства.

Како је онда религија?
Ne samo da se ne bavi nešto preterano bogovima već ne sadrži ni veru kao osnovni koncept religija. Naprotiv. Budin moto je "Ne veruj. Sumnjaj. Proveri.".
Ali u praksi, pogotovo na istoku tamo gde je i nastao, budizam je poprimio odlike religije. Ljudi se mole, prinose darove, vrše rituale, obožavaju... Čak su i sami učitelji budizma na istoku svesni toga i kažu da je zapad možda pogodnije tlo za nastavak razvoja budizma jer je oslobođen okova tradicije, mita i istorije.
 
Budisti ne veruju u Boga ali zato imaju Budu

Veruju da je svako ljudsko biće dragoceno i važno i da svako ima potencijal da se razvije u Budu – savršeno ljudsko biće. Budisti veruju da ljudi mogu da prerastu neznanje i iracionalnost i vide stvari onakvima kakve one zaista jesu. Verujuo da mržnja, bes, zloba i ljubomora mogu da se zamene ljubavlju, strpljenjem, velikodušnošću i dobrotom. Veruju da je sve ovo moguće za svakog čoveka ako uloži dovoljno truda, vođen i podržavan drugim budistima i inspirisan Budinim primerom.

Kao što Buda kaže:
Niko nas ne spasava sem nas samih.
Niko ne može i niko ne uspeva.
Mi sami moramo hodati stazom,
a Bude nam jasno pokazuju put. (Dp. 165)
 
Budizam, kao filozofija religije razvio se na osnovu učenja čoveka po imenu Sidarta Gautama, čije se učenje tokom milenijuma proširilo po ostatku Azije, a potom i po svetu.

Prema National Geographic Societi-u, budisti veruju da se ljudski život svodi na 'zatvoreni' ciklus patnje i ponovnog rađanja, iz kojeg je moguće pobeći samo ako osoba postigne stanje prosvetljenja, ili nirvane.

Čovek koji je prvi uspeo da postigne ovo prosvetljenje bio je Sidarta Gautama, ili Buda. Gautama je bio princ koji je, suočen sa scenama ljudskog siromaštva i smrti, shvatio da je ljudski život patnja, pa se odrekao bogatstva i vreme provodio kao prosjak, meditirajući i putujući. Ali ni to nije bio zadovoljavajući odgovor. Na kraju je prihvatio 'srednji put', praksu izbegavanja ekstrema, i na kraju, u stanju duboke meditacije, postigao prosvetljenje ili nirvanu ispod drveta prosvetljenja. Mesto njegovog prosvetljenja, hram Mahabodi u Biharu, značajno je mesto hodočašća. Buda je sedeo ispod pomenutog drveta 49 dana.

Prema definiciji iz enciklopedije, glavni sadržaj Budinog učenja čine četiri plemenite istine – o patnji, nastanku patnje, prestanku patnje i oslobađanju od patnje, ili drugim rečima: „život je patnja izazvana želja i neznanje, koji stalnim nemirom, kao Kroz princip kauzalnosti (karme), određuju sudbinu svakog čoveka i stvaraju beskonačan ciklus rađanja i umiranja, tj. reinkarnacije, koje opet stradaju“.
 
Budizam, kao filozofija religije razvio se na osnovu učenja čoveka po imenu Sidarta Gautama, čije se učenje tokom milenijuma proširilo po ostatku Azije, a potom i po svetu.

Prema National Geographic Societi-u, budisti veruju da se ljudski život svodi na 'zatvoreni' ciklus patnje i ponovnog rađanja, iz kojeg je moguće pobeći samo ako osoba postigne stanje prosvetljenja, ili nirvane.

Čovek koji je prvi uspeo da postigne ovo prosvetljenje bio je Sidarta Gautama, ili Buda. Gautama je bio princ koji je, suočen sa scenama ljudskog siromaštva i smrti, shvatio da je ljudski život patnja, pa se odrekao bogatstva i vreme provodio kao prosjak, meditirajući i putujući. Ali ni to nije bio zadovoljavajući odgovor. Na kraju je prihvatio 'srednji put', praksu izbegavanja ekstrema, i na kraju, u stanju duboke meditacije, postigao prosvetljenje ili nirvanu ispod drveta prosvetljenja. Mesto njegovog prosvetljenja, hram Mahabodi u Biharu, značajno je mesto hodočašća. Buda je sedeo ispod pomenutog drveta 49 dana.

Prema definiciji iz enciklopedije, glavni sadržaj Budinog učenja čine četiri plemenite istine – o patnji, nastanku patnje, prestanku patnje i oslobađanju od patnje, ili drugim rečima: „život je patnja izazvana želja i neznanje, koji stalnim nemirom, kao Kroz princip kauzalnosti (karme), određuju sudbinu svakog čoveka i stvaraju beskonačan ciklus rađanja i umiranja, tj. reinkarnacije, koje opet stradaju“.
Dobro je samo malo treba precizirati. Budisti ne bi trebalo da "veruju" već da provere učenje. Može se imati poverenje (šadra) u učitelja, učenje, ali to nije slepa vera. Sidarta nije bio ni prvi ni poslednji Buda. Bilo ih je i pre i posle njega. Prva Plemenita istina ne glasi "život je patnja" već "u životu postoji patnja, nemir, nezadovoljstvo, dukkha". Kao i radost. Često se ta prva istina pogrešno prevodi, a često i zlonamerno da bi se budizam prikazao kao neko pesimisticno učenje. Karma i sudbina nemaju isto značenje.
 
Апсолутне спознаје истинитости учења, или било чега другог.
U čemu je problem spoznati ili ne spoznati učenje? 🤔 1+1 jeste 2. Šta je to problem spoznati? Prva Plemenita Istina kaže da u životu postoji dukkha. Patnja, nemir, neprijatnost, nezadovoljstvo. Šta je to tako teško spoznati? Buda nije rekao to i to je istina, nego je dao tehnike da otkrijemo realnost šta god ona bila.
 
U čemu je problem spoznati ili ne spoznati učenje? 🤔 1+1 jeste 2. Šta je to problem spoznati? Prva Plemenita Istina kaže da u životu postoji dukkha. Patnja, nemir, neprijatnost, nezadovoljstvo. Šta je to tako teško spoznati? Buda nije rekao to i to je istina, nego je dao tehnike da otkrijemo realnost šta god ona bila.

Проблем је наша способност перцепције. Колико дубоко и широко можемо да спознамо природу ствари и саму реалност, и шта је то уопште.

Буда тврди да је достигао просветљење. На основу чега зна шта је просветљење. На основу чега зна да треба да достигне просветљење. На основу чега зна да га је достигао. На основу чега било који Будиста зна да је достигао просветљење. Шта је патња и због чега треба да се ослободимо патње? Зашто је прави пут у ослобођењу од патње а не у достизању врхунца патње.

Не знамо чак ни шта је математика ни шта су бројеви. Шта је број 2? Можемо га приказати или замислити помоћу написаног броја, или написаних слова, или као две тачке на пример, и сл, али број 2 има искључиво духовну природу, и ми га не можемо спознати, можемо га само представити на одређени начин.
 
Проблем је наша способност перцепције. Колико дубоко и широко можемо да спознамо природу ствари и саму реалност, и шта је то уопште.

Буда тврди да је достигао просветљење. На основу чега зна шта је просветљење. На основу чега зна да треба да достигне просветљење. На основу чега зна да га је достигао. На основу чега било који Будиста зна да је достигао просветљење. Шта је патња и због чега треба да се ослободимо патње? Зашто је прави пут у ослобођењу од патње а не у достизању врхунца патње.

Не знамо чак ни шта је математика ни шта су бројеви. Шта је број 2? Можемо га приказати или замислити помоћу написаног броја, или написаних слова, или као две тачке на пример, и сл, али број 2 има искључиво духовну природу, и ми га не можемо спознати, можемо га само представити на одређени начин.
Ovo su vec demagoska naklapanja na koje je Buda odgovarao Svetom Ćutnjom. Nemaju nikakvu praktičnu svrhu, a i da ti Buda da odgovorb vecina ne bi to razumela na ispravan način. Praktična stvar je da osećamo dukkhu, da je neprijatna i Buda je dao put kojim je se možemo rešiti. Cilj klasičnog budizma je prestanak dukkhe. Buda nikoga nije vukao za rukav i terao da ide njegovim putem. Ko želi, želi. Od volje mu.
 
Буда тврди да је достигао просветљење. На основу чега зна шта је просветљење
da ne ispadne da nešto navijam za budizam ali čisto se onda postavlja pitanja na osnovu čega je neko skontao da kroz njega priča bog ili što bi mi rekli bogonadahnut.
 
Ovo su vec demagoska naklapanja na koje je Buda odgovarao Svetom Ćutnjom. Nemaju nikakvu praktičnu svrhu, a i da ti Buda da odgovorb vecina ne bi to razumela na ispravan način. Praktična stvar je da osećamo dukkhu, da je neprijatna i Buda je dao put kojim je se možemo rešiti. Cilj klasičnog budizma je prestanak dukkhe. Buda nikoga nije vukao za rukav i terao da ide njegovim putem. Ko želi, želi. Od volje mu.

Питам зато што Будисти обично истичу знање наспрам вере. Хришћани верују, а Будисти знају, бар се тако то некако обично наглашава.

da ne ispadne da nešto navijam za budizam ali čisto se onda postavlja pitanja na osnovu čega je neko skontao da kroz njega priča bog ili što bi mi rekli bogonadahnut.

Ја бих рекао ако је његов говор у духу Православне вере. Људи који су дубље у вери могу то лакше да сконтају, они који су површније у вери вероватно теже. У Православљу постоји тест времена, ако се неко веровање задржи неколико векова као исправно, онда се сматра да је заиста Богонадахнуто. Не узима се ништа одмах здраво за готово, речи Патријарха или епископа не постају одмах Црквена догма. Православље је у том смислу заиста конзервативно.
 
opet isto, dalaj lama u duhu budizma i on je prosvetljen.
meni ne smeta navijanje i treba poštovati i voleti svoju veru ali to ne znači da trebam ocrnjavatu drugu veru da bi dokazao svoju.

Хоћеш да кажеш на основу чега контамо да је кроз Исуса Христа причао Бог и да је он био Богонадахнут? Па верујемо, ваљда, да је тако. Док нама Будисти замерају што верујемо кад они наводно знају нешто. Или сам бар стекао такав утисак. Па онда лепо питам шта знају, када човек ништа не може стварно знати. Онда ми кажу да сам демагог, дигну нос, и игноришу ме, ваљда су им моја питања непријатна, а њима је главни циљ да се ослободе непријатности. Уопште, верско учење засновано на уображености, да човек увек све чини сам себи, да сам само ја жив а сви остали су последица моје воље, мојих мисли, мојих дела. Па зато затражим детаљнија објашњења, и не добијем их, него добијем одговор да моја питања немају практичну сврху. Ок, али ја и даље имам своја запажања и питања, ма колику патњу им она наносила.
 
Хоћеш да кажеш на основу чега контамо да је кроз Исуса Христа причао Бог и да је он био Богонадахнут? Па верујемо, ваљда, да је тако. Док нама Будисти замерају што верујемо кад они наводно знају нешто. Или сам бар стекао такав утисак. Па онда лепо питам шта знају, када човек ништа не може стварно знати. Онда ми кажу да сам демагог, дигну нос, и игноришу ме, ваљда су им моја питања непријатна, а њима је главни циљ да се ослободе непријатности. Уопште, верско учење засновано на уображености, да човек увек све чини сам себи, да сам само ја жив а сви остали су последица моје воље, мојих мисли, мојих дела. Па зато затражим детаљнија објашњења, и не добијем их, него добијем одговор да моја питања немају практичну сврху. Ок, али ја и даље имам своја запажања и питања, ма колику патњу им она наносила.
ne možeš ni znati možeš samo verovati a veru obično nasleđuješ ili primaš u okviru društva.
ja ne mogu reći znam već verujem u ono što želim da verujem. u samom budizmu ima nekoliko sasvim različitih pravaca ali čini mi se da toliko animoziteta nema između njih kao u hrišćanstvu koji svi odreda tvrde da je ta neka istina baš kod njih da su oni bogonadahnuti da su oni izabrani.
 
ne možeš ni znati možeš samo verovati a veru obično nasleđuješ ili primaš u okviru društva.
ja ne mogu reći znam već verujem u ono što želim da verujem. u samom budizmu ima nekoliko sasvim različitih pravaca ali čini mi se da toliko animoziteta nema između njih kao u hrišćanstvu koji svi odreda tvrde da je ta neka istina baš kod njih da su oni bogonadahnuti da su oni izabrani.

То и ја увек говорим да можемо само веровати а не можемо знати. Сав живот се заснива на веровању а не на знању.

Један рођак, Будиста или квази-Будиста, убеђивао ме да треба да знам а не да верујем. Ја му кажем да ништа не можемо да знамо. Он ми каже да зна да ће сутра сванути нови дан. Ја му кажем да не зна него да верује да ће сванути нови дан.
 

Back
Top