Kako je bilo biti Srbin u Hrvatskoj 1990. gledano iz ociju jednog cetrnaestogodisnjaka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Тихи

Starosedelac
Poruka
183.938
Zivjeti u Hrvatskoj kao Srbin 90te i 91. je bilo neizdrzivo. U Slavonskom Brodu sam zivio, tada klinac od 14-15 godina. Prvi koji je dobio otkaz u svom odjelu je naravno bio moj otac-Srbin. Ljudima su minirali kuce po brodskim selima. Cisto onako-iz ljubavi. U skoli je pocelo „znamo mi ko si ti“ i slicne stvari. Odjednom nemas vise skolskih prijatelja a komsije koje su 10 godina dolazile nama a mi njima na kafu-vise nisu dolazile. Onda se zauzima garnizon, svi u kolektivnom ludilu, odjednom oni mladici, sjecam ih se ko dan danas iz makedonije, bosne, crne gore, uplaseni napustaju kasarnu, hrvati sa nekim povezima preko glave tipa rambo urlicu od srece. Zbog pucnjave u gradu sklonismo se u neki haustor, blizu centra. Neka zena nas pozva da se sakrijemo kod nje u stanu. Bolje da nismo. Sve sto je 45 godina bilo zakopano, na regal se izlozilo. U-slovo preko pola dnevne, kape tipa mile budaka krase police, grme ustaske pjesme a domacini takodje-u transu. Tudjman na bsk-ovom stadionu drzi govor a masa zapjenila franjo franjo. Opste ludilo. Na kraju me proglasise nacionalnom manjinom, uzese tati auto, u stan usao neki njihov lik i nama nista drugo ne osta nego bijeg u Bosnu. Tako je odprilike bilo i u Krajini i Baranji. Kako god okrenes mi Srbi iz Hr bi stradali tako i tako. Hrvati su tada bili ko s lanca pusteni, 45 godina nisu smjeli orgijat uz jure i bobana, tomsona i ostalih intelektualaca. Sad je to ipak malo drugacije. Trans je pao, neke likove iz Broda sam sreo po minhenu, sljaka se po kanalima i zivi u jeftinim minhenskim potkrovljima i podrumima. A jede lidl salama, pola kile za 3 evra. Otisli smo i mi ali otice vremenom i oni. Trecina hrvatske je prazna a Knin sluzi za podsjecanje na trans iz 90ih. A ostalih 364 dana ni ker da tamo zaluta. Uostalom vidi se stanje na Baniji posle potresa, jad i bijeda svih tamo.
(mrcloppity, 5. avgust 2021 18:46)

Iskustvo iz prve ruke....
 
Zivjeti u Hrvatskoj kao Srbin 90te i 91. je bilo neizdrzivo. U Slavonskom Brodu sam zivio, tada klinac od 14-15 godina. Prvi koji je dobio otkaz u svom odjelu je naravno bio moj otac-Srbin. Ljudima su minirali kuce po brodskim selima. Cisto onako-iz ljubavi. U skoli je pocelo „znamo mi ko si ti“ i slicne stvari. Odjednom nemas vise skolskih prijatelja a komsije koje su 10 godina dolazile nama a mi njima na kafu-vise nisu dolazile. Onda se zauzima garnizon, svi u kolektivnom ludilu, odjednom oni mladici, sjecam ih se ko dan danas iz makedonije, bosne, crne gore, uplaseni napustaju kasarnu, hrvati sa nekim povezima preko glave tipa rambo urlicu od srece. Zbog pucnjave u gradu sklonismo se u neki haustor, blizu centra. Neka zena nas pozva da se sakrijemo kod nje u stanu. Bolje da nismo. Sve sto je 45 godina bilo zakopano, na regal se izlozilo. U-slovo preko pola dnevne, kape tipa mile budaka krase police, grme ustaske pjesme a domacini takodje-u transu. Tudjman na bsk-ovom stadionu drzi govor a masa zapjenila franjo franjo. Opste ludilo. Na kraju me proglasise nacionalnom manjinom, uzese tati auto, u stan usao neki njihov lik i nama nista drugo ne osta nego bijeg u Bosnu. Tako je odprilike bilo i u Krajini i Baranji. Kako god okrenes mi Srbi iz Hr bi stradali tako i tako. Hrvati su tada bili ko s lanca pusteni, 45 godina nisu smjeli orgijat uz jure i bobana, tomsona i ostalih intelektualaca. Sad je to ipak malo drugacije. Trans je pao, neke likove iz Broda sam sreo po minhenu, sljaka se po kanalima i zivi u jeftinim minhenskim potkrovljima i podrumima. A jede lidl salama, pola kile za 3 evra. Otisli smo i mi ali otice vremenom i oni. Trecina hrvatske je prazna a Knin sluzi za podsjecanje na trans iz 90ih. A ostalih 364 dana ni ker da tamo zaluta. Uostalom vidi se stanje na Baniji posle potresa, jad i bijeda svih tamo.
(mrcloppity, 5. avgust 2021 18:46)

Iskustvo iz prve ruke....
Jedno neprijatno iskustvo koje je moja mama imala kada smo letovali u Hrvatskioj 1990 godine i to je bio poslednji put pred rat bilo je kada joj je jedan naš do juče jako blizak prijatelj i komšija sada ćete vi Srbi da vidite kada dođe naš Franjo. I to je bio šok za nas jer do juče su nam bili kao najrođenijni i onda od jednom onako iz čista mira.
 
Jedno neprijatno iskustvo koje je moja mama imala kada smo letovali u Hrvatskioj 1990 godine i to je bio poslednji put pred rat bilo je kada joj je jedan naš do juče jako blizak prijatelj i komšija sada ćete vi Srbi da vidite kada dođe naš Franjo. I to je bio šok za nas jer do juče su nam bili kao najrođenijni i onda od jednom onako iz čista mira.
Srbi onako barikade i oružje usred turističke sezone, a ovaj se nešto ljuti . Ustaša sto posto.
 
Zivjeti u Hrvatskoj kao Srbin 90te i 91. je bilo neizdrzivo. U Slavonskom Brodu sam zivio, tada klinac od 14-15 godina. Prvi koji je dobio otkaz u svom odjelu je naravno bio moj otac-Srbin. Ljudima su minirali kuce po brodskim selima. Cisto onako-iz ljubavi. U skoli je pocelo „znamo mi ko si ti“ i slicne stvari. Odjednom nemas vise skolskih prijatelja a komsije koje su 10 godina dolazile nama a mi njima na kafu-vise nisu dolazile. Onda se zauzima garnizon, svi u kolektivnom ludilu, odjednom oni mladici, sjecam ih se ko dan danas iz makedonije, bosne, crne gore, uplaseni napustaju kasarnu, hrvati sa nekim povezima preko glave tipa rambo urlicu od srece. Zbog pucnjave u gradu sklonismo se u neki haustor, blizu centra. Neka zena nas pozva da se sakrijemo kod nje u stanu. Bolje da nismo. Sve sto je 45 godina bilo zakopano, na regal se izlozilo. U-slovo preko pola dnevne, kape tipa mile budaka krase police, grme ustaske pjesme a domacini takodje-u transu. Tudjman na bsk-ovom stadionu drzi govor a masa zapjenila franjo franjo. Opste ludilo. Na kraju me proglasise nacionalnom manjinom, uzese tati auto, u stan usao neki njihov lik i nama nista drugo ne osta nego bijeg u Bosnu. Tako je odprilike bilo i u Krajini i Baranji. Kako god okrenes mi Srbi iz Hr bi stradali tako i tako. Hrvati su tada bili ko s lanca pusteni, 45 godina nisu smjeli orgijat uz jure i bobana, tomsona i ostalih intelektualaca. Sad je to ipak malo drugacije. Trans je pao, neke likove iz Broda sam sreo po minhenu, sljaka se po kanalima i zivi u jeftinim minhenskim potkrovljima i podrumima. A jede lidl salama, pola kile za 3 evra. Otisli smo i mi ali otice vremenom i oni. Trecina hrvatske je prazna a Knin sluzi za podsjecanje na trans iz 90ih. A ostalih 364 dana ni ker da tamo zaluta. Uostalom vidi se stanje na Baniji posle potresa, jad i bijeda svih tamo.
(mrcloppity, 5. avgust 2021 18:46)

Iskustvo iz prve ruke....

Iskustva ljudi su ista i na drugim mestima i na svim stranama.
 
Jedno neprijatno iskustvo koje je moja mama imala kada smo letovali u Hrvatskioj 1990 godine i to je bio poslednji put pred rat bilo je kada joj je jedan naš do juče jako blizak prijatelj i komšija sada ćete vi Srbi da vidite kada dođe naš Franjo. I to je bio šok za nas jer do juče su nam bili kao najrođenijni i onda od jednom onako iz čista mira.

Jugoslavija je politički "gorela u nacionalšovinizmu" celu 1989 i 1990 godinu, tako da ništa nije "onako iznenada". Čak je to krenulo i ranije 1987, 1988 godine.
 
Poslednja izmena:
to je bila jugoslavija...hrvatska je bila u zadru gdje je organizirana lokalna manifestacija razbijmo srpske dućane...
Zadar 2.5.1991., grad je tako reći u okruženju srpskih barikada već godinu dana, Srbi napadaju sela i gradove, proglasili ratno stanje i odvajanje od Hrvatske svojih SAO, tog dana Srbi ubijaju 12 policajaca u Borovu Selu, pukli su.
Ne mislim da je to bilo nešto pametno i fer prema Srbima u Zadru iz današnje perspektive, ali treba se staviti u ono vrijeme psihoze i ludila, Hrvati nisu mogli na svoje na područjima pod srpskom kontrolom.
 
Zadar 2.5.1991., grad je tako reći u okruženju srpskih barikada već godinu dana, Srbi napadaju sela i gradove, proglasili ratno stanje i odvajanje od Hrvatske svojih SAO, tog dana Srbi ubijaju 12 policajaca u Borovu Selu, pukli su.
Ne mislim da je to bilo nešto pametno i fer prema Srbima u Zadru iz današnje perspektive, ali treba se staviti u ono vrijeme psihoze i ludila, Hrvati nisu mogli na svoje na područjima pod srpskom kontrolom.
Ta psihoza se vama nešto prečesto desi.
 
Takvo nam je okruženje. Kad netko proglasi ratno stanje protiv tebe i praktično te stavi u opsadu, krenu priče i glasine po susjedstvu u maniru pokvarenog telefona.
A ko vas je stavio u opsadu 1941? Je li vas i most u Mostaru stavio u opsadu?
 
Da li se neko seća nosanja mošti pravoslavnog sveca kroz Jugoslaviju?
Pošto sam imao čisti signal samo Tv Beograda, sjećam se toga. Tada je krenulo i stalno spominjanje srpske povijesti, bio je onaj film o kosovskoj bitci, palio se narod na slavnu prošlost i neka prava Srba.
Uskoro su počeli mitinzi, sjećam se da su na jednom nešto pitali momke sa šubarama i bradama, jedan je držao našiljeni kolac u naručju i počeli oni se derati u kameru kako će ustaše nabijati na kolac, kako je Srba deset miliona, kako oni drugi nemaju šanse i sl.
 
Zadar 2.5.1991., grad je tako reći u okruženju srpskih barikada već godinu dana, Srbi napadaju sela i gradove, proglasili ratno stanje i odvajanje od Hrvatske svojih SAO, tog dana Srbi ubijaju 12 policajaca u Borovu Selu, pukli su.
Ne mislim da je to bilo nešto pametno i fer prema Srbima u Zadru iz današnje perspektive, ali treba se staviti u ono vrijeme psihoze i ludila, Hrvati nisu mogli na svoje na područjima pod srpskom kontrolom.
za sve ima i može se naći opravdanje...znaš li da je kristalnoj noći u njemačkoj kada su porazbijani židovski dućani prethodila odluka blokade svjetskog židovskog ekonomskog kongresa trgovinom sa njemačkom...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top