Kako izgleda psihoterapija?

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
366.020
Nikada nisam bila kod psihoterapeuta ali me zanima kako izgleda psihoterapija.
Da li je kao u filmovima koje smo gledali gde je lepo opremljena soba,psihoterapeut i pacijent sede jedno naspram drugog,
psihoterapeut stalno nešto piskara i zapitkuje, pacijen se snebiva i odgovara

Da li neko ima iskustvo odlaska kod psihoterapeuta i može da nam opise kako izgleda jedna seansa?
 
Da li neko ima iskustvo odlaska kod psihoterapeuta i može da nam opise kako izgleda jedna seansa?

Sa mojom prvom psihijatricom kod koje sam išla godinama, radila sam KBT terapiju.

Od ranije smo imale dobru komunikaciju, što je veoma važno. Jedna seansa je trajala sat vremena. Pričale smo o povredi koja mi se dešava od 1984.godine,i o svemu šta me je mučilo tada.

Na kraju prve seanse, rekla mi je da kupim svesku u kojoj ću raditi "domaće zadatke". Domaći zadatak je bio da 200 puta napišem jednu rečenicu. Nisam pisala 200 puta neku rečenicu, obično 20-25 puta.

Na sledećoj seansi razgovarale smo o tom "domaćem zadatku", i prelazile bismo o istoj temi, ili bismo prešle na drugu.

Za vreme seanse ona nije odgovarala na tel. pozive niti bi puštala druge da ulaze i nešto pitaju ( mislim i na njene kolege i na pacijente ).

Zahvaljujući toj terapiji i izborom pravih AD bila sam godinama u remisiji, kada je depresija u pitanju i duže vreme nisam imala simptome PTSP-a.

Nisam išla na psihoterapije privatno, kod nekih psihoterapeuta.
 
Znam curu koja je uhvatila momka da se dopisuje sa čudo žena na internetu i znate već, šok, ljubav pa je odlučila da idu na terapiju kao par.
Terapeut joj rekao da je njen momak od trauma iz djetinjstva seksualni ovisnik i skoro pa je ubjedili da bude podrška i puna razumjevanja za to teško stanje i da kao treba da mu pomogne.
Čak je i meni došlo na pamet da ga obidjem i donesem mu narandže i sok od borovnice.
Srećom se probudila brzo i shvatila da neke stvari nemaju šansu za popravku.
Većina terapeuta samo sluša tvoju priču u početku da stvori sliku.
Ponekad pomaže da glasno kažeš potisnute boli i tajne i to samo bude dovoljan korak napred.

Dobro je otići kad se osjećaš pogubljeno u nekom iznenadnom stanju gdje ti treba glas razuma i da pod šokom ne doneseš lošu odluku.

Tako sam ja otišla kad sam dobila dijagnozu i lomila se oko odluke za kemoterapiju, da ili ne.
Naslušala se strašnih priča i znala sam da me čeka velika borba ali me psihoterapeut lako ubjedio da je to naispravniji put i jedina opcija.

Ne ustručavaj se da pitaš..imam taj i taj problem i kako da se nosim s njim..da ti da savjet ili vježbu koju možeš primjenjivati koja kasnije može postati navika i da ti bude lakše.
 
Провела сам неко време на едукацији. Било је занимљиво, али и напорно. Најбитније је да се нађеш са терапеутом као особом, да се укапирате. А ако користи технике без осећаја за тебе, није добро. И увек бирати интегративног терапеута, прочитати CV. Болан и лековит процес ако имаш среће. Али свакако ћеш нешто добити. Можда и нешто изгубити, на пример илузије 🙂
 

Back
Top