Imam 24 godine. Zbog bolesne kičme ne mogu sve vreme da stojim. Stajanje je smrt za moju kičmu. Mogu da hodam i sve to ali ne trpim stajanje, a potpumo sedenje nije opet zdravo.
Odgovarao bi mi posao koji mi omogućava da sedim, ali ne sve vreme jer opet nije zdravo za moju kičmu.
Završio sam uzaludan smer u kojem me sistem ubacio protiv moje volje, tako da nemam nikakvo znanje.
Zbog Aspergerovog sindroma menadžeri ljudskih resursa me diskriminišu zbog procenjivanja emocionalne inteligencije.
- poluinvalid zbog bolesne grbave kičme
- autistican (Aspergerov sindrom)
- ne snalazim se u grupnom radu jer sam introvertan
Bez ikakvog znanja preti mi duga nezaposlenost. Ne mogu da trpim neizvesnost. Ne mogu da radim posao a da mesec posle toga dobijem otkaz. Ne mogu da živim u strahu od nezaposlenosti i gladi, radije ću sebe zaklati ili obesiti nego živeti kao neoliberalni rob u stalnom strahu od toga da li će biti posla ili neće biti posla.
Ne znam da li mi NZS može pomoći, mogu pokušati, ali im ne verujem da dobijam veća prava na zaposlenje samo zato što sam invalid. A i treba to papirima dokazati.
Iako je prilagodljivo invalidima, programiranje mi ne ide i nije za svakoga. Gledao sam kakva znanja i iskustva traže za programera i to je nadrealno i previše za pohvatati.
Da li bih mogao da budem samozaposlen, i kako? Da li postoji alternativni način da se zaradi novac u sistemu neoliberalne korporativne tiranije? Nemam vezu niti sam obdaren inteligencijom. Da li moram da igram po pravilima sistema?
Za šta bih mogao da se obučim, kakav kurs bi mogao da završim? Koji posao za koji bi se obučio mi daje mogućnost da sedim i sigurnu zaradu?
Kako se zaposliti?
Nisam video koja su mi prava.