Kako dobri ljudi postanu zli Luciferov efekt

Lada

Legenda
Poruka
52.215
Gde je granica između dobra i zla? Da li su neki ljudi na strani dobra, a drugi na strani zla? Da li se ova granica može preći i ako može, pod kojim uslovima? Poznati psiholog Filip Zimbardo bavio se ovim pitanjima i odlučio da eksperimentiše sa odgovorima na njih.
lucifer_by_mightygodofthunder-d628p2o-1024x692.jpg

https://www.imagick.com.br/wp-conte...er_by_mightygodofthunder-d628p2o-1024x692.jpg
 
Često se misli da je granica između dobra i zla veoma jasna i nepromenljiva i da su neki ljudi na strani dobra dok su drugi na strani zla. Kroz istoriju su bili svedoci mnogih događaja u kojima su ljudi bili spremni da čine zlo i nepravdu jedni drugima. Mnogi ljudi misle da se u takvim situacijama jednostavno radi o ljudima koji su zli, odnosno da se radi o osobinama ličnosti ili karakteru. Drugi faktori koji mogu rezultirati takvim ponašanjem i učiniti prosečnog pojedinca, koji se inače pridržava društvenih i moralnih vrednosti, često ne uzimaju u obzir. Filip Zimbardo je odlučio da sprovede eksperiment kako bi dokazao da je granica između dobra i zla zapravo veoma tanka i da situacija može da navede „dobre” ljude da pređu tu granicu. U avgustu 1971. Zimbardo je sproveo eksperiment, poznatiji kao „Standfordski zatvorski eksperiment”, koji se ujedno smatra jednim od najpoznatijih i ozloglašenih eksperimenata, a saznanja do kojih je stekao šokirala su stručnjake i javnost.
 
Sudionici u eksperimentu

Sudionici su bili studenti u dobi od 24 godine, dobrog fizičkog i psihičkog zdravlja, emocionalno stabilni, iznadprosečne inteligencije i bez istorije ranije zlouporabe psihoaktivnih sredstava i sudelovanja u kriminalnim radnjama.
Prijavili su se preko oglasa u novinama kojim su se tražili volonteri za sudelovanje u psihologijskom istraživanju efekata zatvorskog života.
Sudelovanjem su zaradili 15 dolara dnevno. Mladići su nasumično podeljeni u dve grupe – zatvorenici i stražari.
 
Prikaz eksperimenta

Svrha eksperimenta je bila da se proveri da li će doći do promene u ponašanju učesnika u odnosu na dodeljene uloge i u kom pravcu će te promene ići. Da bi eksperiment bio što verodostojniji, Zimbardo je simulirao pravo zatvorsko okruženje u podrumu zgrade Odeljenja za psihologiju Stanforda. Učesnike – zatvorenike policija je čak hapsila u svojim domovima pod optužbom da su počinili oružanu pljačku i provalu. Nakon što su im pročitana prava, pretreseni su i stavljene im lisice, policijskim kolima su odvezeni u stanicu gde je obavljena standardna identifikacija osumnjičenih. Po dolasku u zatvorski ambijent, predstavljeni su upravniku, detaljno pretreseni, oduzeta im je odeća i posipani prahom za uši. Zatim su im podeljene uniforme (haljine bez donjeg veša sa matičnim brojem), kape i lanci sa katanacom koji se nosi oko desnog skočnog zgloba. Cilj je bio da se izazove osećaj poniženosti, demaskulinizacije, ugnjetavanja i deindividualizacije, odnosno da se funkcionalno simuliraju zatvorski uslovi. Učesnici – čuvari nisu prošli nikakvu obuku, ali su imali potpunu slobodu da urade sve što smatraju potrebnim (fizičko nasilje je bilo zabranjeno) za održavanje reda u zatvoru. Svi su nosili zeleno-braon uniforme, pendreke, zviždaljke i naočare za sunce (anonimnosti radi).
 
U početku, ni zatvorenici ni stražari nisu bili uronjeni u uloge. Zatvorenici nisu ozbiljno shvatali svoje dužnosti, a stražari nisu znali da se nametnu kao autoritet. Prvi dan je prošao bez incidenata, ali su sledećeg jutra zatvorenici organizovali pobunu. Posle toga, stražari su postali nasilniji i nehumaniji. Neposlušnost i nedolično ponašanje prvo su kažnjavali sklekovima, ali su nakon pobune nekoliko strpali u samice, oduzeli im odeću i krevete. Okrutnost stražara bila je čak tolika da su braniocima kontrolisali mokrenje i terali ih na isto u kantama u ćelijama. Takođe su izazivali sukobe i nepoverenje među zatvorenicima tako što su samo nekoliko smeštali u ćeliju sa privilegijama.

Posle nekoliko dana mogle su se razlikovati tri vrste stražara: strogi ali pošteni čuvari, čuvari koji nikada nisu kažnjavali i neprijateljski nastrojeni čuvari, skloni nasilju i poniženju. Zatvorenici su se nosili sa situacijom na različite načine. Nekoliko zatvorenika je napustilo eksperiment zbog emotivnog sloma, neki su se pobunili i borili protiv čuvara, a neki su bili dobri zatvorenici i tako su tražili da budu u milosti čuvara. Do kraja eksperimenta više nije bilo jedinstva, samo gomila izolovanih pojedinaca, kao što su ratni zarobljenici ili mentalno bolesni. Stražari su preuzeli potpunu kontrolu nad zatvorom, i zahtevali slepu poslušnost od zatvorenika.
 
Doprinos eksperimenta

Pomenutim eksperimentom Zimbardo je došao do nekoliko važnih zaključaka. On je ukazao na veliki uticaj situacije na ponašanje pojedinca. Uprkos popularnom verovanju da su „zli“ ljudi jednostavno takvi zbog svojih osobina ličnosti ili karaktera, ovaj eksperiment je pokazao da postoje određena stanja koja mogu da izazovu najgore kod ljudi. Šta se zapravo dogodilo tokom tog eksperimenta da su pojedini učesnici, inače neskloni nasilju, postali nasilni i nehumani?

Prvo, došlo je do deindividuacije pojedinih pojedinaca. Deindividuacija se odnosi na promenjeno ponašanje i doživljaj sebe kao pojedinca u grupnoj situaciji. Čovek se ponaša na način koji za njega nije tipičan (ne ponaša se u skladu sa ranije usvojenim društvenim i moralnim vrednostima) pod uticajem društvene situacije. Posledica deindividuacije je ispoljavanje ponašanja koja su neprikladna ili neprihvatljiva, kao što je nasilje. Kada dođe do deindividuacije, ponašanje obično nije određeno sopstvenim izborom, već situacijom i zahtevima koje ona postavlja pred pojedinca. U ovom eksperimentu, deindividuacija je potpomognuta osećajem anonimnosti (zatvorenici su nosili kapute i kape, uniforme čuvara i naočare), difuzijom odgovornosti (čuvari su znali da postoje eksperimentatori koji nadgledaju samu implementaciju i očekivali su da intervenišu ako reaguju na neodgovarajući način) i samo prisustvo drugi učesnici.
 
Drugi važan faktor bio je uticaj uloga (zatvorenik-čuvar) dodeljenih učesnicima. Naime, uloga određuje iskustvo i ponašanje koje se od pojedinca očekuje. Tako su se učesnici eksperimenta ponašali na način koji su smatrali prihvatljivim i očekivanim, s obzirom na svoju ulogu, pa čak i na način koji im nije svojstven s obzirom na njihove osobine ličnosti i karakter. Ovo istraživanje je jasan pokazatelj kako neka uloga može da preuzme osobu i potisne lične i etičke norme negde drugde.

U psihologiji se ovaj fenomen naziva Luciferov efekat i odnosi se na drastičnu promenu ljudskog karaktera, kada se dobri ljudi, pod uticajem određene situacije, ponašaju nasilno, devijantno ili destruktivno. Izloženost određenoj društvenoj situaciji potiskuje ranije usvojene društvene i moralne vrednosti, što pogoduje ispoljavanju neprilagođenih ponašanja.

Izvor: Kristina Krulić, vvv.istrazime.com
 
U svakome od nas zive dva vuka...
Da, znas onu pricu...koju je Indijanac iz plemena Ciroki ispricao unuku

- „U ljudima se odvija neprekidna bitka. Tu se stalno bore dva vuka.
Jedan je Zlo – to je strah, gnjev, zavist, žalost, kajanje, pohlepa, nadmenost, samosažaljenje, krivica, ogorčenje, inferiornost, laži, lažni ponos, superiornost i ego.
Drugi je Dobro – to je radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost, dobrota, dobronamernost, saosećanje, velikodušnost, istina, samilost i vera.“
- „I koji vuk pobjeđuje?“- upita unuk.
A stari čiroki odgovori:
- „Onaj kojeg hraniš.“
wolf-and-moon-cool-hd-wallpapers.jpg

https://www.srbijadanas.com/sites/d...17/03/03/wolf-and-moon-cool-hd-wallpapers.jpg
 
Eksperiment se odnosi samo na deo studenata koji je ostao do kraja eksperimenta iz svojih licnih razloga i karakteristika. Ne znam cime su stimulisani osim svojom ulogom da ostanu u eksperimentu. Ako je stimulans novac onda svakako treba tumaciti rezultate i po tom osnovu.
Ne verujem da je samo novac,vec zelja za saznanjem iz licnog dozivljaja.A evidentno je jedno,da nismo savrseni...
 
Milgramov experiment je ponovljen mnogo puta i jasan je pokazatelj
koliko su nase duhovne vrednosti devalvirale pod uticajem moci.
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Milgram_experiment



Pogledajte prilog 1061239

ПОСЛУХај ово, они на послушности рода људскога раде већ 5-7000 година.
ОВОЛИКИ ратови су осим да се гљивама пода угљеник тј храна и служили да се потру и затру сви храбри људи.
Да што мање деце њихове остане, и тако 7000 година, па шта мислиш, докле смо стигли сад са генетским уским грлом?




Ne razumem kako razumes moj post...

као галерију јефтиних слика, вашарских, са темом као пратећим делом, да не буду само слике....
ето тако разумем твоју тему, која је иначе одлична. али ја сам разумео да су слике заправо биле битне.
 
Eksperiment se odnosi samo na deo studenata koji je ostao do kraja eksperimenta iz svojih licnih razloga i karakteristika. Ne znam cime su stimulisani osim svojom ulogom da ostanu u eksperimentu. Ako je stimulans novac onda svakako treba tumaciti rezultate i po tom osnovu.

Stimulisani su konformizmom, tj UDOBNOŠĆU, da se ne izleću, sedi disi ni za disi nisi, taj fazon

Asch Conformity Experiment​

udobnost iliti konformizam na delu.........




majmun radi ono što majmun vidi........

5 monkeys experiment

Five-Monkeys-edited-2-800x445.jpg


kdu77.jpg
 

Back
Top